Svi mogu naučiti inovirati, ali i unovčiti inovaciju

Bez inovacija nema ni opstanka i svi moramo inovirati, tvrdi Boris Golob, EFQM ovlašteni procjenitelj izvrsnosti i autor e-knjige Inovacije od ideje do tržišta. Znanost upravljanja egzaktna je kao i postupci inoviranja, a njima se, kaže ovaj konzultant, spašavaju izdavačka i medijska industrija SAD-a, ali i najuspješniji i najveći poput Microsofta, Motorole, Samsunga, HP-a, Boscha, Gilettea, Pepsija... Podsjeća i kako su besplatne novine, taksiranje za 12 kuna, zrakoplovne karte po cijeni autobusnih, pekari bez brašna, banke bez šaltera... nastali inovacijom poslovnih modela.

Koliko je za gospodarstvo važno stvaranje novih proizvoda, usluga i poslovnih modela?
- Bez kontinuiranog poboljšanja postojećih proizvoda i usluga te stvaranja novih, unaprjeđenja načina rada i poslovanja ostajete sa zastarjelom ponudom i neefikasnim poslovnim modelom. Konkurentnost je prvi rezultat inoviranja, nakon toga slijedi rast i profitabilnost. Recept za uspjeh je vrlo jednostavan: poboljšavati postojeće ili stvarati nove proizvode, usluge i/ili način poslovanja, a nužan je i dovoljan broj kupaca spremnih koristiti i platiti vaša poboljšanja. Naravno, kada je recept jednostavan, izazovi se obično pojavljuju u provedbi. Problemi inoviranja slični su i kod nas i u svijetu: poduzetnici ne znaju kako, nisu spremni tražiti pomoć i najčešće se nisu spremni mijenjati, a kad i krenu inovirati, prisutan je veliki rizik neuspjeha. Ponekad i prethodni uspjeh može ograničavati daljnji rast, ali i činjenica da je dobra praksa inoviranja često u suprotnosti s dobrim praksama upravljanja i redovitog poslovanja.

Kakvi su trendovi i iskustva u Hrvatskoj, odnosno u razvijenim ekonomijama?
- Riječ ‘inovacija’ je u trendu - i u Hrvatskoj i svijetu. Svi se slažu da je inoviranje ključno za poduzeća, a izvor je i blagostanja za zajednice i nacije. I tu dobrim dijelom prestaje sličnost Hrvatske i vodećih gospodarstava. Inovacije i inovatori u nas imaju više veze s kreativnošću, tehničkom kulturom i izumiteljima nego s tržištem, kupcima, poduzećem i zaradom. U svijetu je inovacija nešto novo i dokazano na tržištu, promjena koja je ostavila traga u društvu. Po tom kriteriju velika većina hrvatskih inovacija i inovatora to nisu. Izumitelji su, kreativci, genijalci s otkrićima, ali ne i inovatori. Ideja ne postaje inovacija kada osvoji medalju na sajmu izuma, nego kada dođe do tržišta i počne stvarati vrijednost za kupce, poduzeće i društvo.

U čemu je zapravo najveća vrijednost inoviranja?
- Najveća vrijednost inoviranja je kad vašom inovacijom potrošači i korisnici mogu riješiti problem koji do tada nisu mogli, po mogućnosti jeftino ili čak besplatno, a tvrtka koja im je to omogućila ostvaruje velike zarade, razvija se i zapošljava ljude (kao primjerice Google). No, za primjenu procesa inoviranja nije potrebno biti Google.

Mogu li se u inovacije upustiti i tvrtke koje si ne mogu priuštiti značajnija ulaganja i preduge cikluse povrata uloženog?
- Da. Neki postupci inoviranja ne traže velika ulaganja i koristi se pojavljuju odmah. Primjerice, postupak uklanjanja prepreka potrošnji, odnosno inoviranje prihoda na temelju postojeće ponude u pravilu traži vrlo mala ulaganja - inovacija se svodi na mijenjanje načina poslovanja, procesa i sustava vrijednosti. Taj postupak može rezultirati inovacijama koje ne traže nove proizvode ili nove resurse, primjena je brza i relativno jednostavna. Štoviše, hrvatska iskustva su da se pomoću vrlo malih ulaganja u uklanjanje prepreka potrošnji može ostvariti izvanredan rast prodaje, primjerice u turizmu, veleprodaji luksuzne robe, prodaji kamiona, uslužnoj djelatnosti, informatici, telekomunikacijama, industriji namještaja i opremanja...

Kako prosječan hrvatski poduzetnik može stvoriti novi prihod iz inovacija i u kojim sektorima je inoviranje najpoželjnije?
- Svaki prosječan hrvatski poduzetnik može stvarati nove prihode iz inovacije ako je otvorenog uma, ne boji se pokušati činiti nešto zaista različito te je spreman za mijenjanje ne samo poslovanja svoga poduzeća već i vlastitog ponašanja. Ne postoji djelatnost u kojoj je inoviranje nepoželjno ili štetno.

Tko sve može biti inovator?
- Danas zaista svatko može biti inovator, neke uobičajene predrasude i ograničenja vezana uz inoviranje i inovatore (više) ne vrijede. Veličina nije bitna - u posljednjih 150 godina 36 posto povijesno velikih, radikalnih inovacija nastalo je i prvi put komercijalizirano u tvrtkama s manje od 20 zaposlenih. Financijska snaga i tehnologija nisu presudni, a kreativnost nije dovoljna. Svi mogu naučiti inovirati - praksa je demantirala mit kako je za inoviranje potrebno biti kreativni genij ili kako je ‘to’ potrebno imati u sebi. Prava je istina da za uspješno inoviranje treba imati određena znanja i slijediti preporučene postupke koje mogu naučiti i primjenjivati svi: i poduzetnici i znanstvenici i izumitelji.

Što je nužno za početak inoviranja, a potom i upravljanje razvojem i komercijalizaciju inovacije?
- Svako inoviranje počinje i završava s razumijevanjem što su kupci spremni platiti, koja unaprjeđenja su im vrijedna i žele ih nagraditi. Kada znate što kupci žele, pa čak i kada je riječ o nepostojećim tržištima, možete započeti sa stvaranjem inovacije – nečeg novog i dokazanog na tržištu. Za upravljanje razvojem i komercijalizaciju inovacije potrebno je znati i razumjeti zakonitosti inoviranja.