Socijalna prava: izgubljeni u sustavu

Velik dio hrvatskih građana u lošem je socijalnom položaju i nema zadovoljavajući pristup javnim dobrima i uslugama, a zbog recesije, povećanja nezaposlenosti i proračunskih problema došlo je do dodatnog pogoršanja socijalnih problema. S povećanim rizikom socijalne isključenosti pogotovo se suočavaju osobe s posebnim potrebama (invaliditetom), beskućnici, starije osobe (posebice one bez mirovinskih prava), žene, žrtve obiteljskog nasilja, Romi, bivši zatvorenici, liječeni ovisnici, izbjeglice i prognanici te dio stanovnika u područjima posebne državne skrbi, istaknuto je na nedavnoj Konferenciji o socijalnoj uključenosti. Konferenciju je organizirao Institut za javne financije kao nositelj projekta Partnerstvo za socijalnu uključenost, koji je u suradnji s više partnera i uz sufinanciranje Europske unije započeo prošle godine. Želja partnera u projektu je ublažiti posljedice gospodarske krize i poboljšati socijalnu sliku Hrvatske, pa je u tu svrhu, među ostalim, pokrenuta stranica Web za sve, mrežna stranica www.socijalna-uključenost.net, kao i niz projekata kojima je cilj senzibiliziranje javnosti za ovaj problem.

Najviše stradali obrti i mali poslodavci
Koje su sve posljedice recesije i koliki su izdaci za socijalnu zaštitu kod nas i u Europi, može se vidjeti u dva članka objavljena u Reviji za socijalnu politiku, autora Ivana Lakoša i Zdenka Babića. Lakoš je analizirao izvješća Svjetske banke i UNDP-a (Program razvoja Ujedinjenih naroda) o posljedicama krize u Hrvatskoj iz kojih se vidi da su novopridošli nezaposleni dosad uglavnom bili zaposleni na neodređeno vrijeme. Oni su se priključili velikoj skupini dugotrajno nezaposlenih kojima je i ranije bilo teško pronaći posao jer nemaju kvalifikacije koje se sada traže. Uz to, i plaće zaposlenih su se smanjile zbog krize i kriznog poreza, što je dodatno pogoršalo potrošnju i produbilo krizu, posebice u obrtima i među malim poslodavcima, dok je javni sektor uglavnom ostao zaštićen. “Niža srednja klasa bila je najviše pogođena utjecajem krize jer su siromašniji dijelovi populacije bili izuzeti od mjera kao što je krizni porez”, navodi se u članku te dodaje kako u Hrvatskoj postoji više od stotinu programa unutar sustava socijalne zaštite, ali nema konzistentnosti u upravljanju njima. Segmentirani su na različite razine vlasti za različite kategorije građana, zbog čega dolazi do preklapanja prava i procedura u ostvarivanju prava. Institucije ne vode zajedničke baze podataka.

Sve upućuje na potrebu, naglašava se, da se u sustav socijalnih transfera uvede bolja organiziranost i kvalitetnije upravljanje koje bi omogućilo bolji uvid u problem, tijek potrošnje sredstava i jednostavniji i bolji sustav kako za korisnike tako i za profesionalce zaposlene u tim institucijama. Kada je pak riječ o pasivnim i aktivnim mjerama za zapošljavanje, vidi se da one aktivne imaju zanemarivu ulogu. “Tako su u 2009. godini izdaci za aktivne mjere tržišta rada iznosili samo 12 posto od ukupnog proračuna Hrvatskog zavoda za zapošljavanje”, što je, navodi autor, veliki kontrast u odnosu na zemlje Europske unije gdje se najmanje 30 posto proračuna izdvaja za aktivne mjere. Kod nas je, vidljivo je iz podataka, zbog velikog priljeva novonezaposlenih, velik dio novca otišao u pasivne mjere, tj. naknade za nezaposlene koje su lani povećane za 55 posto.

Nije sve tako crno
U Babićevoj analizi vidi se kako su lani sredstva za socijalnu zaštitu (u to spadaju i mirovine i zdravstvo) porasla na gotovo 21 posto BDP-a, dok su primjerice ti izdaci godinu ranije bili oko 19 posto. Podaci pokazuju i da je ukupna razina izdvajanja bitno niža od prosjeka EU27 zemalja. “Hrvatska nešto više od EU27 zemalja izdvaja za funkciju invaliditeta i preživjelih uzdržavanih članova, što je djelomice posljedica ratne agresije na Republiku Hrvatsku, dok su izdvajanja za funkcije starosti, bolesti/zdravstvene skrbi, obitelj i nezaposlenost niža u Hrvatskoj nego u EU27”, naglašava Babić ističući kako su ta izdvajanja u starim članicama EU-a ponegdje, kao primjerice u Francuskoj, dosegla i 30,5 posto, a u prosjeku su 26,9 posto. Ipak, nije sve tako crno jer Hrvatska izdvaja više nego nove članice EU-a gdje je taj prosjek 16,6 posto. “Zaključno, Hrvatska se ni po čemu ne izdvaja od skupine zemalja koje su joj slične po kulturno-povijesnom nasljeđu i razini razvijenosti te se nikako ne može zaključivati o previsokim izdacima za socijalnu zaštitu u Hrvatskoj. Naravno da ostaju otvorena pitanja boljeg strukturiranja izdataka socijalne zaštite i eventualnih promjena u smislu održivosti, pravednosti i učinkovitosti”, navodi Babić.

Gotovo 43 milijuna eura za jačanje institucija
Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi i Svjetska banka objavili su prošli tjedan da je Projekt razvoja sustava socijalne skrbi, započet u siječnju 2006., uspješno završen te predstavili rezultate postignute tijekom njegove provedbe. Ukupni troškovi projekta iznosili su 42,9 milijuna eura, od čega je Svjetska banka dala zajam od 31 milijun eura, Vlada je osigurala 10,5 milijuna, a Švedska agencija za međunarodni razvoj donirala je 1,4 milijuna eura. Projekt je, navodi se u priopćenju Ministarstva zdravstva, pomogao razvoju i provedbi novih suvremenih metoda za pružanje socijalnih usluga najranjivijim skupinama. Konkretno, razvijena je nova metodologija socijalnog planiranja u okviru koje su već pripremljeni planovi za 10 županija i koja će omogućiti bolju koordinaciju i učinkovitiju provedbu mjera socijalne zaštite te osnažiti županije za daljnju decentralizaciju. Također, razvijeni su standardi kvalitete pružanja socijalnih usluga koje se postupno uvode u ustanove socijalne skrbi diljem zemlje, a financirana su i 34 inovativna projekta pružanja socijalnih usluga u zajednici za 8860 osoba. Programi su priprema za postupke daljnje deinstitucionalizacije u sustavu socijalne skrbi. Razvijen je softver za novi sustav upravljanja informacijama u socijalnoj skrbi koji će omogućiti kontrolu dostupnosti sredstava onima kojima su sredstva i namijenjena. Poboljšani su životni uvjeti u 45 domova socijalne skrbi, a u odnosu na početak - danas se u 73 posto državnih domova socijalne skrbi ispunjavaju javno-zdravstveni standardi u usporedbi sa 30 posto prije početka projekta. Izrađena je i nova organizacija poslovnih procesa u centrima za socijalnu skrb temeljena na načelu ureda sve na jednom mjestu (one stop office) koja se provodi u 20 ustanova, čime se socijalnim radnicima omogućuje više rada s korisnicima, a manje na administrativnim poslovima. Obnovljeno je ili novosagrađeno 14 centara za socijalnu skrb.