U osječkoj IT industriji nitko ne glumi veličinu

Ines Jurković, direktoricu tvrtke COBE d.o.o. iz Osijeka, Hrvatsko udruženje menadžera i poduzetnika Croma proglasilo je najboljim mladim menadžerom u Hrvatskoj u 2021. Nakon što je COBE nagrađen HGK-ovom Zlatnom kunom za najbolju malu tvrtku u Osječko-baranjskoj županiji za 2020. godinu, novo je to priznanje za ovu njemačko-hrvatsku IT tvrtku koja se primarno bavi izradom softverskih rješenja za mobilne i web-aplikacije.

Izvrsne plaće

S Ines smo razgovarali u atraktivnim prostorima ove tvrtke, bila je to prigoda i da zavirimo u unutrašnjost jedne članice IT svijeta. Diplomirala je novinarstvo i odnose s javnošću na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a prve je poslovne korake napravila u jednoj od najvećih PR agencija, u odnosima s javnošću. Godine 2016. zbog obiteljskih se razloga odlučila vratiti u svoju Slavoniju, rođena je, naime, u Cerni, ali priznaje kako je u prvo vrijeme bila sumnjičava da će sa svojom strukom ovdje naći posao.

- Počela sam se tada raspitivati za IT tvrtke, jer sam bila stava kako im moje znanje o komunikacijama može odgovarati. Preko prijatelja saznala sam da COBE traži nove zaposlenike upravo u sektoru marketinga i komunikacija. Javila sam se i tako je počela ova moja avantura - priča nam Ines. Njezin je zadatak bio privući nove zaposlenike, proširiti priču o tvrtki, počela je potom preuzimati i poslove poput komunikacije s klijentima i održavanja razgovora za posao... zapravo sve ono što je pomagalo programerima da se u cijelosti posvete svome dijelu posla.

- Tvrtka je rasla, došli smo do broja od dvadesetak zaposlenih, a nakon odlaska bivšeg direktora, management iz Njemačke odlučio je dati mi povjerenje, pa sam u ljeto 2019. godine postala direktorica. Kako bih još više naučila i bila što konkurentnija, upisala sam MBA u Algebri. I stvari su se počele razvijati nabolje, počeli smo nizati odlične rezultate. Godina 2020. bila nam je rekordna, prihodi su povećani za 74 posto, a i lani smo nastavili sa sličnim rezultatima - kaže naša sugovornica. U pandemijskom su razdoblju povećali broj zaposlenika, povisili su plaće, one su već bile iznadprosječne za naše područje - kod njih prosječna brutoplaća iznosi 13 tisuća kuna.

- Vjerujem da je to bio presudni kriterij za dodjelu ove nagrade. Kriterij koji je pokazao da znam što radim, da tvrtku vodim u dobrom smjeru. Kada smo kod financija, u posljednje dvije pandemijske godine zaposlenicima smo isplatili bonuse do iznosa njihove 13. plaće, za rođenje djeteta djelatnike nagrađujemo s dodatnih pet tisuća kuna, za božićne blagdane isplaćujemo 600 kuna po djetetu, uveli smo dodatak za prehranu... Vodimo brigu o fizičkom i mentalnom zdravlju naših djelatnika, stoga im nudimo redovite sistematske preglede u privatnoj poliklinici, 100 posto plaćeno bolovanje, a prošle smo godine djelatnicima omogućili i razgovore s vanjskim, licenciranim psihoterapeutom u trajanju od osam sati, na trošak tvrtke. Dakle, trudimo se ulagati i u financijsku stranu, ali i u lijepo i zdravo okruženje za rad - kaže Ines.

Skrećemo razgovor na osječku IT scenu i Osijek Software City. Ines priznaje kako je Osijek teško usporediti sa Zagrebom po veličini tržišta i opsegu posla, ali za to nema ni potrebe.

- Sigurno je da se ovdje razvija lijepa priča, ima puno tvrtki o kojima također treba pisati, to su tvrtke koji igraju na vanjskom tržištu i imaju izuzetne rezultate. Kroz OSC njegujemo određeno zajedništvo, međusobno se podržavamo. Mogu u bilo kojem trenutku nazvati kolege i pitati ih za savjet. Specifično je za Osijek kako se mi međusobno pomažemo. Ako nam nedostaje ljudi, a to jest naš najveći problem, primjerice treba nam na mjesec-dva osoba određene struke, možemo je posuditi od neke druge tvrtke naše članice i oni od nas. Ako nam se javi dobar klijent koji treba uslugu koju mi ne pružamo, vrlo ćemo mu rado preporučiti odgovarajuću osječku tvrtku. To je ta posebnost Osijeka, bliski smo si, prizemljeni, ne glumimo veličine. Zajedno organiziramo edukacije jer svima nam je u interesu da Osijek i ova regija rastu - kaže Ines Jurković.

Kad je riječ o privatnom životu, Ines spominje svoje volontiranje u medijskom obrazovanju djece kao članica Društva za medijsku i komunikacijsku kulturu. Voli fotografirati i putovati. Za kraj otkriva - u jeku je planiranja vjenčanja.