Sredstva IPA-e još čekaju na dobre projekte

U kriznim vremenima, kad novca nigdje nema, a oni koji ga imaju ljubomorno ga čuvaju, mnogi vole spomenuti europske fondove, čarobne riječi koje prizivaju vrlo tople asocijacije, ali sa sobom neminovno nose i plašt krajnje mističnosti. Poput nekakve seoske legende, o njima se stalno priča, svi su čuli za to, no malo tko je navedenu pojavu zaista i vidio, odnosno, u ovom slučaju, trošio. Niz je i imena pod kojima se pojavljuje: PHARE, CARDS, SAPARD, ISPA i najnoviji IPA.

Tko može tražiti
Punim imenom Instrument za pretpristupnu pomoć IPA je specijalizirani instrument namijenjen državama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatkinjama, a na snazi je od 2007. godine, kad je objedinio i zamijenio navedene fondove koji su svaki odvojeno pripremali državu za korištenje internih Unijinih fondova jednom kada postanu članice. Aktualni IPA program sastoji se stoga od pet komponenti koje pokrivaju širok raspon: pomoć u tranziciji i gradnja institucija, prekogranična suradnja, regionalni razvoj, razvoj ljudskih potencijala te ruralni razvoj. Svaka od tih komponenti, pak, ima svoj operativni program u kojem se detaljnije uređuje njena realizacija.

Države koje trenutačno imaju pravo sudjelovati u povlačenju tih sredstava kandidatkinje su Hrvatska, Makedonija i Turska te potencijalne kandidatkinje Albanija, BiH, Crna Gora, Srbija i Kosovo. Dakle, korisnika s velikim potrebama nije malo, a svi se napajaju iz izvora s ograničenim sredstvima, doduše ne tako malim - 11,5 milijardi eura u aktualnom proračunskom razdoblju. S obzirom na tako širok opseg područja koja pokriva, IPA je namijenjen praktički svakome tko ponudi dobar projekt unutar navedenih ciljeva primjene. Korisnici stoga mogu biti javne i privatne organizcije, općine, županije, regionalne razvojne agencije, dok se za poduzeća najviše mogućnosti nudi u natječajima za pružanje usluga, nabavu roba i izvođenje radova. Iz navedenog je vidljivo da se pretpristupni fondovi prije svega odnose na javne institucije, a znatno manje na privatni sektor, što potvrđuje i popis dodijeljenih sredstava na kojem prevladavaju obrazovne institucije, država i njene agencije, koje su u 2007. ukupno povukle oko sedam milijuna eura. Jedna je od najvećih zabluda, naime, da su novci pretpristupnih fondova prije svega namijenjeni privatnicima. Ekonomija neke države izravno osjeća moć zajedničkih fondova tek kada država postane članicom, što za Hrvatsku vjerojatno neće biti uskoro.Iako podaci za povučene novce u 2007. godini i nisu posebno impresivni, činjenica je da IPA stavlja na raspolaganje dosad najviše novca u odnosu na prijašnje programe. Hrvatska tako na godinu može raspolagati s nekih 150 milijuna eura, odnosno ukupno 910 milijuna za razdoblje od 2007. do 2012., s time da 2013. u tom smislu još nije definirana.

Država u prednosti
- Dodjeljivanje se provodi na dva načina - kaže Klement Srna iz konzultantske tvrtke specijalizirane za pretpristupne fondove EU, RR&Co. - To je poziv na dostavu prijedloga projekata i poziva na natječaj. U slučaju prvog, dodijeljena sredstva su nepovratna i odnose se na sufinanciranje projekata koje uglavnom sami predlagatelji pripremaju, ali s obzirom na to da je riječ o nepovratnim sredstvima, dio potrebnog novca predlagatelj mora i sâm namaknuti.

