Što svaki poduzetnik treba znati o porezu na dobit?

Porezi su prisilna davanja koja bez izravne i trenutačne protuusluge država uzima od osoba i poduzeća, oni su najvažniji i najizdašniji javni prihod. Vlasnik tvrtke RB Unigenito i predsjednik Udruženja računovođa HGK Davor Brkić pojašnjava na što trebaju obratiti pozornost svi oni koji se bave poduzetništvom u Hrvatskoj te po kojim osnovnim pravilima funkcionira porezni sustav.

Kakav je porezni sustav RH?

Porezni sustav u RH može se podijeliti na državne poreze koji su prihod državnog proračuna Republike Hrvatske, županijske poreze – prihodi su županijskog proračuna, općinske ili gradske poreze koji su prihodi općinskih/gradskih proračuna, zajedničke poreze u kojima se prihodi dijele po propisanom ključu, a dio pripada državnom, dio županijskom, dok dio općinskom/gradskom proračunu te naknade za priređivanje igara na sreću.

Ili, ako ćemo gledati ono što se oporezuje, onda to možemo podijeliti na oporezivanje dohotka - npr. porez na dohodak (fizičkih osoba), porez na dobit (pravnih osoba), oporezivanje potrošnje, npr. PDV, trošarine, porez na potrošnju te oporezivanje imovine – npr. porez na kuće za odmor, porez na nasljedstva i darove, porez na promet nekretnina, CMV porez na plovila te porez na dobitke od igara na sreću.

Kako se oporezuju hrvatska poduzeća?

Poduzeća u Hrvatskoj oporezuju se porezom na dobit, kojim se oporezuje dohodak (dobit) poduzeća. No, valja imati na umu da se u nekim slučajevima i fizičke osobe koje obavljaju gospodarsku djelatnost mogu oporezovati porezom na dobit, na vlastiti zahtjev ili po sili zakona.

Članak 2. Zakona o porezu na dobit kaže:

Porezni obveznik je trgovačko društvo i druga pravna i fizička osoba rezident Republike Hrvatske koja gospodarsku djelatnost obavlja samostalno, trajno i radi ostvarivanja dobiti, dohotka ili prihoda ili drugih gospodarskih procjenjivih koristi.

(3) Porezni obveznik je i fizička osoba koja utvrđuje dohodak na način propisan za samostalne djelatnosti prema propisima o oporezivanju dohotka ili koja počinje obavljati takvu samostalnu djelatnost ako izjavi da će plaćati porez na dobit umjesto poreza na dohodak.

(4) Fizička osoba iz stavka 3. ovoga članka obveznik je plaćanja poreza na dobit ako u prethodnom poreznom razdoblju ostvari ukupni primitak veći od 7.500.000 kuna.

U prethodnim godinama značajnije se snizila stopa poreza na dobit, tako da je do nedavno postojala jedinstvena stopa od 20 posto poreza na dobit, koja je naknadno smanjena za subjekte s prihodom do 3.000.000 kuna na 12 posto te za subjekte s više od 3.000.000 kuna na 18 posto. U idućem krugu reformi taj je prag za oporezivanje po sniženoj stopi od 12 posto povećan na one s prihodima do 7.500.000 kuna.

Od 1. siječnja 2021. stopa za subjekte s prihodom do 7.500.000 kuna snižena je s 12 na 10 posto, dok za subjekte s prihodom većim od 7.500.000 kuna porez na dobit ostaje 18 posto.

Dakle, počevši od 1. siječnja 2021. svi obveznici plaćanja poreza na dobit iz čl. 2. Zakona o porezu na dobit plaćat će porez na dobit po stopi od 10 posto, dok za one s prihodima većim od 7.500.000 kuna stopa ostaje nepromijenjena, dakle i dalje iznosi 18 posto. Bitno je napomenuti da se akontacije za 2021. godinu, koje se računaju prilikom predaje prijave poreza na dobit za 2020. godinu (gdje je stopa obveze za 2020. za one s prihodima do 7.500.000 kuna po starom od 12 posto), računaju po novoj stopi od 10 posto.

Koje su moguće porezne uštede i optimizacija poslovanja?

Prije svega uvijek savjetujem da se analizira ono što predstavlja rashode u društvu, odnosno koji su uvjeti kako bi oni bili priznati. Prema članku 5. Zakona o poreza na dobit porezna osnovica jest dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama ovoga Zakona.

Rashodima poreznog razdoblja smatraju se rashodi koji su u svezi s obavljanjem djelatnosti poreznog obveznika i posljedica su obavljanja djelatnosti.

Naravno, uz odredbe Zakona i pravilnika o porezu na dobit, trebaju se imati na umu i odredbe HSFI-ja I MSFI-ja, ovisno o tome što društva primjenjuju te znati kako nešto može biti unaprijed plaćeni trošak ili odgođeni prihod pa u tom slučaju ne ulazi u ovu razliku prihoda ili rashoda.

Uzmimo za primjer osiguranje vozila, koje vrijedi od 1. srpnja 2020. do 30. lipnja 2021. U ovom će slučaju u rashode (trošak) ići 50 posto tog iznosa, dok će drugih 50 posto predstavljati odgođeni trošak, odnosno sučelit će se s prihodima u idućem razdoblju.

Koji troškovi umanjuju, a koji je povećavaju poreznu osnovicu?

