Dok leti perje oko stranih investicija

Još se ne sliježe prašina oko dvaju planiranih peradarskih pogona u RH koji bi, međutim, svojom veličinom i zatvorenošću tržišno poništili sadašnji uspješan model uzgoja s većim brojem domaćih kooperanata.

Koncept o kojem se radi kod najavljivanog dolaska ukrajinskih velikih uzgajivača peradi, prije svega, nije baziran na osnovnom EU cilju u poljoprivrednoj politici koji je posvećen Obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima. U ovom slučaju posrijedi su kompanije s kompletno zatvorenim sustavom proizvodnje, što znači da ne trebaju kooperante ni po jednoj osnovi – rekao nam je to o mogućem prodoru dviju golemih kompanija iz Ukrajine u RH jedan hrvatski peradar srednje veličine pogona. U posljednje vrijeme, naime, dosta se buke podiglo oko bojazni da bi takav rasplet značio veliku prijetnju postojećoj domaćoj proizvodnji, baziranoj na kooperaciji uzgajivača s industrijom.

Štoviše, jedna od dviju najvećih industrijskih kuća iz tog područja u Hrvatskoj, već je dio jednog od spomenuta dva inozemna koncerna. No koncept o kojem kazuje naš sugovornik je tu i dalje posvećen kooperaciji, za razliku od onoga planiranog, o kakvom smo na DW-u već izvještavali. Pritom nas je podsjetio da je peradarstvo među rijetkim hrvatskim poljoprivrednim podsektorima koji funkcioniraju dobro. „S druge strane, njihova hrana za perad bi u potpunosti bila dopremana iz Ukrajine", nastavlja on, „a ta zemlja je najveći proizvođač žitarica na kontinentu, ali tamo dugo već traje jako težak rat, i postavljeno je pitanje kvalitete žitarica, bez zadovoljavajućeg odgovora."

Potencijal ekološke bombe
„Pritom se planira megaprojekt koji bi zadovoljio tržište EU-a, ne samo RH, pa se na to buni i Njemačka, i Italija, i Španjolska, i Mađarska, i tako dalje. Jednostavno, preplavili bi sve. Mi im ne možemo predstavljati konkurenciju, a ovako sami pokrivamo 90 do 100 posto hrvatskih potreba za peradi" dodaje ovaj peradar kojeg smo kontaktirali posredstvom Odbora za peradarstvo u Hrvatskoj poljoprivrednoj komori. Riječ je o proizvođaču koji po 40-dnevnom uzgojnom turnusu drži na desetke tisuća kljunova, kako se nazivaju jedinke peradi. Ujedno se svrstava među otprilike 160 kooperantskih subjekata spomenutih dviju najvećih industrija u RH.

„Svi mi", ističe on, „a to je oko 300 farmera koji desetljećima surađujemo s industrijama, još od 1960-ih, s po tri do četiri generacije već, dobro funkcioniramo i nudimo pouzdano meso. No sad bi nas takvi divovi poklopili tako da ne bismo znali ni od čega više kredite vratiti. Cijeli niz drugih firmi koji u tome posredno sudjeluju ispod nas, svi bi bili u problemu. Osim toga, takve bi industrije prouzročile veliku ekološku štetu u vidu zagađenja tla, vode, i zraka. Kooperanti su sad raspršeni od Slavonije do Istre, a oni bi bili koncentrirani na jedno područje, i zato bi djelovali kao ekološka bomba, opasni i zbog npr. ptičje gripe."