Dao otkaz i krenuo raditi sad već poznate likere: "Kad krećeš uopće ne znaš što te čeka. Nismo imali ni za jogurt"

POKRENUTI proizvodnju bilo čega od nule, i još svoj proizvod uspješno plasirati na tržište kojim dominiraju brojni jaki globalni brendovi, sigurno nije baš lako i jednostavno. No upravo je to uspjelo Antoniju Ćuriću, koji stoji iza sada već poznatog brenda likera - Boombar.

Povijest likera vezana je za Italiju, gdje su ih u 13. stoljeću nerijetko pripremali redovnici kartuzijanci, dok se danas oni proizvode diljem svijeta i popularni su kao samostalno piće ili u raznim kombinacijama - od miješanja s kavom do sastojaka u koktelima. Za razliku od rakija - viljamovke, loze, šljivovice, itd. - koje su u osnovi bezbojni destilati, likeri se dobivaju tzv. maceracijom voća, trava, meda ili drugih sastojaka, u alkoholu neutralnog okusa.

Dao otkaz na dobro plaćenom poslu, i krenuo u proizvodnju likera

Ćurić je prije nego što je prije šest godina krenuo stvarati Boombar dugo radio u financijskom sektoru, na dobrim pozicijama uz koje ide odlična lova, no odlučio je "nešto" proizvoditi, a priliku je prepoznao upravo u likerima.

"Petnaest godina radio sam u osiguranju, od toga zadnjih pet godina na menadžerskim funkcijama. Bila je super lova, ali se nisam vidio u tome. Dobro sam zarađivao, ali sam bio lud k'o puška dok sam to radio. Te firme, korporacije, ta nelogičnost, šuplja ponašanja... Uvijek sam htio imati nešto svoje, a privlačila me proizvodnja, baš proizvodnja, ništa drugo - da imaš ideju i nešto napraviš. Nitko se od nas u familiji nije bavio proizvodnjom rakije, vina i slično. Par godina kiselio sam tu ideju, ali ubija te ona sigurna zona. Ljudi ne vole promjene, treba napraviti veliki rez. Trajalo je to oklijevanje godinu i pol. Pet puta sam sam sebe nagovarao, razmišljao da dam otkaz.... I onda sam jedan dan dao otkaz i krenuo. Našao sam jednog čovjeka - pokojnog Nikšu Malteža, koji je jedan od najjačih tehnologa Dalmacijavina. Nazvao sam ga i rekao da bih radio likere, i da trebam pomoć, da mi netko objasni kako se to radi. On se iznenadio, nije mu bilo jasno... Rekao mi je da nisam normalan - Svi gase proizvodnju, a ti je pokrećeš", priča Ćurić.

Boombar liker od lješnjaka aka "tekuća Nutella"

Za proizvodnju likera odlučio se jer je procijenio da će se tom vrstom proizvoda najlakše nositi s konkurencijom. A konkurencija su brojni jaki globalni brendovi. No krenuo je proizvoditi likere posebnih okusa - prvi je bio liker s okusom suhe šljive - i to je privuklo kupce i osiguralo njegovim proizvodima mjesto na tržištu. Danas ima cijelu paletu atraktivnih okusa, poput jabuke i cimeta, bazge, a hit je lješnjak, jer okusom jako podsjeća na Nutellu. Za ljubitelje klasike tu je medica, a u pripremi je cheesecake i "tekuća makovnjača" - liker s okusom maka.

"Radimo posebne okuse. Alkohol je zajebana disciplina, konkurencija je oštra, ali te ne može direktno ugušiti nikakva multinacionalka. Jedan moj prijatelj je prije desetak godina uložio ogroman novac u proizvodnju deterdženata. Tu su velike multinacionalke sa svojim brendovima - Ajax, Pur, Tide, koje ulažu milijune samo u reklame i on nije mogao ništa prodati. Propao je. I onda sam si razmišljao kad sam krenuo u proizvodnju gdje me ne može neka multinacionalka ugušiti - odgovor je bio alkohol. Tu nema klasičnog reklamiranja, zaštićen si od toga da velike kompanije kupcima isperu mozak s reklamama. I kod alkohola sve velike kompanije plaćaju lokalima da njihova pića drže u svojoj ponudi, no mi smo napravili cijelu paletu neuobičajenih okusa i to nam je otvorilo vrata. Osnivač Red Bulla u jednom intervjuu je rekao da ako kreneš raditi gazirane sokove, uvijek si na ljestvama i gledaš u tuđu guzicu jer tu je Coca-Cola i drugi veliki igrači. Ako se hoćeš probiti na tržištu moraš napraviti nešto što drugi nemaju i tako se progurati", kaže Ćurić.

Neuobičajeni okusi likera osvojili tržište

"Kad krećeš uopće ne znaš što te čeka. Ne jebe te nitko"

Boombar likeri danas su prisutni u više od 400 lokala, planiraju i izvoz, a prvo inozemno tržište bit će Austrija, no u početku je bilo jako teško prodavati. Preokret se dogodio kada je njihove likere uzeo zagrebački klub Best. To im je dalo referencu i biznis je krenuo.

"Radimo rebranding Boombara, malo moderniji izgled i računamo na izvoz u Austriju, želimo se probiti i na to tržište, a za njih ćemo raditi mala pakiranja. Prve tri godine su bile najteže, uspjeli smo to preživjeti i sada je ok. Kad krećeš u nešto zapravo i ne znaš što te sve čeka. Ne jebe te nitko, ideš od vrata do vrata... Treba ti jedna velika referenca, a nama se to dogodilo s Bestom. Ušli smo u Best i tada je krenulo kao lavina. Tu se desio taj klik da možeš prodat robu. Danas uopće više ne tražimo kupce i lokale. Javljaju se nama i mi ih sada pomalo selektiramo. Radimo samo s pouzdanim, ozbiljnim kupcima, a Alcatraz nam je sada top mjesto u Zagrebu", kaže Ćurić.

Proteklih godina, Ćurić i njegova supruga Kristina - koja je prije godinu dana također dala otkaz u firmi u kojoj je radila, kako bi se posvetila Boombaru - prošli su sve i svašta.

"U prve tri godine je stvarno teško bilo. Ono kad nemaš ni za jogurt. Doslovno. Misliš, brže će to krenuti, ali nije išlo. Dok ishodiš papirologiju, dok proizvedeš, pa se potroši zaliha... Ali preživjeli smo. Šest godina smo na tržištu, izgradili smo ime. Kad bi ljudi znali što ih sve čeka, 90 posto ih ne bi krenulo, ali kad se sve podvuče... Meni je bitna moja sloboda, to nema cijenu", kaže Ćurić.