Za 35.000 kuna na fakultet i bez mature

Između državnih i privatnih fakulteta od ove je godine još jedna razlika: uvjet za upis na besplatni državni studij je položena državna matura, a 24 privatna fakulteta u Hrvatskoj ponudila su dva modela upisa - jedan s maturom, drugi bez nje, ali uz položeni prijemni ispit. Kandidatima prepuštaju samostalnu odluku žele li upis uz maturu ili upis uz prijemni ispit. Tako, primjerice, na jednom od poznatijih privatnih fakulteta u Zagrebu oni uz maturu dodatno odrade još samo motivacijski razgovor, a onima koji odlaze na prijamni ispit provjerava se znanje matematike, stranog jezika, opće informiranosti, sposobnosti i slično.

Kandidati na koje ciljaju ove godine privatni fakulteti su oni sa završenom srednjom strukovnom ili umjetničkom školom te kandidati sa završenom srednjom školom prije 2010. godine. Za razliku od državnih fakulteta, njih privatni prihvaćaju i bez položene mature. Iako službeno prihvaćaju maturu i uvažavaju njezine rezultate, većina privatnih fakulteta od kandidata koji se odluče za upis uz maturu traži osnovnu razinu znanja hrvatskoga, matematike i stranoga jezika. Samo četiri fakulteta traže od budućih studenata položen neki od izbornih predmeta na maturi. Tako Visoka novinarska škola traži položenu povijest, Visoka škola za poslovno upravljanje »Baltazar Adam Krčelić« zahtijeva položenu informatika, a Visoka tehnička škola u Puli fiziku. Visoka škola tržišnih komunikacija dobro je odigrala zahtijevajući - likovnu kulturu. Naime, ponajbolje ocjene maturanti su prikupili upravo iz tog izbornog predmeta.

Dok fakulteti u sklopu sveučilišta i dalje nude samo dva upisna roka, dobar dio privatnih prva je dva roka već odradio, a na redu su - druga dva. Na taj način, objašnjavaju dekani privatnih visokih učilišta, omogućavaju kandidatima da se ranije, ali i naknadno opredijele za njihov studij. Ove je godine u ponudi više od 35 stručnih trogodišnjih privatnih studija nakon čijeg završetka uz skupljenih 180 bodova studenti dobivaju nazive stručnog prvostupnika, primjerice, ekonomije. Školarine, koje se kreću od 22.000 do 40.000 kuna godišnje ili u prosjeku oko 3000 kuna mjesečno, na većini privatnih fakulteta pokrivaju administrativne troškove studiranja, nastavu, osnovnu literaturu, mentorstvo i dopunsku nastavu, korištenje biblioteke, multimedijskog centra (ili u skromnijim slučajevima informatičke učionice), a ponegdje i sportske aktivnosti, terensku nastavu i poneki izlet.

Modeli plaćanja su uglavnom slični: više se isplati uplata cijele školarine u jednome obroku jer plaćanje u ratama pojede pokoju tisuću kuna. VER'N se dosjetio uvođenju dva modela uplate školarina. Trogodišnji model tako stoji 33.250 kuna u jednome obroku, odnosno 36.750 kuna u 12 mjesečnih rata. Četverogodišnji model pak omogućava godišnju uplatu 29.000 kuna, odnosno mjesečno - 2420. Na VERN'-u tvrde da zajedno sa Zagrebačkom školom za menadžment u svom sastavu zauzimaju gotovo 50 posto tržišta privatnog visokog obrazovanja u Hrvatskoj. Imaju trenutačno oko 2200 studenata, oko 200 profesora (80 stalno zaposlenih osoba, od toga 40 profesora) te sedam studija, čime su definitivno najveća privatna grupacija u obrazovanju. Godišnje kod njih diplomira stotinjak studenata. »Najveći broj ih se odmah baca na posao i nemali broj postiže uspjehe vrijedne pozornosti«, kažu na VER'N-u. Među oko 150 njihovih diplomanata, danas su članovi uprava ili voditelji sektora visokokotirajućih tvrtki, menadžeri, a čak i generalni direktori.

Kvaliteta privatnih studija
Univerzalni odgovor na pitanje o kvaliteti privatnih studija nemoguće je dati, zbog preširoke razlike među njima. Ona se odnosi na predavače, prostor, opremu i sam pristup studentima. Činjenica je da veći postotak privatnih fakulteta no državnih ima mogućnost individualnom pristupu studentima, te da je sama interakcija između profesora i studenta na boljoj razini. Ono što nemaju studenti na svim državnim fakultetima, a imaju na gotovo svim privatnim, su češća gostovanja stranih i domaćih stručnjaka, bolje mogućnosti za timske vježbe, organizirana studijska putovanja, stručni posjeti inozemstvu i slično. Za razliku od nekih državnih, na privatnim uglavnom s Bolonjom nemaju problema.

Univerzalni odgovor na pitanje o kvaliteti privatnih studija nemoguće je dati, zbog preširoke razlike među njima. Ona se odnosi na predavače, prostor, opremu i sam pristup studentima. Činjenica je da veći postotak privatnih fakulteta no državnih ima mogućnost individualnom pristupu studentima, te da je sama interakcija između profesora i studenta na boljoj razini. Ono što nemaju studenti na svim državnim fakultetima, a imaju na gotovo svim privatnim, su češća gostovanja stranih i domaćih stručnjaka, bolje mogućnosti za timske vježbe, organizirana studijska putovanja, stručni posjeti inozemstvu i slično. Za razliku od nekih državnih, na privatnim uglavnom s Bolonjom nemaju problema.

Studij medija na sto načina
Među privatnicima u obrazovnom sektoru u modi su i dalje menadžment i novinarstvo. No dok Visoka novinarska škola nudi čisti studij novinarstva, Visoka poslovna škola »Zagreb« ima studij za marketing i komunikacije, a TV Akademija u Splitu upisuje studije multimedijske produkcije i marketinga (TV-produkcija i propaganda), multimedijske tehnologije (radiokomunikacija, montaža, snimanje i režija) te multimedijsko stvaralaštvo (izvješćivanje, animacija, izrada televizijskog scenarija, televizijsko voditeljstvo). Menadžment je po novome i u sportu. Sportski menadžment nudi Visoka škola za menadžment i dizajn »Aspiria«. No, dio privatnih studija nemoguće je studirati na državnim fakultetima, primjerice, studij upravljanja u kriznim uvjetima (na Veleučilištu Velika Gorica s pravom javnosti). Zanimljivo je da na istome mjestu studenti mogu upisati, primjerice, studij očne optike i održavanja zrakoplova.