Trenutačno barem pet fondova rizičnog kapitala razmatra ulaganje u hrvatske tvrtke

Pišu: Donatella Pauković i Tomislav Pili
Kapitala ima, zanimljivih prilika za ulaganje također ima, ali prepreka većem angažmanu alternativnih izvora financiranja ponekad je mentalitet hrvatskih poduzetnika čija se ideja poslovanja nerijetko kosi s vizijom potencijalnih novih vlasnika iz redova fondova rizičnog kapitala. Visoka razina kamatnih stopa lani je na globalnoj razini usporila obujam transakcija spajanja i preuzimanja, a kako stvari stoje u hrvatskim okvirima moglo se čuti na panelu ‘Izvori financiranja, preuzimanja, akvizicije‘ koji se održao u sklopu drugog dana Liderovog Financijsko-investicijskog foruma.

Hrvatske specifičnosti
Što se tiče globalne razine, kapitala za investicije u preuzimanje tvrtki ima dosta, ali se ne ulaže koliko bi se moglo i u 2024. se dogodio određeni jaz između očekivanja i onog što se događa, smatra Ivan Luetić, junior partner u odvjetničkom društvu BMWC.

– Ti efekti utječu i na naše tržište, iako Hrvatsku gledam kao izolirani ekosustav koji ima ograničeni broj potencijalnih transakcija – kazao je Luetić.

Prema njegovom sudu, hrvatska je specifičnost da svake godine imamo do tri velike transakcije spajanja i preuzimanja. Jedna od naših osobina je i ‘trendovski‘ val ulaganja u jedan određeni sektor, a trenutno su to obnovljivi izvori energije.

- Među specifičnim vrstama transkacija su i one koje uključuju privatne kompanije kod kojih se događa smjena generacija gdje se, kako je naglasio, radi o pojedinačnim prodajama te se i dalje čeka veći val takvih prodaja. Nadalje, vidimo dosta američkih kompanija koje se vertikalno integriraju i pripajaju lokalne partnerske tvrtke - rekao je Luetić.

Nije novost da je naše tržište, kada traži financiranje, vrlo fokusirano na banke. Međutim, u Hrvatskoj stasa nova generacija poduzetnika koja traži alternativne izvore financiranja, naglasio je Hrvoje Galičić, savjetnik Uprave Hrvatske banke za obnovu i razvitak (HBOR).

– I HBOR pokušava stvoriti ekosustav fondova rizičnog kapitala – kazao je Galičić.

HBOR je u posljednjih nekoliko godina omogućio stvaranje pet fondova rizičnog kapitala, od onih koji ulažu u startupove, preko fondova za ulaganje u tvrtke u zrelijoj fazi razvoja, pa do fonda za transfer tehnologija. Kako je pojasnio Galičić, HBOR je u tim fondovima prije svega ulagatelj koji je sredstva povjerio društvima za upravljanje fondovima čiji financijski profesionalci traže prilike za ulaganje.

Galičić očekuje da će HBOR u idućim godina izraženije financirati transakcije spajanja i preuzimanja nego što je to sada slučaj. S druge strane, na povoljan izvor financiranja poduzetnici mogu očekivati i kod ‘manjeg brata‘, HAMAG BICRO-a. Ivan Križanović, voditelj odjela za ruralni razvoj kaže kako HAMAG BICRO može ponuditi dvije vrste financiranja. Prvi su povoljni zajmovi s nižom kamatnom stopom u odnosu na komercijalne banke te blažim zahtjevima za instrumentima osiguranja, a druga vrsta su jamstva koja se odobravaju i do 80 posto glavnice kredita od najviše dva milijuna eura.

Potrebna spremnost na kompromis
Kad profesionalci u fondovima rizičnog kapitala identificiraju potencijalnu metu, kreće proces ulaska u vlasničku strukturu. Kako on izgleda pojasnio je Slaven Kordić, managing partner u društvu Invera Equity Pertners koji kaže kako je prva stvar koju investitor mora napraviti upoznati se s industrijom u kojoj posluje tvrtka u koju želi uložiti.

– Ideja je doći do podataka kako takva industrija posluje na inozemnoj razini kako bi razumjeli globalni potencijal tog tržišta. Kada shvatite poziciju tvrtke u koju želite uložiti u globalnom okviru, tada se kreće u dublju analizu – ističe Kordić.

No, to je ujedno i najteža faza: potrebno je upoznati i analizirati organizacijske procese i ljudski potencijal u tvrtki u koju se namjerava uložiti.

A takvih, fondovima rizičnog kapitala, zanimljivih kompanija, u Hrvatskoj ne nedostaje.

– U ovom trenutku oko pet inozemnih fondova rizičnog kapitala razmatraju ulaganja u hrvatske tvrtke. Definitivno postoji pool tvrtki koji je fondovima zanimljiv – ističe Kordić.

Kako kaže, do prije nekoliko godina slušali smo sumorne vijesti o stanju o brodogradilištima. Sada se priča o Rimcu i Infobipu, a takvih priča o hrvatskim tvrtkama koje su postali jednorozi bit će u narednim godina sve više, smatra Kordić.

No, najveći izazov zbog kojeg je mnoštvo potencijalnih transakcija propalo dolazi u zadnjoj fazi, a to je dogovaranje posljednjih detalja. Kako kaže Ivan Luetić, problemi dolaze kada se počinje ‘brusiti‘ transakcijska dokumentacija.

– Konačni ugovor u 90 posto slučajeva ne izgleda kao prvotni dogovor – tvrdi Luetić.

Ako u toj fazi nema spremnosti na kompromis, prije svega od strane vlasnika tvrtke, od posla neće biti ništa. Osim toga, u startu je bitno povjerenje između svih strana uključenih u transakciju i jako dobra priprema, da svi znaju što žele. - Transakcija ima neke svoje zakonitosti koje se moraju slijediti jer proces lako krene u krivom smjeru. Ako postoji razumijevanje s obe strane onda sve ide glatko. Ključne stvari su priprema, koordinacija i mindset - zaključio je Luetić.