Turizam ne smije biti jedina slamka spasa

U Puli je nedavno gostovao ugledni ekonomski stručnjak Damir Novotny što je bila prilika da ovog nezavisnog analitičara upitamo o stanju u hrvatskom, ali i inozemnom gospodarstvu koje trenutno trpi posljedice velike svjetske ekonomske krize. Iako i sam priznaje da Hrvatsku recesija nije pogodila istom žestinom kao druge zemlje, ističe da je sada ključni trenutak za pravilno usmjeravanje daljnjeg razvitka hrvatskog gospodarstva.

- Nedavno je u Hrvatskoj boravila misija MMF-a koja je izrazila zadovoljstvo Vladinim mjerama rebalansa proračuna. Međutim, predviđaju daljnji pad BDP-a i do četiri posto. Hoće li nam uskoro biti potrebna potpora MMF-a?

- Prije svega, ako uspoređujemo hrvatsko gospodarstvo sa situacijom u drugim istočnoeuropskim zemljama članicama Europske unije, moramo kazati da je situacija kod nas bolja. Ne zbog što smo to htjeli ili zato što smo imali dobru ekonomsku politiku. Čini mi se da je MMF samo pristojan i podilazi Vladi.

Nismo snažno pogođeni globalnom recesijom kao druge zemlje zbog naše ekonomske strukture. Stoga mogu kazati da je projekcija pada od dva do pet posto realna i umnogome ovisi o tome hoće li Vlada uspjeti refinancirati svoje obveze koje dospijevaju ove godine na međunarodnom financijskom tržištu. Ako to uspije, a postoje naznake da bi Vlada mogla refinancirati tih 750 milijuna eura, tada će se hrvatsko gospodarstvo izvući i preživjeti ovu godinu. MMF je, inače, promijenio svoju poziciju i ulogu i nakon nedavnog summita 20 ekonomski najrazvijenijih zemalja svijeta te je dobio dodatna sredstva u iznosu od oko milijardu eura. Tu se otvara mogućnost i za Hrvatsku, da dobijemo podršku od MMF-a ne samo za održavanje vanjske likvidnosti zemlje i ekonomske stabilnosti te ojačavanja deviznih rezervi, nego i ponajprije za jačanje domaće agregatne potražnje. Pod tim mislim na investicijsku potrošnju, odnosno industrijske investicije koje bi Vlada trebala podupirati putem Hrvatske banke za obnovu i razvitak. Međutim, to ne uključuje i javne radove.

Mjere koje ne mogu utjecati na ovu sezonu

- Može li turizam spasiti hrvatsko gospodarstvo i dali možda očekujemo previše od te gospodarske grane?

- Jako se puno nade polaže u turizam. Pitanje je zapravo što je turizam po definiciji. Ako gledamo statistički, ta kategorija u statistici ne postoji, već imamo kategoriju hotela i restorana koji participiraju u ukupnom bruto nacionalnom proizvodu s tek oko 3,5 posto. Dakle, relativno mali postotak. Mi, zapravo, govorimo o široj turističkoj potrošnji koja se sastoji od domaće potrošnje, koju čine domaći i strani turisti. Upravo se stoga u tom segmentu polažu najveće nade da će inozemni gosti doći u velikom broju i tako visokom održi ta potrošnja.

Međutim, postoje veliki rizici da se to ne dogodi. Pogotovo se to odnosi na goste koji dolaze iz onih zemalja i područja koja su najviše pogođena krizom, poput Mađarske pa čak i Bavarske, a ni Italija ne stoji baš najbolje. Veliko je pitanje hoće li se njihovi građani odlučiti na dolazak baš na Jadran i koliko će uopće potrošiti ako dođu. Stoga ta turistička potrošnja može biti ugrožena. Uvijek se nadamo da postoji dovoljan broj lojalnih turista koji će doći u svakom slučaju, ali je i pitanje koliko će oni potrošiti. Ukoliko hrvatska ekonomija bude i dalje ovisila o turizmu kao jedinoj slamci spasa, to će biti tragično. To jednostavno ne može biti tako. Hrvatska Vlada mora izvući neke pouke i s novim ekonomskim politikama, koje bi mogle biti pokrenute upravo u ovo vrijeme recesije, stvoriti pretpostavke za održivi razvoj u budućnosti. Ukoliko se to ne dogodi, prijeti nam dugoročna stagnacija.

- Kako komentirate Bajsove mjere za spas turizam?

- To su mjere u posljednji trenutak i ne mogu bitno utjecati na ovogodišnju turističku sezonu, odnosno na potrošnju gostiju. To su zapravo mjere koje nikoga ne mogu posebno potaknuti, pogotovo ne inozemne turiste da dođu na Jadran. One mogu malo olakšati poslovanje turističkim poduzećima, ali ne mnogo. U svakom slučaju, premalo i prekasno.

Bili bismo u krizi i bez svjetske recesije

- Može li se pomoći gospodarstvu smanjenjem PDV-a?