Osim toga, još je jedna zanimljiva caka u ovom tipu natječaja - ne smije se stvarati profit tijekom trajanja projekta jer se dobija više novca nego što je troškova, no završetkom projekta rezultati ostaju u vlasništvu predlagatelja i on njima raspolaže. Poziv na natječaj, s druge strane, bitno je drugačiji koncept jer je dokumentacija unaprijed podrobno određena i zna se točno što se i pod kojim uvjetima traži. Projekt je, dakle, gotov, pa se ovim natječajem traži najbolji izvoditelj, što je najbolja prilika za privatni sektor. Poželjne udavače za taj fond uglavnom određuje natječajna dokumentacija za svaki pojedini natječaj, iako postoje i neki načelni uvjeti, uglavnom vrlo racionalne naravi poput onog koji propisuje da tvrtka ne smije biti u stečaju ili likvidaciji, da šef organizacije koja se natječe ne može biti osoba koja je pravomoćno osuđivana itd. Ipak, možda najzanimljiviji uvjet, koji ljudi često zaboravljaju upozorava Srna, jest nužnost podmirenja svih poreznih obveza i ostalih doprinosa državi.

Prikazano na primjeru, za drugu komponentu IPA-e, područje prekogranične suradnje između Slovenije i Hrvatske, mogu se natjecati: regionalne i lokalne vlasti, javna tijela, državne agencije, nevladine i neprofitne organizacije, slobodni djelatnici u umjetnosti, razne gospodarske udruge, a jedini je preduvjet u svom projektu imati partnera iz one druge države. Važno je spomenuti da, bez obzira na različitost komponenti sadržanih u IPA-i, najviše mogućih korisnika ipak je javnog i institucionalnog karaktera, dok je gospodarstvo zastupljeno u osjetno manjem opsegu. Pretpristupni fondovi nisu namijenjeni izravno gospodarskim subjektima, odnosno njihovu poslovanju. Još jedna pojedinost s kojom većina ljudi nije upoznata proizlazi iz razlika u dostupnom novcu, dogovorenim projektima i efektivnom uzimanju novca iz tih fondova. Naime, na makrorazini, EU i države, Unija zapravo rezervira novac koji je na raspolaganju pojedinoj državi korisnici.

Daj da ti se vrati
No, to je tek početak i lakši dio posla. Na državi je onda da pripremi cjelovit i funkcionalan sustav korištenja i distribucije novca iz EU (decentraliziranje), nešto u čemu je Hrvatska pokazala vrlo loše rezultate. EU sa svoje strane tada akreditira taj sustav. Kad je to postignuto, država raspisuje natječaje za koje je pripremila sve ključne elemente te pristupa ocjeni i odabiru najboljih ponuda. Oni odabrani sklapaju ugovor s državom. Jednom kad se projekt zaista pokrene, troškovnik odgovara dogovorenom te se u praksi mogu vidjeti rezultati, tek tada država korisnica traži povrat uloženog novca od EU, i kada Europska komisija odobri zahtjev za povlačenjem nekog iznosa iz EU, država može reći da je povukla sredstva iz europskih fondova. Put je, znači, dug i krivudav. Put prema spasonosnom novcu Europske unije počinje natječajem ili pozivom za dostavu prijedloga. Daljnjom razradom operativnog programa određuju se uvjeti i prioriteti natječaja te natječajna dokumentacija. Raspisivanjem natječaja počinje priprema projektne dokumentacije i pažljivo analiziranje natječaja kako bi se izbjegle greške i propusti. Nakon što je projekt napisan, dokumentacija se šalje nadležnoj instituciji koja je natječaj i objavila.

Ta institucija tada procjenjuje zaprimljene projekte i odabire one za koje vjeruje da zadovoljavaju zadane kriterije i ispunjavaju načelnu svrhu natječaja. Zaista dobar projekt dobit će odluku o izboru, no valja napomenuti da nije samo kvaliteta projekta važna već i činjenica da za njega ima dovoljno novca, s obzirom na to da je konkurencija često oštra, a proračun ograničen. Posljednji je korak potpisivanje ugovora i utvrđivanje ugovornih obveza, nakon čega se konačno pristupa i izvođenju dogovorenog. Tek, dakle, kada su u Komisiji zadovoljni viđenim, dolazi i do faktičkog povlačenja novca iz europskog fonda.