U bivšoj vojarni u Križevcima nastaje čokolada za Esplanadu. Prave je ljudi koje tržište često zanemaruje

Oko 60 posto hrvatskih građana smatra poduzetništvo dobrim izborom karijere, međutim tek je svaka deseta osoba poduzetnik. Za ovoliki jaz postoje brojni razlozi, a glavni se svodi na iskrivljenu percepciju vođenja vlastitog poslovanja. Hrvatska gospodarska komora i Telegram predstavljaju serijal inspirativnih priča jedinstvenih poduzetnika iz različitih industrija i regija s jasnom porukom – da njihov uspjeh postići možeš i ti!

U prvoj epizodi serijala razgovaramo s Alemkom Lončar, direktoricom križevačke čokolaterije Hedona, koja je poznata po društveno odgovornom poduzetništvu. Pozivamo te da istražiš platformu Digitalna komora – jedinstveno mjesto za sve one koji se žele iskušati u poduzetništvu i poslovati uspješno s brojnim informativnim i edukativnim rješenjima.

U belgijskom Bruxellesu 1912. godine nastala je prva pralina, tri godine kasnije supruga kreatora praline osmislila je i ballotin, elegantnu kutiju koja je dodatno doprinijela popularnosti ove vrste čokolade. Danas Belgija ima više od 2000 čokolaterija i proizvodi više od 725 tisuća tona čokolade godišnje, što ju čini drugim najvećim izvoznikom čokolade na svijetu.

Točno 101 godinu kasnije i 1350 kilometara dalje nastala je hrvatska čokolaterija Hedona. U mirnom dvorištu nekadašnje križevačke vojarne smjestila se ova posve slatka poduzetnička priča o društvenom poduzeću koje zapošljava osobe s invaliditetom i pokazuje da poduzetništvo može biti i humano i uspješno.

Rade upravo s belgijskom čokoladom, a prve temelje napravili su baš sa suradnicom iz Belgije koja ih je naučila inače dobro čuvanu tajnu belgijskog čokoladnog zanata. Jedina je to čokolaterija u Hrvatskoj u kojoj osoba s invaliditetom sudjeluje u kompletnom proizvodnom procesu, što ju čini nesvakidašnjim poduzetničkim pothvatom kakvih na domaćoj biznis sceni nedostaje.

Ruše predrasude o osobama s invaliditetom
U Hrvatskoj je, naime, svaki deseti nezaposleni osoba s invaliditetom (OSI). Lončar objašnjava da je na otvorenom tržištu rada niski udio zaposlenih osoba s invaliditetom, a prisutna je i nepovoljna kvalifikacijska struktura. Posljedica je dugotrajna nezaposlenost, što u konačnici uzrokuje ekonomsku ovisnost o obitelji i bližnjima, a vrlo često i socijalnu isključenost u društvu.

Stoga je Udruga osoba s invaliditetom iz Križevaca osnovala Hedonu, da bi osobe s invaliditetom izjednačile svoj ekonomski i društveni status u društvu.

“Ideje da se osnuje manufaktura za proizvodnju čokolade u kojoj će raditi osobe s invaliditetom dosta je inovativna jer riječ je o lijepom poslu gdje osobe s invaliditetom ne rade nešto što nitko drugi ne želi raditi, nego rade fine, premium čokolade”, ponosna je direktorica Alemka Lončar, koja je na čelu čokolaterije gotovo šest godina.

Ručno rade premium čokoladu
Hedona je tako svoju slatku priču započela u 60 kvadrata i sa šest zaposlenika, od kojih su četiri djelatnika bila s invaliditetom. Danas zapošljavaju 48 zaposlenika, odnosno 24 OSI.

Nije bilo jednostavno dobiti kupce za ručno rađene čokoladne proizvode. Bio je to i ostao relativno novi pojam u našim krajevima. “Kupci relativno slabo razumiju zašto bi ovi proizvodi trebali biti skuplji nego industrijski čokoladni proizvod i to je jedna od stvari s kojima smo se borili”. Morali su stoga ciljati na visoku kvalitetu.

Svaka pralina, objašnjava direktorica, stvara se u tri faze. Prvo se napune kalupi kako bi se napravila ‘košuljica’ – ručno. Kad se košuljica kristalizira, onda se napuni s dresir vrećicama – ručno. Pa kad se i to ohladi, onda se zatvara s još jednim slojem čokolade – opet ručno. To će zapravo biti dno praline. Kad se ona ohladi, onda se one ‘iskipaju’ iz kalupa, opisuje direktorica.

Polovica zaposlenika su osobe s invaliditetom
Kako su 2018. dobili status integrativne radionice – što znači da se bave određenim društvenim problemom – dužni su imati minimalno 40 posto zaposlenika s invaliditetom. No nastoje da taj broj bude barem 50 posto.

“Kad sam došla, mislila sam kako ćemo mi u nekoliko godina zaposliti sve osobe s invaliditetom na području županije i da onda više nećemo imati koga”, smije se Lončar. No bila je nadobudna, prevarila se, priznaje.

Naime, veliki broj OSI niti nisu na Zavodu za zapošljavanje. “Primijetili su da im je to ‘gubljenje vremena’ jer ih nitko ne želi zaposliti. Nisu imali dobra iskustva kroz život pa se brzo obeshrabre i odustanu”. Tako je bazen zaposlenika zapravo znatno veći nego je očekivala.

“Da imamo posla za još ovoliko ljudi i to bi bilo malo, a ja bih njih sve zaposlila”, kaže nam dok kroz veliki stakleni prozor gledamo kako u bijelim zaštitnim odijelima i kapama zaposlenici preciznim pokretima pune kalupe i ručno stvaraju praline. Ulaz u proizvodni pogon nije dopušten – sve se odvija pod strogo kontroliranim higijenskim uvjetima, nalik na farmaceutsku industriju.