Danijela Blaić: Malo su nas čudno gledali kad smo ulagali u ovce i sir, ali trud se isplatio

Sirana Stone iz Nunića u općini Kistanje, dobila je posebno priznanje Suncokreta ruralnog turizma Hrvatske za 2019. godinu u kategoriji 'Poduzetnici u ruralnom turizmu'. Njezini vlasnici, obitelj Blaić iz Šibenika, prije samo pet godina, umjesto za turizam odlučili su se za poljoprivredu i to stočarstvo. Danas imaju stado od 500 ovaca.

Danijela Blaić kaže da je izbor supruga Tomislava i nje, bio da obiteljsku ušteđevinu ulože u proizvodnju hrane koja je budućnost, a ne u turizam i nekretnine, odnosno apartmane. Na početku su ih zbog toga malo čudno gledali, govorili da je poljoprivreda, posebice stočarstvo jako teško i zahtjevno te da 'nije dobar izbor'. No, trud im se isplatio. Danas obrt za ekološku proizvodnju Stone ima šest zaposlenih, od kojh su četvero pastiri, a dvoje radi u mini sirani.

Obiteljska sloga i upornost je put do tri tone sira
"Nagrada jako veseli i shvaćam je kao još jedan način prezentacije, odnosno izlaska na tržište sa 100 posto tvrdim ovčjim sirom pod nazivom 'Šiat', koji je za sada jedini proizvod sirane Stone. Godišnje od sirovog nepasteriziranog ovčjeg mlijeka proizvedemo tri tone sira", rekla nam je Danijela s kojom smo razgovarali na nedavnoj dodjeli nagradi u Zagrebu.

"Posla ima jako puno, ali ako ste uporni, a mi jesmo, i imate složnu ekipu oko sebe, prije svega potporu obitelji, onda se i lakše nosite s poslom, ali i administrativnim barijerama oko pašnjaka jer su ovce vani cijele godine", dodaje susretljiva poduzetnica čija obitelj danas ima 93 ha pašnjaka, ali bi zbog povećanja stada odnosno proizvodnje sira, htjeli riješiti pitanje koncesije s općinom Kistanje.

U uzgoj ovaca, bez prethodnoga iskustva, krenuli su prije pet godina na području Nunić-Bukovica, gdje je tradicionalno bilo dosta uzgajivača ovaca, ali je posljednjih godina na stotine odustalo od tog zahtjevnog i neizvjesnog posla.

Sirarica iz Vodica, a pastiri iz Rumunjske, Albanije i Makedonije
Sve što danas znaju o siru i samoj prozvodnji, od nule su zajedno učili s Mateom Barišić, prehrambenom tehnologinjom, kojoj je ovo prvi posao, nakon završetka Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta u Zagrebu. I dok je Matea rođena Vodičanka, pastiri na velikoj farmi u Nunićima su iz Rumunjske, Albanije i Makedonije. I to nakon što se na farmi u samo nekoliko godina promijenilo 20 pastira.

Domaći ljudi, kažu nam, ne samo u Dalmaciji, već jako dugo ne žele raditi, ne toliko težak koliko zahtjevan i specifičan posao pastira. Iako su tražili domaće pastire putem natječaja, uz urednu prijavu, ako se netko i javio, iskreno će Danijela, to je bilo zbog potvrde na Zavodu za zapošljavanje. Od posla nije bilo ništa.

Ističe da sireve rade od 100 litara ovčjeg mlijeka dnevno od 300-njak ovaca pasmine domaća pramenka. Sir drže u zrioni barem 60 dana do šest mjeseci kako bi bio ekstra kvalitete. S obzirom da im je kvaliteta prioritet, koju je potvrdila i srebrna medalja na 10. Festivalu sira u Drnišu prošle godine, gdje su nastupili prvi put, zadržat će se još neko vrijeme na jednoj vrsti sira. Ovi mladi poljoprivrednici prodaju i janjce, koji se dosta i traže na tržištu i s njima nema problema, ali s ovčjim sirom je druga stvar jer se radi o skupljem proizvodu od dva i pol kilograma koji tek treba osvojiti domaće, ali i izvozno tržište.

Krenuli sa 100 ovaca, a na vlasnički list čekali 4 godine
Kad su Blaićevi počeli uređivati zapušteno imanje u općini Kistanje, kaže Danijela, nisu imali ni vodu, a za ishodovanje vlasničkog lista trebalo im je čak četiri godine. Naravno da tako dugi vremenski rok i borba s administracijom, dovodi u pitanje spremnost na daljnja nužna ulaganja pa su bili i na korak od odustajanja jer bez tog papira nisu mogli aplicirati na EU fondove.