Tko nikad nije očistio kaput kod Pezelja, taj nema veze sa Splitom!; ‘Bez naših vrijednih zaposlenika, ne bismo opstali sve ove godine...‘

Ne možemo sa sigurnošću reći da je najstariji splitski obrt koji radi u kontinuitetu, no jedan od najstarijih svakako jest, poznata čistionica "Pezelj" koja je s radom započela 1949. godine!

Nema familije koja je obitavala u gradu pod Marjanom, a da nije barem jednom na čišćenje u zavučeni kutak Zagrebačke ulice donijela dragocjeni veštit, svečanu haljinu ili kaput. Doduše, cijela ova obrtnička priča, na koju grad može biti itekako ponosan, započela je šeširima.

– Godine 1949. naš dragi otac, djed i svekar, pokojni gospodin Marko Pezelj, položio je majstorski ispit, te je u Hrvojevoj ulici otvorio privatnu radionicu za izradu i čišćenje šešira. Nakon toga otvorio je veći pogon u Lavčevićevoj ulici, današnja Ulica kralja Tomislava, a zatim se 1951. preselio ovdje, u Zagrebačku, koja se tada zvala Ribareva ulica – dočekali su nas supružnici Dragutin i Anka Pezelj.

BOJENJE VUNE
– Na početku se radilo puno bojenja, najviše se donosila vuna. Ustajalo se u tri sata za upaliti parni kotao, dolazili su ljudi s otoka, iz Zagore... Čak je u Novalji imao bojadisaonicu, sabirnicu je imao u Sinju, pa je u Zadru otvorio čistionicu, koju je kasnije stariji sin preuzeo, on i danas na Solinskoj ima čistionicu i radi neovisno – jasno je kako je šjor Marko bio dalekovidan.

– Ne samo dalekovidan, i poduzetan! Sve je krasno osmislio, a onda fino i lagano uvukao obitelj u to jer objekt drugačije ne može funkcionirati! Žena, sinovi, neviste, unučad svi smo u pogonu... – smije se gospođa Anka, koja je, sa suprugom friška umirovljenica. U penziju su, Bogu hvala, otišli mirne duše, imali su kome ostaviti posao. Njihova kći, Vesela Pezelj Belušić, po struci ekonomistica, preuzela je obrt.

– Istina je sve, baka je imala gotovo 90 godina, a još bi došla svako jutro, sjedila za pultom, slagala brojeve, znala je da svaka mala pomoć dobro dođe... U obrtničkoj obitelji puno se radi i svi rade – tvrdi Vesela, a njezin otac Dragutin, govori nam kako supruga i on 20 godina nisu bili na godišnjem odmoru.

– To je smiješna priča, brat mi je počeo raditi u Zadru, tamo je zaživjela navika feragosta. Onda se i on okušao. Izdržao je dan, dva, treći dan već se bilo u butigi, kotlovi su se palili ujutro u pet sati – posljednjih godina poslovnica se zatvara dva tjedna u komadu, kako bi se svi zaposlenici odmorili. Bez njih, svjedoče Pezelji, obrt ne bi opstao i zato će ove godine pripremiti feštu!

HVALA GOSPOĐI BOTIĆ
– Sve to ne bi bilo tako lijepo, da nam nije ljudi koji godinama rade kod nas. Evo, naša teta Pavica cijeli je radni vijek provela kod njegova oca i njega. Osim zaposlenika, brigu vodimo i o mušterijama, neki nam dolaze generacijama. Djed Marko je tražio da svi znamo našu prvu mušteriju, još uvijek živu gospođu Botić, koju bismo ovom prilikom pozdravili. Dala mu je povjerenje i donijela štof na bojenje. To nam se uvijek prepričavalo i morali smo tu priču znati – kaže Anka. Njezin suprug Dragutin službeno je preuzeo posao od oca u ožujku 1973. godine.

– Otac je imao nesreću, pa sam sve više preuzimao posao. Sad sam u penziji i mogu vam reći da nikad nisam spoznao što to znači dosada. Ovdje pomognem ako mogu, ma pjevam ja u klapi, ljeti idem u ribe, a zimi igram balun... – sve to može jer je obrt u sigurnim Veselinim rukama. Njezina priča pomalo je neobična. Kada je završila ekonomiju zaposlila se u državnoj firmi i nije se namjeravala baviti obiteljskim obrtom. Ipak, nešto se u njoj prelomilo prije tri godine.

– Srećom, imala sam položen majstorski ispit iako sam mislila da mi to nikada neće trebati. No, evo, na kraju je ispalo da sam više koristi imala od toga nego od ekonomije... – i druga sestra, koja se bavi jezicima, također ima položen majstorski ispit, zlu ne trebalo, neka se nađe pri ruci.

– Polaže se u Zagrebu, no to svakako nije kraj. Zbog raznih novih zakona, prvenstveno zaštite okoliša, kako radimo s kemikalijama, dužni smo svako malo polagati razne ispite, najviše iz toksikologije, tako da nije monotono, uvijek nešto učiš – Vesela potvrđuje i kako se stanje na tržištu značajno promijenilo, a s njom se slaže cijela obitelj.