Prijava Registracija

Poduzetnički portal · Članak

Veličina slova: a A

10 Svi 2009

ČLANAK: Privatni i javni sektor ili priča o gospođi i prodavačici

Izvor: www.poduzetnistvo.org · Autor: Ivana Čandrlić-Dankoš  

ČLANAK: Privatni i javni sektor ili priča o gospođi i prodavačici

Na jednom predavanju o nesporazumima u komunikaciji, predavač je naveo primjer prodavačice na tržnici i dobronamjerne gospođe – kupca. Gospođa je došla na tržnicu i prodavačici rekla kako joj je voće u lošem stanju jer ga ne čuva na prikladan način, a prodavačica je „uzvratila“ istom mjerom i rekla gospođi kako je ona loše iskombinirala boju haljine i najlon čarapa na nogama i kako kao takva bolje da se bavi svojim čarapama nego njenim voćem jer se ona uostalom voćem bavi jako dugo i dobro se u to razumije. Gospođa se naljutila i svoje voće kupila negdje dalje, no, ono što prodavačica nije znala je da je gospođa zapravo prehrambeni tehnolog i da se jako dobro razumije u čuvanje voća i možda nije dobro iskombinirala boju haljine i čarapa, ali je voće njeno područje, te je u priči o voću bila dobronamjerna, a cijela priča konstruktivna kritika. U ovoj su priči svi izgubili, gospođa više neće dijeliti „savjete“, jer uostalom što ju briga za nečije voće, prodavačica je propustila mogućnost da možda nešto novo nauči i ne samo zadrži kupca, nego da taj odnos možda preraste i u neki oblik poslovne suradnje. Najgore je u cijeloj priči prošlo voće, na njega su svi zaboravili.

Slična je priča i s našim javnim i privatnim sektorom. Privatni sektor teže osjeća recesiju na svojoj koži i primoran tržištem kontinuirano smišlja kako preživjeti i nadživjeti krizu. Ljut je na javni sektor koji „živi od plodova njihovog rada“, a da se pri tom vrlo birokratski odnosi prema njima. Tako se često govori o neradnicima u javnom sektoru, te o zapošljavanju „po babi i stričevima“. Zbog toga je jednim dijelom zaposlenima u privatnom sektoru bilo drago jer su plaće u javnom sektoru smanjene, jer žele da javni sektor doista osjeti krizu koju oni osjećaju na svojim leđima i da se aktivno, kao partner uključi u rješavanje problema. Javni sektor razmišlja drugačije, nije važno odakle prihodi u proračunu iz kojih se financiraju njihove plaće - važno je da oni zarade svoju plaću. Zapošljavanje po „babi i stričevima“ nije slučaj samo u javnom nego i u privatnom sektoru i ono u osnovi i nije toliko loš koncept, a djeluje i u najrazvijenijim dijelovima svijeta. No, ono loše u ovom konceptu jest razlika u definiranju "baba i stričeva" odnosno preporuka i preporučitelja. Preporuka nikako ne smije biti podloga za nerad, nego naprotiv motiv za još bolji rad jer se ne dobivaju na lijepe oči, nego na povjerenje, a ukazano povjerenje je potrebno opravdati, što je nekada daleko teže od njegova zadobivanja. Jednom neopravdano povjerenje ne dovodi u neugodnu situaciju samo onoga na koga se odnosi nego i onoga koji je preporuku dao, pa se u ovom dijelu osjeća odgovornost za danu preporuku, te se uistinu promišlja kome će se i za što dati. Preporuka je dakle jamstvo za neku osobu, a svako jamstvo bez pokrića kad-tad dolazi na naplatu.

Dokle god javni i privatni sektor ne razumiju razliku između konstruktivne kritike i kritizerstva nema načina da prevladaju svoje komunikacijske barijere, a mi kao društvo ne možemo ići naprijed. Postoje razlike između privatnog i javnog sektora i one su neminovne, ali osnovni postulati poštenog, pravednog i stručnog odnosa prema poslu ono su što ih povezuje i na čemu treba graditi poslovne kontakte. Drugim riječima, niti je svaki administrator neradnik, niti je svaki privatnik konstruktivni kritičar. Ono što bi i administratori i privatnici uz svoje babe i stričeve morali naučiti je kako konstruktivno komunicirati. Ukoliko pretpostavimo kako su radnici s obje strane pulta radnici koji sebi i svojim obiteljima žele dobro, nastojimo u svojim dijalozima pronaći razumijevanja i za drugu stranu, možda nas druga strana iznenadi. Uostalom, javni i privatni sektor ne bi trebali biti shvaćeni kao sukobljene strane, naprotiv, javni sektor bi trebao biti taj koji se bavi praćenjem privatnog, (realnog) sektora i to ako ne zbog altruizma, onda zbog toga što mu to i je svrha.

I u cijeloj toj priči ostaje problem voća. U svađi između gospođe i prodavačice, voće i dalje propada. U lošem dijalogu između javnog i privatnog sektora propušta se prilika suočavanja s problemom. Doista je teško, no, pokušajmo svatko iz svog djelokruga svojim radom pomagati jedni druge, međusobnim uvažavanjem i prihvaćanjem. Pokušajmo realno sagledati situaciju u kojoj se nalazimo i djelujmo na mjerodavne institucije konstruktivno. Činjenica je kako smanjeni prihodi iz proračuna iziskuju rebalans i smanjenje rashoda, pa tako i smanjene plaća. Činjenica je kako je to jedna od prvih antirecesijskih mjera gotovo svih država koje se u sličnoj situaciji nađu, ali činjenica je kako je u cijeloj priči izostao plan što s voćem? Odnosno, na koji način ne samo zadržati postojeću razinu prihoda, nego i povećati iste, na koji način povećati izvoz, povećati proizvodnju, smanjiti nelikvidnost.

