SVE TEŽA SITUACIJA ZA RIBARE 'Na nekim dijelovima Jadrana više uopće nema ribe'

Neće se zaštitom oslića obnoviti neke druge vrste, poput škrpine, fratra (baraja). Znate li uopće o kojem području pričam? Govorim o miljama obale, gdje 50 posto ribari na crno, a ostatak njih lovi legalnim alatima na ilegalan način. Staništa su kompletno uništena, more nam je puno mreža, vrša, ne postoji puntal ili vala bez njih, kazao je na nedavnom Susretu ribara u Rapcu 38-godišnji Igor Kralj iz Baške Vode. On je već 17 godina profesionalni ribar, ribari malim alatima. Kad čujete od ribara da je riblji fond pred kolapsom, onda je doista vrijeme za uzbunu. Neki će reći da je ona već odavno trebala biti oglašena.

Na nedavnom Susretu ribara čulo se, između ostalog, da je stanje u Jadranu katastrofalno. Slažete li se s tom konstatacijom znanstvenika?

– Naravno da se slažem. Pa ne trebaju nam valjda znanstvenici da i sami ne vidimo da je stanje katastrofalno. Međutim, bojim se da će biti jedino gore, bolje nikako.

Kako vi kao ribar vidite stanje na terenu, je li riblji fond doista ozbiljno ugrožen?

– U području gdje ja ribarim, većinom u priobalnom pojasu, poremećena je kompletna bioravnoteža. Riblji fond na nekim područjima i ne postoji.

I sami ste upozorili da su neke riblje vrste posebno ugrožene, odnosno njihova priobalna staništa. O kojim vrstama govorite i zbog čega su ugrožene?

– Pa, evo, recite vi meni stavite li ikad masku na glavu i malo zaronite? Kad naletite na ribu veću od 30 dekagrama ravno je dobitku na lotu. Što se tiče same obale, zar zadnjih 10, 15, 20 i više godina nismo prekrili kompletna riblja staništa. Gdje na obali, ne računajući otoke, imate više od 500 metara netaknute obale? Gdje su nekad postojali glamci, kosmeji, špari… – danas je pustinja. Nećemo valjda tvrditi da su samo ekonomski isplative ribe bitne u moru.
Postrožiti kontrole

Naveli ste i da 50 posto vaših kolega ribari ilegalno, dok ostalih 50 posto ribari s legalnim alatima na ilegalan način. Jeste li pritom mislili na profesionalne ribare ili na sportaše i rekreativce?

– Evo vam primjer: mreža poponica je legalni alat gospodarskih ribara, međutim izvan svog dozvoljenog perioda ona je u moru na ilegalan način. Koća je također legalna, no kad se njom ribari unutar zabranjenog područja, to je ilegalan ribolov. Isto tako svitlo za lov liganja je dozvoljeno, ali je izvan dozvoljenog perioda – ilegalno… Mogao bih do sutra navoditi primjere, a sad vi ocijenite jesam li mislio na sportaše, rekreativce, dopunce ili profesionalce.

Posebna pažnja na posljednjem Susretu ribara posvećena je sportskim ribolovcima i rekreativcima. Jedan od zaključaka bio je da valja postrožiti nadzor negospodarskog ribolova. Dugo pratim ribarstvo pa znam da su prije bili problem mali ribari. Jesu li profesionalcima problem uvijek drugi ili su i sami krivi za trenutnu situaciju?

– Ne znam jesmo li sjedili na istom sastanku. Rekao bih da se nikad manje nisu spominjale druge kategorije ribolovaca. Možda su se sportaši osjetili prozvani zato što se traži veći nadzor i kontrola priobalnog pojasa, a oni 99 posto ribare u tom području, međutim vjerujte da oni ne rade ni jedan posto štete.

Uz obalu južne Istre, a pretpostavljam da je i drugdje situacija slična, ima senjala na svakom pedlju, u svakoj uvali, na svakom puntalu, mreže kao da se uopće ne vade iz mora. Ne znam o kojoj je vrsti mreža riječ, ali u svakom slučaju mreže bi valjalo bacati s prvim mrakom i dizati ih u albu. I sami ste spominjali isti problem. Što bi, prema vašem mišljenju, trebalo poduzeti da se mreže maknu iz priobalja?

– Upravo ovo što ste naveli, uz strožu kontrolu i zatvaranje vrlo ugroženih područja.
Neisplativo ribarenje

Ukoliko se nastavi ovakav trend prelova u priobalju, je li izgledan scenarij da ribe u dogledno vrijeme više ne bude, barem ne za komercijalnu upotrebu?

– Ne treba nam dogledno vrijeme. Ribarenje u priobalnom području je već sad skoro neisplativo. Nešto se postiže strahovitim povećanjem ribolovnih alata, ali to je već sad kontraproduktivno.

U ovom našem dijelu Jadranu (govorim o sjeveru) su se još prije 30-ak godina lovile škarpine teške i više od pet kilograma. Sad o njima možemo samo sanjati, danas je kapitalni ulov ako je neka teža od kilograma. Mogu li se uopće, prema vašem mišljenju, neke riblje vrste oporaviti od pretjeranog izlova?

– Neke vrste su već sad dovedene do kraja. Škarpina od kila do 30 metara dubine postala je egzotika.

Na Susretu ste sugerirali da se uvedu zaštićena područja i u priobalju, a ne samo u Jabučkoj kotlini. Na koji način smatrate da bi to trebalo učiniti, zaštitom određenih područja, poput šeka, dokazanih područja mrijesta ili zatvaranjem čitavih ribolovnih zona?

– Pohvalno je da se zaštitila Jabučka kotlina, međutim, kao što sam već rekao, neće njena zaštita dovesti do oporavka priobalnih vrsta, a složit ćemo se da je priobalni pojas mrjestilište najvećeg broja morskih organizama. U nas je još jedan veliki problem, a to je da je mišljenje Instituta za oceanografiju i ribarstvo posljednje u nizu. Mislim da bi Institut trebao imati i početnu i završnu riječ kad govorimo o zaštiti.

Valja na koncu istaknuti i nezavidnu ekonomsku situaciju ribara. No, može li to biti opravdanje za izlov koji bi u konačnici mogao dovesti i do potpune propasti ribarstva na Jadranu?

– Ribari su bili gladni i prije sto godina, i prije pedeset, i danas, i bit će za pedeset godina.