Zapošljavanje koje oslobađa poslodavce prekrutih zakona

Prosjek privremeno zaposlenih radnika u EU na 100 stanovnika koji se uzimaju preko agencija za privremeno zapošljavanje je 1,7 posto prema podacima otprije dvije godine, dok je u Hrvatskoj taj prosjek tek oko 0,2 posto. Uzme li se u obzir da imamo oko 1,5 milijuna zaposlenih u zemlji, računica pokazuje da je njih tek 3000 zaposleno preko agencija za privremeno zapošljavanje.

Privremeno zapošljavaju ponajprije tvrtke koje trebaju sezonske radnike ili pak određeni profil radnika za neki projekt, a najčešće je riječ o radnicima niže stručne spreme. U Hrvatskoj takav oblik zapošljavanja nije star ni desetljeće, ali je postao sve popularniji među tvrtkama, posebno u vrijeme krize, kada se zabranjuje novo zapošljavanje. Jer radnici zaposleni privremeno nisu stalni zaposlenici tvrtke, odnosno o njima brigu vodi agencija, koja im i isplaćuje plaću. – Upravo zbog nesigurnosti na tržištu porastao je interes za privremeno zapošljavanje, a osim stranih kompanija koje su se tom uslugom na domaćem tržištu najviše koristile, sve više je prepoznaju i domaće tvrtke – komentira Tomislav Hanžek, direktor Electusa, agencije za privremeno zapošljavanje. Ta je tvrtka, primjerice, ove godine napravila velik posao, brzo je pronašla 200 privremenih zaposlenika za skup EBRD-a, koji je ove godine održan u Zagrebu. Daniel Divjanović, direktor Dekre, kaže kako se radnici najčešće uzimaju zbog sezonskih poslova ili zbog dugoročnijeg bolovanja. Nekada to znaju biti i human resources razlozi, odnosno kada je potreban odabir najboljih kadrova među znatno više prijavljenih. No postoje i neki drugi razlozi zbog kojih se tvrtka odlučuje na privremeno zapošljavanje. Primjerice, nekima je u interesu da ostanu na manje od dvadeset zaposlenih kako bi izbjegli donošenje pravilnika o radu – kaže Petar Lovrić iz agencije Kadus. Dodaje kako kroz privremene zaposlenike tvrtka dobiva besplatan know-how, a i izbjegava složenu administraciju propisanu novim zakonom.

Otkad se taj oblik zapošljavanja javio na tržištu, sindikati upućuju prigovore zbog malih prava koja imaju ti radnici u odnosu na one stalno zaposlene, što se prije svega odnosi na plaće. No zakon je jasan i kaže da plaća mora biti jednaka za privremeno i stalno zaposlene osobe, a naši sugovornici kažu da to poštuju. No, iznimaka ima pa se događa da neke tvrtke potrebno radno mjesto preimenuju u neko drugo radno mjesto, za koje je potrebna niža stručna sprema, dakle i slabije plaćen radnik. – Agencija za uslugu privremenog zapošljavanja prima naknadu koja se kreće od 10 do 12 posto, ovisno o veličini tvrtke. Tako tvrtke s više od 50 ljudi plaćaju proviziju od 10 posto, srednje oko 11 posto, a mali 12 posto – kaže Divjanović. Kristijan Došen iz Smart Flexa dodaje da se ponekad mora ugovoriti i rizik od mogućeg izostanka s posla pojedinog radnika ili bolovanja jer to ide na teret agencije. – Zato je praktičnije fiksnu proviziju dogovoriti ako je privremeni radnik barem pola godine u nekoj tvrtki – kaže Došen. Prosjek privremenog zapošljavanja na domaćem tržištu je četiri mjeseca. Jednostavnost i fleksibilnost najvažniji su čimbenici privremenog zapošljavanja. Došen, primjerice, spominje slučaj Nizozemske gdje je takvo zapošljavanja u Europi najrazvijenije, a to je rezultiralo najmanjom stopom nezaposlenosti u EU. Osim toga, i troškovi za tvrtke su niži uzmu li se u obzir samo oni početni od oglasa u novinama ili selekcija.

Općepoznata je teorija da su vidljivi znakovi oporavka ekonomije kada raste potražnja za privremenim zapošljavanjem. No iako je i kod nas ove godine trend takvog zapošljavanja u porastu, razlog tome, kaže Kristijan Došen, ipak nije oporavak, nego činjenica da je kod nas privremeno zapošljavanje tek na počecima razvoja.