I dobro je čuti i znati mišljenje gospodina Rohatinskog koji govori kako za sada nema potrebe za zaduživanje kod MMF-a, no, tržište ne poznaje status mirovanja, i izostanak pravodobnog djelovanja, a to znači odmah, neminovno će dovesti do smanjena prihoda, a time opet do novog vala smanjenja rashoda ili dodatnog zaduživanja. Osim toga, mislim da izostanak zaduživanja kod MMF-a predstavlja izvjesnu pobjedu domaće pameti, ali izdavanje državnih obveznica i njihova emisija na međunarodnom tržištu o kojem se govori u osnovi predstavlja oblik zaduživanja. Pametnijeg, manje uočljivog, ali ipak zaduživanja. Jednostavnim rječnikom rečeno, nećemo podići kredit, ali ćemo preuzeti robu na neku od kreditnih kartica. Kreditne kartice neće smanjiti naš kreditni rejting, ali to ne znači da preuzete obveze ne dospijevaju na naplatu i da ih ne moramo vratiti, to samo znači da smo još uvijek samostalni i da imamo priliku sami naći izlaz iz stanja u kojem se nalazimo bez patronata MMF-a.

Ne možemo biti zadovoljni rebalansom i čekati novi rebalans, nego moramo odmah napraviti tako iščekivani plan aktivnosti. Plan mora biti rezultat konsenzusa i kompromisa svih zainteresiranih strana kojima su prije toga jasno definirani parametri na osnovu kojih se može donijeti zrela i odmjerena poslovna odluka. Novi plan mora biti usvojen i podržan, te u sebi mora dati jasne smjernice kako dalje. Samo ako znamo kuda idemo možemo tamo i doći.

Drugim riječima, ne pozabavimo li se pravim, a ne samo gorućim problemima, ne uzmognemo li dovoljno razumijevanja za razlikovanje čarapa i voća, vrlo brzo bi svi skupa mogli jesti grejp, i to ne baš najsvježiji.

*Autorica je zaposlena kao stručni suradnik za analitičko-planske poslove u službi za javne financije osječko-baranjske županije.


Komentari članka

Vezani članci

Paraziti se množe: Na uhljebe smo potrošili 740 milijuna kuna više nego lani

19.09.2018.

Javnosektoraši su zahvaljujući kupovanju socijalnog mira mirno prebrodili šestogodišnju recesiju, što je bilo financirano zaduživanjem države, zbog čega se javni dug u jednom trenutku popeo na preko 290 milijardi kuna

Cappelli i Zhaoming Hu: Hrvatska i Kina za jaču turističku i gospodarsku suradnju

17.09.2018.

Hrvatska i Kina žele širenje turističke suradnje, za što je ključno uvođenje izravnih aviolinija, razvoj ponude prilagođene kineskim turistima i pojednostavljenje procedura za dobivanje viza, poručili su uoči turističke konferenciji u Dubrovniku "Kina plu

Lehman Brothers: Deset godina od najvećeg bankrota u američkoj povijesti

10.09.2018.

Dužnosnici su zaključili da je Lehman bio preslab i da je imao tako skromne kolaterale da bi spašavanje bilo jednostavno neizvedivo.

Miodrag Šajatović: Evo dokaza da su MMF-ovi savjeti izazvali pad, a ne rast stranih investicija

10.08.2018.

Četvrt stoljeća premijeri, potpredsjednici vlada i resorni ministri nekritički prepisuju recepte koji su prije dolazili iz Washingtona, a sada iz Bruxellesa. I odnose se prema tim receptima kao prema kakvoj religiji

SMANJUJU SE DUGOVI PODUZETNIKA: U Istri blokirano više od dvije tisuće tvrtki, duguju 668 milijuna kuna

07.08.2018.

Istarski dužnici zapošljavaju 1.265 osoba te u prosjeku duguju 330 tisuća kuna

Tag cloud

  1. 1800 članka imaju tag hrvatska
  2. 1835 članka imaju tag turizam
  3. 1496 članka imaju tag financije
  4. 1176 članka imaju tag izvoz
  5. 772 članka imaju tag zapošljavanje
  6. 954 članka imaju tag poljoprivreda
  7. 908 članka imaju tag trgovina
  8. 649 članka imaju tag poduzetništvo
  9. 784 članka imaju tag investicije
  10. 926 članka imaju tag EU
  11. 834 članka imaju tag industrija
  12. 835 članka imaju tag svijet
  13. 828 članka imaju tag ict
  14. 748 članka imaju tag menadžment
  15. 915 članka imaju tag kriza
  16. 553 članka imaju tag maloprodaja
  17. 520 članka imaju tag marketing
  18. 477 članka imaju tag krediti
  19. 474 članka imaju tag tehnologija
  20. 419 članka imaju tag malo i srednje poduzetništvo
  21. 325 članka imaju tag poticaji
  22. 438 članka imaju tag banke
  23. 386 članka imaju tag prehrambena industrija
  24. 397 članka imaju tag obrazovanje
  25. 420 članka imaju tag dzs
  26. 370 članka imaju tag hnb
  27. 237 članka imaju tag potpore
  28. 339 članka imaju tag gospodarstvo
  29. 318 članka imaju tag agrokor
  30. 311 članka imaju tag eu fondovi
  31. 297 članka imaju tag hgk
  32. 284 članka imaju tag osijek
  33. 268 članka imaju tag poduzetnici
  34. 337 članka imaju tag energetika
  35. 309 članka imaju tag hotelijerstvo
  36. 363 članka imaju tag vlada
  37. 340 članka imaju tag recesija
  38. 266 članka imaju tag investicija
  39. 282 članka imaju tag rast
  40. 358 članka imaju tag BDP