Ovo je malo nespretno sročeno pitanje. Dobit jest razlika prihoda i rashoda. Rashodi (ljudi vole reći troškovi) prema Zakonu o PD-u mogu biti porezno priznati ili porezno nepriznati.

Npr. prema čl. 6. poreznu osnovicu umanjuju: prihodi od dividendi i udjela u dobiti koji su utvrđeni na način propisan ovim Zakonom, prihodi od vrijednosnih usklađenja dionica i udjela (nerealizirani dobici) ako su bili uključeni u poreznu osnovicu, prihodi od naplaćenih otpisanih potraživanja koja su u prethodnim poreznim razdobljima bila uključena u poreznu osnovicu, a nisu isključena iz porezne osnovice kao porezno priznati rashod, svota amortizacije koja nije bila porezno priznata u prethodnim razdobljima i sl.

Tome bih pridružio i poticaje i potpore koji također umanjuju osnovicu jer je godina koja je za nama, nažalost, mnoge primorala na apliciranje za npr. potpore za očuvanje radnih mjesta HZZ-u, u skladu s uvjetima koje su ispunjavali. Te potpore (neto iznos za pokrivanje plaća radnika i otpisani doprinosi) također umanjuju osnovicu poreza na dobit.

S druge strane, prema čl. 7. Zakona o porezu na dobit osnovica se povećava za npr.: rashode od vrijednosnih usklađenja dionica i udjela (nerealizirani gubici) ako su bili iskazani u rashodima, za svotu amortizacije iznad propisanih svota, za 50 posto troškova reprezentacije (ugošćenja, darova sa ili bez utisnutog znaka tvrtke ili proizvoda, troškova odmora, sporta, rekreacije, zakupa automobila, plovila, zrakoplova, kuća za odmor) u visini troškova nastalih iz poslovnog odnosa s poslovnim partnerom, za 50 posto troškova, osim troškova osiguranja i kamata, nastalih u svezi s vlastitim ili unajmljenim motornim vozilima i drugim sredstvima za osobni prijevoz (osobni automobil, plovilo, helikopter, zrakoplov i sl.) poslovodnih, rukovodnih i drugih zaposlenih osoba, ako se na osnovi uporabe sredstava za osobni prijevoz ne utvrđuje plaća, za manjkove na imovini iznad visine utvrđene odlukom Hrvatske gospodarske komore odnosno Hrvatske obrtničke komore, u smislu propisa o porezu na dodanu vrijednost po kojoj osnovi se ne plaća porez na dohodak, za troškove prisilne naplate poreza ili drugih davanja, za kazne koje izriče mjerodavno tijelo, za zatezne kamate između povezanih osoba i druge rashode nabrojene u Zakonu o PD-u.

Jedna od stvari koja najviše zbunjuje poduzetnike jest razlika između računovodstvene i porezne dobiti, koje su dvije različite kategorije. Tako se može dogoditi da netko s računovodstvenim gubitkom bude u obvezi plaćanja poreza na dobit nakon uvećanja osnovice, što u tom slučaju još povećava računovodstveni gubitak.

Ili obrnuto, društvo koje ima računovodstvenu dobit može proći bez plaćanja poreza na dobit ako nakon umanjenja ne ostaje porezne dobiti.

Što su porezno priznati troškovi, a koji to nisu i kako utječu na poslovni rezultat?

Porezno priznati troškovi jesu svi oni troškovi (rashodi) koji zapravo služe obavljanju djelatnosti, odnosno može se dokazati izravna korelacija između ostvarivanja prihoda i tih rashoda, naravno, uz ograničenja navedena u čl. 7. Zakona o porezu na dobit.

Koliko nas 'košta' isplata dobiti ili dohotka?

Prvo bih ispravio ove pojmove. Društvo je obveznik poreza na dobit, dok je vlasnik (npr. fizička osoba) obveznik poreza na dohodak od kapitala i kapitalne dobiti.

Uzmimo jednostavan primjer. Društvo je imalo 200.000 kuna prihoda i 100.000 kuna rashoda. Ukupna dobit je, znači, 100.000 kuna. Ako nije bilo povećanja ili umanjenja, porez na dobit plaća se po stopi od 10 posto koliko iznosi za 2021. godinu, dakle, društvo plaća 10.000 kuna poreza na dobit.

Dakle, u društvu ostaje 90.000 kuna dobiti nakon oporezivanja.

Uprava društva donosi odluku o isplati te dobiti vlasniku te vlasnik plaća 10 posto poreza na dohodak od kapitala i kapitalne dobiti uvećano za prirez prema prebivalištu. Npr. izračun za Grad Zagreb = 90.000 x 10 posto = 9.000 kuna poreza + 9.000 kuna x 18 posto prireza = 1.620 kuna prireza.

Stoga prilikom isplate za društvo od 90.000 kuna zadržane dobiti, vlasniku se na njegov tekući račun isplaćuje 79.380 kuna. Ako gledamo ukupni efekt od ostvarene dobiti do isplate vlasniku društva, onda je to na 100.000 kuna dobiti zapravo čistih 79.380 kuna dobiti nakon oporezivanja ovih dvaju poreza.

Treba napomenuti kako je od 1. siječnja 2021. smanjena i stopa poreza na dohodak od kapitala s 12 na 10 posto. Ova stopa odnosi se i na sve isplate dobiti iz prijašnjih godina ako se isplaćuju nakon 1. siječnja 2021. godine.