Solarne elektrane mogle bi opskrbljivati strujom cijelu Europu

Svake godine svaki kvadratni kilometar pustinje dobiva Sunčeve energije ekvivalenta 1,5 milijuna barela nafte. Kad bi se to multipliciralo na svjetskoj razini, to je stotine puta više energije nego li je svijet sada koristi na godinu. Isto je tako važan udjel energije vjetra u pustinjama.

Dvadeset poznatih njemačkih kompanija i banaka, među kojima Deutsche Bank, osiguravatelj Munich Re, Siemens i energetski div RWE, udružit će se u jedinstvenom projektu ikad zabilježenom u povijesti, nazvanom EUMENA - DESERTEC i vrijednom više od 400 milijardi eura, kako bi u Sahari ukrotile Sunčevu energiju i pretvorile je u čistu struju za europske potrošače. Sahara je najveći izvor solarne energije u svijetu i kad bi čovjeku uspjelo zaustaviti tu silinu putem solarnih elektrana, čak samo 0,3 posto te energije bilo bi dovoljno za opskrbu cijelu Europu, ali i šire.

DESERTEC predviđa izgradnju solarnih elektrana ukupne snage više od 100 gigavata (GW) u Sjevernoj Africi, bio bi ostvaren na više lokacija u politički stabilnim zemljama, no za gradnju infrastrukture i stavljanje elektrana u pogon trebat će još 10 do 15 godina.

Energetski potencijal pustinje je golem. Institut za energiju Europske komisije izračunao je da bi sve europske potrebe za energijom bile zadovoljene kad bi se iskoristilo samo 0,3 posto Sunca iz Sahare i pustinje Bliskog istoka. Oko 60 međunarodnih znanstvenika, među kojima i jordanski princ Hassan bin Talal, predlažu energetsko iskorištavanje sjevera Afrike i Bliskog istoka jer to može pridonijeti i borbi protiv klimatskih promjena, a prvenstveno smanjiti energetsku nesigurnost i ovisnost o fosilnim gorivima, te opasnosti od korištenja nuklearne energije.

Afrika bi tim projektom zauzvrat dobila tisuće novih radnih mjesta, vlastitu energiju i desaliniziranu vodu iz mora. Projekt obuhvaća gradnju niza međusobno povezanih solarnih elektrana koje će koristiti zrcala za prikupljanje Sunčevih zraka, zagrijavat će posebno ulje i parom pokretati turbine. Idejni začetnik tog projekta je švicarski fizičar dr. Gerhard Knies koji je pokrenuo organizaciju TREC (Trans-Mediterranean Renewable Energy Cooperation - Transmediteranska suradnja za obnovljivu energiju), koji smatra da kad bi se samo 0,5 posto svjetskih pustinja pokrilo solarnim panelima, ta bi silna energija mogla osigurati proizvodnju električne energije za cijelo čovječanstvo. Stručnjaci predviđaju da bi solarna energija mogla svijetu priskrbiti između 40 i 70 posto električne energije u idućih 30 do 60 godina. Naizgled čini se nemogućom ili preambicioznom misijom, no stručnjaci su uvjereni u uspjeh.

Cijeli projekt zapravo je razdvojen na dva dijela, jedan predviđa izgradnju solarnih termoelektrana od po 1 GW u pojasu Gaze, gdje bi se električnom energijom i desaliniziranom vodom opskrbljivalo više od tri milijuna ljudi. To ulaganje u vrijednosti od pet milijardi eura imalo bi još jednu dimenziju - uz zamah za investitore iz te regije, Palestinaca i Izraelaca, potaknulo bi i političko smirivanje sadašnje napete situacije. Drugi dio projekta predviđa gradnju pogona za desalinizaciju morske vode na solarni pogon u blizini Crvenog mora i vodovoda do glavnog grada Jemena, Sane. Taj dio, koji bi koštao oko pet milijuna eura, do kraja bi riješio jemenski problem s opskrbom pitkom vodom.

Unatoč snažnom razvoju tehnologije u proteklih dvadesetak godina, solarne elektrane nekako su ostale po strani i znatno manjih kapaciteta nego hidroelektrane ili nuklearne elektrane. Najveća solarna elektrana na svijetu je ona u Španjolskoj, u Murciji, snage 20 megavata. Ima ploče postavljene na 100 hektara, a proizvodi energiju za 20.000 kućanstava. Do 2011. godine planira se izgraditi najveće solarne elektrane u Novom Meksiku, u Sjedinjenim Državama, snage 300 megavata, na 1300 hektara površine.

Stručnjaci smatraju da najviše tehnički dostupne energije imaju pustinje u ekvatorskom pojasu u kojem se nalazi i sjeverni dio Afrike. To su potvrdile i tri studije Njemačkog svemirskog centra (DLR), s tim da je projekt DESERTEC zamišljen i kao svojevrsni model po kojem bi njegova primjena, primjerice u Australiji, Kini, Indiji i Americi, bila još učinkovitija, vjeruju stručnjaci.

Najbolje rezultate mogla bi dati upravo tehnologija tzv. koncentrirane solarne termoelektrane, u sklopu koje se rabe zrcala za koncentriranje Sunčevih zraka i stvaranje visokih temperatura, koje zagrijavaju vodu pri kojoj nastaje para što pokreće parne turbine. Višak dobivene topline može se koristiti za zagrijavanje morske vode i njezinu desalinizaciju. Tu tehnologiju proizvode i europske tvrtke, a već je primijenjena u Španjolskoj i Americi. Novi projekti u kojima će biti primijenjena uskoro započinju u Alžiru, Egiptu i Maroku.

Stručnjaci smatraju da će u realizaciji DESERTEC-a na početku biti potrebna potpora Europske unije, dok će u kasnijem financiranju najveću ulogu imati banke i privatni sektor. Isplativost projekta ne bi trebala doći u pitanje jer bi se, uz Europu, strujom mogao opskrbljivati i sjeverni dio Afrike te Bliski istok. U tom slučaju trebalo bi osigurati manje od 10 milijardi eura iz europskih izvora. Paralelno s tako velikim ulaganjima, cijena solarne tehnologije bila bi povoljnija. Naime, danas je ta cijena previsoka zbog relativno male proizvodnje te visokih troškova izrade i održavanja.

Tako se iskorištavanje Sunca kao tzv. alternativnog izvora pokazuje sve više kao jedno od najefikasnijih rješenja za opskrbu energijom u svijetu. Time se mogu zadovoljiti ne samo sve veće potrebe za energijom, nego i vrlo brzo istisnuti fosilna goriva koja su se pokazala velikim zagađivačem atmosfere, a to znači smanjiti globalno zagađenje i spriječiti klimatske promjene.