- Mislim da ne. Opća stopa PDV-a bi trebala ostati ista. Međutim, ja bih se založio za uvođenje međustopa, posebice na prehranu i to onu koja se proizvodi u Hrvatskoj. Na taj bismo način potakli proizvodnju domaće hrane. Međutim, tu se otvara jedan drugi problem, a to je oligopol maloprodajnog sektora u kojem ne postoji dovoljna konkurencija. Jer najgore bi bilo da se država odrekne dijela PDV-a na prehrambene proizvode, a da to potrošači ne osjete i tako ne stimuliraju dodatnu potrošnju. Dugoročno održivo rješenje je da Vlada kreira paket mjera kojim bi se potakla domaća prerađivačka industrija koja bi supstituirala uvoz hrane. To je najbrži put da se supstituira uvoz hrane, koji godišnje iznosi oko dvije milijarde eura, a paradoksalno je to što je jača turistička sezona mi uvozimo više.

Stoga bismo trebali sve snage usmjeriti u jačanje proizvodnje i kreirati kritičnu masu domaće proizvodnje koja bi mogla povećati domaću potrošnju. To bi onda bio dugoročni izlaz iz ove naše loše ekonomske strukture koja bi zapravo dovela do krize i bez trenutne globalne recesije. Mi bismo za godinu, dvije bili u velikim poteškoćama i bez globalne recesije.

- Može li Vlada još uvijek tvrditi da Hrvatska ima stabilnu makroekonomsku stabilnost s obzirom na to da je Mesićev savjetnik za gospodarstvo Dubravko Radošević nedavno izjavio da se u Hrvatskoj može očekivati kreditni slom? Uz to, Ljubo Jurčić kaže da HNB više nema dovoljno rezervi da kontrolira makroekonomsku stabilnost.

- Mislim da makroekonomska stabilnost još nije ugrožena jer Hrvatska narodna banka ima još potencijala da brani tečaj. Naime, HNB se opredijelio za fiksni tečaj, a veza između kune i eura je čvrsta i mislim da će takva i ostati. Nema posebnog razloga da bi se ta politika sada napuštala jer bi to izazvalo veće nestabilnosti na tržištu i bilo bi više štete nego koristi. Vrlo vjerojatno će se ta politika fiksnog tečaja nastaviti braniti i mi za to imamo relativno velike devizne rezerve. Ne samo rezerve centralne banke, već i one domaćih banaka u inozemstvu. Te rezerve su dovoljne za sigurno još godinu dana. Pritom treba naglasiti da će sam vanjskotrgovinski deficit pasti jer se uvoz bitno smanjio, primjerice uvoz automobila.

Tako da možemo očekivati da će pokrivenost uvoza s izvozom porasti, pogotovo ako turistička sezona bude uspješna, odnosno ako i ona ne podbaci. Možemo očekivati da će ta stabilnost tečaja, kao preduvjet makroekonomske politike, biti očuvana. Također, mislim da Hrvatska nije pred nekakvim slomom kreditne aktivnosti banaka. Glavni uzročnik tog kreditnog suzdržavanja bila je sama država koja je na neki način prisilila domaće banke u stranom vlasništvu da isfinanciraju dvije i pol milijarde eura različitih državnih projekata, od tunela do dvorana i što sve ne. To je koštalo jako puno i sada taj novac nedostaje poduzećima. Sada su poduzeća zapravo ostala bez tih kreditnih sredstva i to je loše. Međutim, dobro je da banke manje kreditiraju osobnu potrošnju i na taj se način smanjuje opasnost od ukupnog sloma, kao što se dogodilo Mađarskoj prije nekoliko mjeseci. To se vjerojatno kod nas neće dogoditi.

Dva scenarija izlaska iz krize

- Da li je svjetska ekonomska kriza dostigla svoj vrhunac? Kada možemo očekivati njezin završetak?

- Glavninu krize vjerojatno smo preživjeli, zapravo ona do nas nije ni došla u onoj snazi i žestini kojom je zadesila SAD, Veliku Britaniju i neke europske zemlje. Mi tu težinu krize nismo ni osjetili, poput primjerice Mađarske, pa čak i Slovenije, gdje je velika kriza automobilske industrije, a Istrabenz je potonuo. Kod nas neće biti takav nagli pad. Ako ekonomija padne dva, tri, četiri posto to običan čovjek neće ni osjetiti. Imamo dva podjednako izgledna scenarija. Prvi scenarij predviđa da Vlada smogne snage i da daljnjim uštedama u proračunu i smanjenjem javnih radova i jačanjem uloge HBOR-a omogući poduzećima ulazak u novi investicijski ciklus koji bi otvorio nova radna mjesta i nove perspektive hrvatskoj ekonomiji.

Drugi scenarij predviđa da Hrvatska nakon krize izađe kao trajni invalid. Tada bismo imali vrlo niske stope rasta od jedan do dva posto, kao što to Grčka ima godinama. Ušli bismo u dugotrajnu stagnaciju. Tada niti jedno od ključnih pitanja hrvatske ekonomije i društva ne bi bilo riješeno, poput nezaposlenosti, velikih strukturnih problema u brodogradnji, javnom sektoru, zdravstvu, poljoprivredi… Došlo bi do velikih socijalnih konflikata, kao što je to danas slučaj u Grčkoj. To je vrlo loša perspektiva koja ima podjednake šanse kao ovaj malo bolji scenarij. Dobra okolnost je što smo ušli u NATO jer se time otvaraju nova vrata za našu industriju. Primjerice, PIK Vrbovec je nekoliko godina izvozio hranu za Savez, a sada im se opet pruža ta šansa. Osim toga, investitori radije ulažu u zemlju koja je članica NATO-a. Vrijeme će pokazati hoćemo li uspjeti iskoristiti tu priliku.