Španjolsko gospodarsko čudo i u doba krize

Usprkos skupim energentima i nedaćama svjetskoga gospodarstva, Španjolska je prošle godine ostvarila gospodarski rast koji je iznenadio čak i španjolskog premijera: 5,5%. Koja je pouka tog čuda?

Najprije su tu turisti: usprkos ratu u Ukrajini i sve skupljim energentima, opet su masovno pohrlili u Španjolsku. Mallorca, ionako najposjećeniji otok Europe je prošle sezone bila praktično puna, a slično je bilo i na Kanarskom otočju gdje sezona, zbog blage klime traje još duže.

Dijelom zbog turista koji opet kupuju apartmane i vikendice, ali i zbog domaće potražnje se opet mogu posvuda vidjeti dizalice i živost na gradilištima. Već i to svjedoči kako španjolskom gospodarstvu dobro ide.

To pokazuje i španjolski ured za statistiku: stopa gospodarskog rasta je 2022. bila 5,5%, dakle postotak o kojem mogu samo sanjati i mnoge zemlje sjevera Europe. Naravno, Španjolska ima još dugi put pred sobom dostići blagostanje svojih građana jedne Njemačke ili Nizozemske, ali prošle godine je njemačka stopa rasta na jedvite jade dostigla 1,9%, prosjek u zoni eura je bio 3,5%.

I poskupljenja – jedva ima

No i španjolski premijer Pedro Sanchez je bio ugodno iznenađen postignutom stopom: „Naša zemlja prolazi kroz krizu bolje nego države u našem susjedstvu." Dapače: MMF procjenjuje kako bi ta zemlja i u ovoj i u sljedećoj godini mogla ostvariti natprosječan gospodarski rast.

A to znači i više radnih mjesta: stopa nezaposlenosti u Španjolskoj je na najnižoj razini u posljednjih 15 godina, ali je ipak još zastrašujuće velika – 13%, u Njemačkoj je 5,7%, prosjek u EU-u 6,1%. Najviše može začuditi stopa poskupljenja: usprkos sve skupljoj nafti i plinu, u Španjolskoj je ona prošle godine bila 5,5%, gotovo upola manje nego u Europskoj uniji gdje je bila 10,4%. To se nastavilo i u ovoj godini: u zoni eura je u siječnju doduše pala na 8,5%, ali Španjolska i dalje prednjači po dobrim rezultatima.

Doduše prošlog ljeta su i u Španjolskoj cijene odletjele nebu pod oblake s gotovo 10% inflacije, ali Madrid je to divljanje uspio obuzdati. Naravno, i mnogi drugi u Europi se pitaju: kako su to uspjeli?

Živežne namirnice, račun za struju, stanarina...

Kao i obično: tako da je država odriješila kesu i odrekla se nekih prihoda. Država je intervenirala u tržište živežnih namirnica, ali i u stanarine i u cijene energenata, dakle u izdacima koji su drugdje ostavili najveću pustoš u novčanicima građana.

Osobito je španjolska gornja granica cijene električne energije bila pouka: tu se i Europska unija prošlog prosinca složila oko „španjolskog modela". Tamo je ona određena još prošlog ljeta tako da je sad Španjolska s jednom od najnižih cijena električne energije u Europi – što pak sad privlači i inozemne tvrtke kojima je račun za struju bitna stavka. Španjolska je tu granicu postavila preko ograničenja cijene za plin koji se troši u termoelektranama: jer ne samo da je to zemlja s najviše LNG-terminala u Europi, nego je tu i plinovod iz nedaleke sjeverne Afrike.

I kod stanarina je Madrid postavio granicu o kojoj se razmišlja i drugdje u Europi: stanarine smiju rasti najviše 2% godišnje. To je trenutno daleko ispod stope inflacije, a stari je problem u nekom urbanom središtu Španjolske uopće naći stan. Dugoročno – i ako se ne grade povoljni stanovi - će možda to samo još pogoršati stanje, ali u 2022. se to pozitivno odrazilo na kućne blagajne.