Crno tržište sprječava obnovu ribljeg fonda

Godišnje se u svijetu lovi 150 milijuna tona ribe, od čega 90 milijuna tona legalno, 30 milijuna tona ilegalno, a 30 milijuna tona je popratni ulov, nedorasla nekomercijalna riba koja se baca natrag u more. U minulih 40 godina tako je osiromašeno i pretjerano izlovljeno oko 80 posto svjetskoga komercijalnog ribljeg fonda te skoro 90 posto onoga u vodama EU-a. Uzrok tome je prije svega ljudska grabežljivost, a djelomično klimatske promjene. Ako se sadašnji trend izlova ribe u svijetu nastavi, znanstvenici upozoravaju da će komercijalne vrste riba biti istrijebljene do 2048., pa će ta sada masovna kvalitetna hrana postati dostupna samo bogatima.

U našem dijelu Jadrana ugroženo je više od 120 vrsta riba, školjki i rakova, što je četvrtina svih tih organizama koji ga nastanjuju. Na to zabrinjavajuće stanje, uzrokovano prije svega pretjeranim izlovom, upozorava i Crvena knjiga morskih riba Hrvatske. Od komercijalnih vrsta morskih organizama u našem moru najugroženiji su škamp, kovač, škarpina, zubatac, lubin, grdobina, šarag, morski psi modrulj i kostelj, dok su, primjerice, kaval i vrana skoro nastali. Zabranom vađenja prstaca iz našeg mora, kao i periski, uspjelo se dobrim dijelom spriječiti njihov nestanak. Međutim, crno tržište prstaca i dalje živi u Hrvatskoj, dok u susjednoj BiH izlov nije zabranjen, kao ni u Sloveniji i Italiji.

Usputne žrtve ribarenja često su i zaštićene morske kornjače i dobri dupini. Prema statistici Uprave ribarstva Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, hrvatska ribarska flota je u 2008. ulovila 49.000 tona ribe i drugih morskih organizama, od čega 42.700 tona plave ribe (21.200 tona srdela, 13.000 tona inćuna...).

Predsjednik Ceha ribara Hrvatske Ante Fabijanić napominje kako se naši ribari pridržavaju propisa po pitanju uporabe selektivnih alata te ograničenja snage motora na svojim brodovima, jer su svjesni da more i ribu moraju sačuvati za generacije od kojih su ih posudili. On dodaje kako su naše plivarice ograničile na unutarnjem moru snagu rasvjete na 10.000 kandela po brodu, što ne vrijedi i za otvoreno more, odnosno za ZERP, gdje talijanske ribarice love bez ikakva ograničenja. Hrvatska je uvela i lovostaj na plavu ribu od mjesec dana, od sredine prosinca do sredine siječnja, kako bi se more barem malo odmorilo, a kroz to vrijeme na brodovima se obave nužni popravci.

Fabijanić napominje kako je snaga motora na brodovima koji love u Kvarneru i Kvarneriću ograničena na 150 konjskih snaga (KS), a u ostalim kanalima na 250 KS, ali neki brodovi imaju samo 'papir' da im je snaga s 500 do 600 KS smanjena na traženih 250 ili 150 KS, što je netočno. To će se morati regulirati dodatnim zakonskim mjerama. Talijani koji dolaze u ZERP preoravaju naše more ribarskim brodovima dužine i do 40 metara, »naoružanih« pogonskim motorima od 800 do 1500 KS i više.

A koliko zapravo Talijani ulove u ZERP-u nije poznato, jer podatke ne objavljuju. Na talijanskoj obali Jadrana ima više od tisuću velikih ribarskih brodova, a pod pretpostavkom da samo njih polovica ribari u ZERP-u 200 dana godišnje te pritom ulovi svakog dana između 500 i 1000 kilograma ribe, može se izračunati da je njihov ulov na našem moru i dvostruko veći od našega.

Od ribe nam milija svinjetina
U Hrvatskoj je u 2008. po glavi stanovnika pojedeno 6,8 kilograma ribe, što je za kilogram manje nego 2007., a skoro za 10 kilograma manje od svjetskog prosjeka. Međutim, Hrvati su to nadoknadili s kilogramom više pojedine svinjetine. Usput, Talijani godišnje pojedu 24 kilograma ribe po stanovniku, Francuzi 34, Španjolci 44, a Islanđani 93 kilograma. Očito su prehrambene navike u Hrvata uzrok tome, a nikako cijena ribe.

Samo izvoz tuna godišnje vrijedi 80 milijuna dolara
Hrvatska godišnje izveze više od 30.000 tona ribe u vrijednosti od 160 milijuna dolara i to je jedna od rijetkih naših gospodarskih grana u kojoj je izvoz veći od uvoza. Samo izvoz tuna vrijedan je 80 milijuna dolara, a ostalo je uglavnom izvoz svježeg i soljenog inćuna. Otkupljivači ribe najavljuju smanjenje otkupne cijene inćuna, posebice ako ih u kilogram ide više od 45 komada. To revoltira ribare s obzirom na to da je i sitniji inćun tražen za soljenje i filetiranje. Inače, inćun se izvozi po cijeni od 0,40 do 1,20 eura, a u Italiji se taj isti svjež prodaje i po 12 eura za kilogram.

Lakše uloviti ribu nego je iskrcati u luci
Suvlasnik riječke tvrtke »Ugor« Ivan Bočina, čiji brodovi godišnje ulove 10 posto od cjelokupnoga hrvatskog ulova plave ribe, upozorava kako je na našoj obali i dalje veliki problem iskrcaj ulovljene plave ribe, jer su luke određene za to postale usko grlo, a ne grade se luke namijenjene isključivo iskrcaju ribe, što bi bilo nužno. On kaže da je stoga danas ribu lakše uloviti, nego je iskrcati, jer brodovi dugo moraju čekati u redu na iskrcaj, a na visokim ljetnim temperaturama riba brzo gubi na kvaliteti, pa je prerađivači ne žele kupiti, nego u najboljem slučaju završi kao hrana za tune u uzgoju. Iako je sedam naših priobalnih županija odredilo iskrcajna mjesta za ribarske brodove i brodice, ima slučajeva, primjerice u Biogradu, kako je rekao Fabijanić, da se privez ribarskog broda koji je došao na iskrcaj ribe umjesto propisane tri kune po dužnom metru broda naplaćuje 30 kuna, kao da je riječ o luksuznoj jahti.