U tri mjeseca dobrovoljno uštedjeli stotinjak milijuna kuna

Unatoč krizi i sve težem financijskom stanju kućnog budžeta prosječnog građanina, većina onih koji su se odlučili na dobrovoljnu mirovinsku štednju još uvijek je ustrajna u tom nastojanju, doznajemo u društvima koja upravljaju dobrovoljnim mirovinskim fondovima.

Od srpnja 2010. godine, otkad je otvorena mogućnost da i poslodavci uz poticaje uplaćuju štednju za svoje radnike, zabilježen je i porast njihovog interesa. No, u fondovima kažu kako se u prvom kvartalu ove godine ipak bilježe manje uplate u odnosu na prethodne godine. Posebno kad se podaci uspoređuju s trendovima iz 2005. i 2006. godine. Tako Veronika Šapina - Pezelj, predsjednica Uprave Croatia osiguranje društva za upravljanje dobrovoljnim fondom, kaže kako su tome vjerojatno pridonijele promjene u poreznom sustavu te promjene administrativno utvrđenih cijena struje, plina i slično, što je smanjilo raspoloživi dohodak i unijelo dozu nesigurnosti kod građana, pa se dugoročna štednja nerijetko prolongira za budućnost. No, malo utjehe, kaže Klaudija Šebalj - Jusić, zadužena za odnose s javnošću u Raiffeisen dobrovoljnom mirovinskom društvu, unosi činjenica da većina članova štednju ipak uplaćuje redovito i da u većem broju ipak ne odustaju od štednje. I ne samo to: u Erste Plavi dobrovoljnom fondu ističu i malo dobre trendove - prvo tromjesječje ove godine zaključili su sa 185 članova više u odnosu na početak prošle godine i ukupno oko 40 posto više uplaćenih sredstava. »S pozicije prosječnog građanina jednostavnije je staviti novac na oročenu štednju uz kamatu od tri ili četiri posto, iako se prinosi fondova kreću blizu pet posto i na to se još dobivaju državna poticajna sredstva, a poslodavci i olakšice«, ističe Senka Fekeža Klemen, predsjednica Uprave Erste Plavi mirovinskog društva koje upravlja dobrovoljnim fondovima. Dodaje kako svi fondovi zbog toga ulažu puno truda u edukaciju građana, no potrebni su i dodatni poticaji. Naime, zbog gospodarske krize većina poslodavaca koji razmišljaju o mogućnosti da svojim radnicima uplaćuju dodatnu štednju jer se na uplate do 500 kuna mjesečno ne plaćaju porezi i doprinosi, na to se još nije odlučila, već se čekaju bolja vremena, pa toj vrsti štednje treba dodatni 'zamah'.

»Vjerujemo da će se napraviti određene izmjene propisa i fleksibiizirati prodaja dobrovoljne mirovinske štednje, tako da bi ta vrsta štednje mogla, na primjer, poslužiti kao polog za stambeni kredit, tako da bude pristupačnija mladim parovima na početku radnog vijeka, kojima je prioritet rješenje stambenog pitanja, ali su svjesni toga i da bi trebali štedjeti za mirovinu«, kaže naša sugovornica. Mnogima je, naime, kad jednom podignu kredit za stan nemoguće krenuti u mirovinsku štednju, pogotovo zato što se uz stambeni kredit najčešće mora ugovoriti i životno osiguranje, pa bi mirovinska štednja mogla biti alternativa toj mogućnosti. Trenutna gospodarska situacija najviše je pridonijela tome da u mirovinskoj štednji 'zakaže' interes poslodavaca, odnosno nisu značajnije porasle uplate dobrovoljne štednje za račun radnika s njihove strane, iako je od srpnja 2010. godine uplata do 500 kuna mjesečno za račun mirovinske štednje radnika za njih neoporeziva. »Postoji veliki broj poslodavaca koji se interesiraju za poreznu olakšicu ali su prisiljeni čekati neka bolja vremena, pogotovo poslodavci s većim brojem zaposlenika«, kaže Klaudija Šebalj - Jusić. Ipak, bilježi se trend porasta takvih uplata kod malih poslodavaca, kaže. Iskustvo u Raiffeisenu pokazuje da oni redovito plaćaju poticaje za štednju radnika, u najvećem broju do zakonski predviđenih 500 kuna mjesečno. Senka Fekeža Klemen ističe kako se među članovima Erste Plavi dobrovoljnih fondova može zamijetiti da postoji doza »partnerstva« između radnika i poslodavaca, odnosno da ima primjera da poslodavci posebno potiču svakog radnika koji i sam izdvaja za svoj mirovinski račun. »Za sada, oko 10 posto članova dobiva i poticaje od poslodavca. Što se iznosa tiče - ima primjera poslodavaca koji nagrađuju lojalnost, pa onima s pet godina staža uplaćuju po 200, a radnicima s 15 godina staža maksimalnih 500 kuna. Imamo i poslodavce koji uplaćuju duplo više od radnikove uplate - na primjer tako da za 250 kuna koje uplati radnik poslodavac dodaje 500 kuna«, kaže naša sugovornica. Prednost ovakvog načina štednje i poticaja je nemjerljiva. Naime, osiguranik na čiji se račun uplaćuju poticaji i na njih ostvaruje državna poticajna sredstva, tako da i oni koji uplaćuju 200 kuna, na primjer, uz dodatnih 300 kuna od poslodavca, mogu ostvariti maksimalni iznos poticaja (15 posto na sve uplate do 5000 kuna godišnje, odnosno maksimalno do 750 kuna godišnje). Veronika Šapina Pezelj kaže kako je uvođenje olakšica za poslodavce koji uplaćuju dobrovoljnu štednju svakako bilo dobar poticaj za razvoj trećeg stupa, što dokazuje i činjenica da danas ima i poslodavaca koji su taj oblik štednje uvrstili i u kolektivne ugovore. Pomalo rastu uplate od strane poslodavaca, kaže, a i povećani je interes za osnivanje zatvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova, onih koje osnivaju poslodavci i otvoreni su za štednju isključivo njihovih radnika. Primjer za to je nedavno osnovani fond poduzeća Autocesta Rijeka - Zagreb. »Konkretni primjeri o visini uplata značajno se razlikuju ovisno o mogućnostima pojedinih poslodavaca. No bilježimo i primjere maksimalnog poticaja od 500 kuna mjesečno, dok minimalni mjesečni iznos uplata u pravilu nije niži od stotinu kuna po zaposleniku«, kaže naša sugovornica. Realno, uz isto takvo izdvajanje samog radnika, u slučaju štednje na dulji rok, do uvjeta za mirovinu i na taj se način može osigurati pristojan iznos dodatne mirovine.

Od početka godine do kraja ožujka oko 180.000 osiguranika su na račune u šest otvorenih dobrovoljnih mirovinskih fondova uplatili oko 87,64 milijuna kuna, pokazuje Hanfina statistika. Još desetak milijuna kuna, u prosjeku, uplaćuje se na račune oko 18.000 osiguranika u zatvorenim dobrovoljnim mirovinskim fondovima.