Govorili su da griješi kad se odlučio za fajferice, Robert Bujan dokazao suprotno

Robert Bujan, mladi je čovjek iz mjesta Draganić između Karlovca i Jastrebarskog, koji se hrabro bacio u uzgoj crnih slavonskih svinja fajferica kada gotovo nitko oko njega u to nije vjerovao. Ali njemu to nije smetalo i krenuo je u svoju životnu pustolovinu.

“Uzgojem crnih svinja počeo sam se baviti iz hobija prije četiri godine. Imao sam tada 24 i to mi je bila dodatna zabava uz stalan posao u jednom poduzeću u Jastrebarskom. Na ideju sam došao čitajući o toj zaboravljenoj pasmini, a spominjali su se i poticaji za takav uzgoj. Proveo sam nekoliko tjedana u istraživanju po bespućima interneta, čitajući članke o fajfericama, rasprave na forumima i portalima, prikupljajući kontakte ljudi koji ih drže i bave se njihovim uzgojem.

Moja obitelj se nije bavila poljoprivredom, tu i tamo se obradila koja parcela bliže kući pa se posijalo nešto ‘da ne stoji prazno’ reda radi. Imali smo traktor i neke priključke za osnovne poslove u poljoprivredi i to je bio dobar početak. A s obzirom na moju tvrdoglavost i upornost, povratka nije bilo - što sam zacrtao, to sam i ostvario. Zahvalan sam obitelji i prijateljima koji su vjerovali u mene i uvijek kada je zatrebalo uskočili u pomoć”, kaže nam ovaj poduzetni mladić iz Draganića.

Crna slavonska svinja je izuzetno kvalitetna pasmina
Ubrzo su ogradili veliku parcelu, izgradili nastambe za životinje i pripremili sve što treba za početak rada. Svi su radili u slobodno vrijeme te je Robert uz veliku pomoć obitelji i brojnih prijatelja u rekordno kratkom vremenu doveo fajferice na farmu. “Počeo sam s jednom umatičenom svinjom koju smo dovezli iz okolice Vrbovca. Svinja je posjedovala rodovnicu tako da sam odmah sve mogao prijaviti i uzgoj je mogao krenuti. Neki susjedi i dio rodbine bili su skeptični, smatrali su da griješim što sam izabrao tu sortu, ali nisu me pokolebali. Na kraju se pokazalo da je fajferica kvalitetnija od drugih pasmina, a uzgoj na otvorenom pun pogodak”, ističe.

Crna slavonska svinja potječe s imanja grofa Pfeiffera u Orlovnjaku kraj Osijeka gdje je nastala križanjem, a krasi ju izrazita kakvoća mesa, velika otpornost i prilagođenost našim prostorima. Karakterizira ju uzgoj na otvorenom - dobro iskorištava siromašna i niskokvalitetna krmiva tako da se hranidba bazira na ispaši i šumskim plodovima, naravno uz dohranu. Meso fajferice je izuzetno pogodno za proizvodnju tradicionalnih suhomesnatih proizvoda, posebno kulena, slanine i čvaraka.

“Većina naših proizvoda proda se na kućnom pragu, a jedan dio na preporuku”, kaže nam Robert. “Kako se dobar glas daleko čuje, tako nam stalno dolaze novi kupci, a meni je to dokaz da idem u pravom smjeru. Najprodavanije su kobasice u debljem crijevu koje radimo po tradicionalnom receptu. Koristimo samo domaće začine bez umjetnih dodataka. I ostale proizvode prodajemo vrlo uspješno bez obzira na nešto višu cijenu. Kupci prepoznaju kvalitetan proizvod i nije im teško izdvojiti koju kunu više. Mnogi mi kažu da bih trebao čak biti i skuplji, ali meni je u interesu da što više ljudi bude u mogućnosti probati naše proizvode te tako uvidjeti da je meso crnih svinja iz uzgoja na otvorenom kvalitetnije i zdravije.”

Tradicija žirovanja u Draganićkoj šumi
Do 1958. godine u Draganićkoj šumi postojala je tradicija žirovanja što se smatralo korisnim i za šumu s obzirom da su svinje rujući zemlju uništavale drač i korov. Ljudi iz svih okolnih sela čuvali su i uzgajali svinje u šumi, no Draganićaki (žitelji Draganića) bili su najveći svinjogojci - neki gospodari su imali i više od sto komada u krdu. Zemlja je puna glista i ličinki što je svinjama predstavljalo pravu gozbu, a neki stari kažu da su vidjeli kako svinje jedu i zmije, žabe te kornjače. O pastirima, njihovim nastambama, radu i prehrani može se više saznati na Poučno-povijesnoj cesti kroz Draganićku šumu. Na cesti je postavljeno 10 info-tabli, a čak postoji i turistički program koji nudi šetnju cestom sa stručnim vodičem te se jednostavno može saznati puno o žirovanju i boravku pastira u šumi.

Kada je potreba i kada imaju slobodnog vremena, Robertu na OPG-u pomažu članovi obitelji: brat Antonio, majka Blaženka koja vodi i svoj dom za stare i nemoćne te dugogodišnja djevojka Josipa. Na samom početku od velike pomoći bio je i otac Zdravko, ali njega na žalost više nema. Djed Petar i baka Marija uvijek su pri ruci kada financijski zaškripi s obzirom da su svoj radni vijek proveli u Njemačkoj. Osim toga, djed je posebno sretan radi OPG-a jer je kao mlad i sam vodio svinje na pašu. Naime, nekada davno njegovi su imali na desetke svinja što je bilo sasvim uobičajeno na tom području. Tijekom pripreme zemlje za sjetvu i same sjetve najviše mu pomaže brat koji odradi veliki dio posla na radnim strojevima.

Najtraženije su mu kobasice od crne slavonske svinje
Samo za hranidbu svinja sije se oko šest hektara kukuruza, a ima i drugog posla na zemlji. Za veće i teže radove uvijek su spremni na pomoć prijatelji vješti s alatom. Ovo proljeće svoje sposobnosti pokazali su na podizanju novog svinjca. Robert je u to uložio oko 14.000 kuna zarađenih od prodaje proizvoda. Sljedeću godinu imaju u planu proširiti krdo za barem 20-ak životinja što za sobom nosi i povećanje terena.

“Do sada nismo ulazili u kredite niti bilo kakva zaduživanja, zato smo i počeli samo s jednom umatičenom svinjom. Danas imamo 50-ak komada, od odojaka preko rasplodnih krmača do svinja koje će biti za preradu u kobasice, slaninu i ostale suhomesnate proizvode. Nemamo komoru za šušenje mesa pa proizvodimo samo u hladnijem dijelu godine. Za komoru smo pokušali dobiti bespovratna sredstva od EU fondova, ali nismo prošli prag. S obzirom da nam je zaista neophodna, planiramo ju izgraditi vlastitim sredstvima čim budemo u mogućnosti”, navodi Robert.