Buđenje poljoprivrede u Dalmatinskoj zagori, OPG-ovi niču baš kao gljive poslije kiše

Quod nocet, saaepe docet ili u prijevodu s latinskog, što škodi često poučava. Iz ove stare latinske izreke u vremenu pojave i širenja Covid 19, zarazne virusne bolesti koja se u malo i kratko nesmiljeno razmilila po cijeloj zemaljskoj baloti, a i najnoviji rusko-ukrajinski sukob u kojem se uz konvencionalno prijeti i nuklearnim naoružanjem, možda bi trebali izvući nekakvu pouku, naučiti nešto novo ili pak podsjetiti se na zaboravljeno.

Sve ove godine, poglavito u Dalmaciji sustavno se zapostavljala poljoprivreda, a protagonisti takvih "ideja" tamošnje težake zabavljali su mantrama slobodnog tržišta koje su ubrzo nakon ovih neplanskih poremećaja, pale u vodu.

Sada ih javno pozivaju da ponovo zasuču rukave i vrate se majčici zemlji. Obiteljska gospodarstva i domaći proizvodi odjednom su ponovo na cijeni. On koji su se do jučer zgražali pri pogledu na perad, goveda ili ne daj Bože svinje, sada obijaju vrata po zabiokovskim i zamosorskim selima tražeći pileće meso, jaja, sir ili pancetu, a sezonske povrtlarske kulture su postale vrijednije od zlata. Paralelno s potragom za hranom krenula je i migracija, ali sada u obrnutom smjeru grad-selo. Dalmatinska zagora ponovo je postala tražena destinacija, ali ne samo za odmor već za rad. Tamošnji poljoprivrednici, pa i stočari trljaju ruke jer napokon od svojih proizvoda mogu živjeti.

S dvadesetak došli do 97 OPG-ova
Sada, kažu, nitko više ne pita za cijenu samo je važno imali li što ponuditi ili ne. Ono što su prije prodavali tijekom cijele godine sada su učinili kroz par mjeseci. Međutim, pobrinuli su se da hrane ima dovoljno jer izolacija i eskalacija panike pokazuju značaj vlastitih robnih rezervi.

O važnosti rada tržnica govori i činjenica da ono što ne prodaju na kućnom pragu, zasigurno bi prodali na banku u obližnjim gradovima, pa i u većim općinskim sredinama.

Stoga tamošnja obiteljska poljoprivredna gospodarstva proživljavaju svojevrsnu renesansu. I što je najvažnije, sve ih je više.

"U zadnjih nekoliko godina samo na području općine Šestanovac imamo značajan rast obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Od njih dvadesetak prije sedam, osam godina, danas imamo 97 OPG-ova. Ponuda očito prati potražnju. Kako bismo udovoljili vlasnicima gospodarstava sredinom ove godine počet ćemo izgradnju zelene tržnice u centru mjesta", najavljuje Martin Merčep, načelnik općine.

S učincima na temu poljoprivrede pohvalno su se očitovali i u Zadvarju. Oni su već prošle godine u sklopu tradicionalnog robno-stočnog sajma izgradili otvorenu i zatvorenu mini tržnicu sa rashladnim vitrinama. Tako da i proizvođači mesnih i mliječnih proizvoda imaju svoj toliko iščekivani kutak. Osim domaćih ljubitelja autohtonih proizvoda sve je više i stranih gostiju željnih gastro ponude tog kraja. Područje je to koje prema zadnjem popisu stanovništva nije doživjelo dramatično iseljevanje.

Dapače, bilježi se svojevrstan povratak na rodna ognjišta i to, mišljenja su čelnici tamošnjih općina, što je Zagora kao takva i njena ponuda postala svojevrsna domaća Provansa. Sve je više kuća za odmor i to onih na bazi agro turizma što svakako ide u prilog našoj konstataciji o Zagori kao povoljnom odredištu za život.

Proizvodi se kao nikad dosad
S tim u skladu hrana se proizvodi i plasira kao nikada do sada. Jedini problem su im malene i usitnjene poljoprivredne površine što bi se moglo riješiti putem komasacije ili okrupnjavanjem posjeda i katastarskih čestica poljoprivrednog zemljišta, uređenje putne i kanalske mreže, te sređivanje vlasničkih i drugih stvarnopravnih odnosa na zemljištu, radi njegovog ekonomičnijeg iskorištavanja te stvaranja povoljnijih uvjeta za razvoj poljoprivredne priozvodnje. Nažalost, propisane mjere nisu pronašle put do tamošnjih poljoprivrednika jer, ako ćemo pravo, nije bilo ni nekog interesa.

Više od ratara interes su pokazali stočari. Povećavaju se matični fondovi ovaca, koza i goveda. Uz jaja, mlijeko i sir su najtraženiji proizvodi. Međutim, politička obećanja i ona općepoznata o nužnosti očuvanja života na opustjelim krškim područjima, izrečena na pustim sastancima i konferencijama, nisu baš impresionirale tamošnje stočare. Oni žele i očekuju brzu promjenu i reformu. Traže zakup šumskog zemljišta na deset i više godina u svrhu pašarenja kojim upravljaju Hrvatske šume. Ali tu još nikako do sretnog završetka.