Voda u bočicama potiskuje sokove, pivo i vino

Ovih nas dana sve europske televizijske postaje uvjeravaju da uz nogomet kao najvažniju sporednu stvar na svijetu obavezno ide najvažniji sporedni prehrambeni artikala na svijetu - pivo. Hrvatski trgovci i ugostitelji tvrde, pak, da je »prohibicijski« zakon o »0,0 promila alkohola« ostavio traga na psihi velikog dijela domaćih poklonika piva, vina i žestokih alkoholnih pića te da se sada u ugostiteljskim objektima bolje prodaje voda u bocama nego pivo i vino, a da ne govorimo o »žestici«.

Poznati riječki ugostitelj Slavko Jurčić smatra da je osnovni razlog povećanju potrošnje vode u bocama upravo trend »furanja« zdravog života, što podrazumijeva pijenje vode u bocama ili nekog od light sokova kojima je preplavljeno tržište. Zatim, napominje Jurčić, uzrok povećanju potrošnje vode u bocama je i zabrana pušenja u ugostiteljskim objektima jer alkoholno piće ne ide bez cigarete. Ipak iznenađuje porast potrošnje vode u bocama u našoj zemlji s obzirom na to da su mineralne, izvorske i stolne vode u trgovinama oduvijek bile skuplje od većine vrsta piva, voćnih sokova i mlijeka. Tako sada u hrvatskim trgovinama litra trajnog mlijeka u tetrapaku stoji od 3,60 do 5,80 kuna, dok pola litre izvorske vode stoji od 3,50 do 5,50 kuna, a pola litre piva od 4,80 do 5,50 kuna. Zanimljivo je da voda u plastičnoj boci od 1,5 litara stoji od četiri do pet kuna, odnosno ponekad manje nego pakiranje od pola litre. U ugostiteljskim objektima voda iz bočice (0,25) prodaje se po osam do 10 kuna, što je samo kunu-dvije manje nego što morate platiti za bočicu gaziranog domaćeg pića ili voćnog soka. Ulazna cijena tih voda u bočicama je oko dvije kune, što govori o odličnoj zaradi. Veleprodajna cijena uvoznih voćnih sokova je od pet do osam kuna, a u lokalima ih prodaju po 12 do 15 kuna. To je također razlog što mnogi radije naruče bočicu vode koja je nekoliko kuna jeftinija. Jurčić napominje da zadnjih godinu-dvije raste potrošnja jeftinijeg vina u odnosu na pivo. O tome svjedoči i to da danas u hrvatskim trgovinama možete kupiti tri litre solidnog vina u plastičnom kanistru za samo 20 kuna, što je cjenovno vrlo konkurentno pivu.

To povećanje potrošnje jeftinog vina u odnosu na pivo potvrđuje pravilo kako je mnogima jedino važno da u što kraćem vremenu sa što manjom količinom pića u sebe unesu što više alkohola. Mnogi naši ugostitelji ponudu vode u bočicama još smatraju nužnim zlom iako na toj vodi zarađuju više nego na sokovima, a pritom ih posebice nervira što recimo na boci od 0,75 litara vode zarade »samo« dvadesetak kuna, a tu bocu prethodno moraju jednako rashladiti kao i bocu vina na kojoj će zaraditi sto i više kuna. U Hrvatskoj se na godinu po stanovniku popije 80 litara vode u boci, što je za oko 60 litara manje nego, primjerice, u Italiji, ali za isto toliko više nego u Skandinaviji, gdje postoji trend pijenja vode iz vodovoda s obzirom na to da je riječ o zemljama s visokorazvijenim ekološkim standardima i sviješću o zaštiti okoliša. U turistički nam konkurentskim zemljama, primjerice, Turskoj i Tunisu te djelomice u Italiji, turistima se preporučuje da vodu iz vodovoda ne koriste za piće, pa čak ni za pranje zubi, jer bi mogli imati želučanih problema. Za razliku od tih zemalja, u cijeloj Hrvatskoj voda iz vodovoda može se piti bez opasnosti po želudac, što najbolje svjedoči o nezagađenosti vode. Međutim, agresivnom reklamom punionice voda »navukle« su na vodu iz boca već više od 30 posto hrvatskoga stanovništva. Inače, litra vode iz boce je 10.000 puta skuplja od litre vode iz vodovoda. Od 188 zemalja Hrvatska je po zalihama pitke vode na 42. mjestu, a peta u Europi.

U borbi za goste danas gotovo svaki naš kafić kao mamac ima nekoliko dnevnih novina, koje mnogi gosti onda redom čitaju satima uz jednu naručenu kavu, a u međuvremenu svako toliko naruče i »top gun«, kako ugostitelji u šali zovu besplatno piće koje se sastoji od vode iz vodovoda s nekoliko kocaka leda te, ako može, i kriškicom limuna.