Hrvatske tvrtke u Crnu Goru lani uložile preko 150 milijuna eura, 15 puta više nego 2016.

Crna Gora je prošle godine ušla u fokus hrvatskih ulagača. Kako, naime, pokazuju preliminarni podaci središnje banke, hrvatske su tvrtke lani u Crnu Goru uložile čak 156,6 milijuna eura, samo nešto manje nego u Sloveniju, u koju je lani otišlo najviše hrvatskih ulaganja. Samo godinu ranije, u 2016., hrvatske su tvrtke u Crnu Goru uložile manje od 10 milijuna eura.

Time su ukupna hrvatska ulaganja u Crnu Goroj dosegla, pokazuju podaci HNB-a, 238,9 milijuna eura, a Crna Gora je postala peta po značaju hrvatska ulagačka destinacija. Ispred nje su u razdoblju od 1993., od kada HNB vodi evidenciju, pa do kraja prošle godine po visini hrvatskih ulaganja samo Nizozemska, Bosna i Hercegovina, Slovenija i Srbija. Ovdje valja napomenuti i kako se u prošloj godini u Crnu Goru slio najveći dio ukupnih hrvatskih ulaganja u tu zemlju, budući da su naše investicije u tu zemlju ranijih godina bile vrlo male - godišnje su iznosile samo po nekoliko milijuna eura.
Preuzimanje Crnogorskog Telekoma

Naravno, podaci HNB-a ne otkrivaju koje su to hrvatske investicije lani otišle u Crnu Goru. Ipak, iz objavljenih je podataka jasno, a to nam potvrđuju i analitičari, da je takav skok hrvatskih ulaganja u Crnoj Gori ponajprije rezultat preuzimanja Crnogorskog Telekoma od strane HT-a. Naime, HT je početkom prošle godine od Magyar Telekoma kupio 76,53 posto dionica Crnogorskog Telekoma, za što je platio 123,5 milijuna eura.

Osim u telekom industriji, te u maloprodaji, hrvatski su ulagači u Crnoj Gori prisutni i u turističkom sektoru. Neki od njih led su stidljivo probili još dok je Crna Gora bila dijelom SR Jugoslavije, odnosno u vrijeme kada se tadašnja vlast u Podgorici nastojala distancirati od politike Slobodana Miloševića i službenog Beograda. No, tada se još radilo samo o simboličnim ulaganjima, uglavnom o otvaranju kafića i restorana u vodećim crnogorskim turističkim destinacijama. Nakon osamostaljenja Crne Gore 2006. godine i to se mijenja, pa su Hrvati, iako ne nužno vlasnički, prisutni i u hotelijerskom sektoru jugoistočnog susjeda. Tako je, primjerice, Karisma od 2017. preuzela upravljanje nad resortom Ruža vjetrova u Baru. Osim toga, hrvatski su kadrovi sve prisutniji u crnogorskom turizmu, gdje ih angažiraju strani ulagači, među kojima su i oni koji već posluju na hrvatskom tržištu.

- Crna Gora je turistička zemlja, koja kroz poreznu politiku i olakšice potiče turizam. Osim toga, Crna Gora je uvela euro, što joj daje monetarnu stabilnost i uklanja valutni rizik, a ulagači to cijene - primjećuje Zdeslav Šantić, makroekonomist Splitske banke.

Poticaj stranim ulagačima svakako je i usmjerenost vlasti u Podgorici ka euroatlantskim integracijama. Crna Gora je nedavno postala članica NATO-a, a ima i status kandidata za članstvo u EU-u, te vodi pristupne pregovore. Članica je i CEFTA-e, zone slobodne trgovine koja danas okuplja zemlje Zapadnog Balkana i Moldaviju.
Glavni adut turistički sektor

Ipak, glavni ulagački aduti ostaju crnogorski turistički sektor i proces privatizacije te infrastrukturni projekti, posebice gradnja autoceste od Bara do granice sa Srbijom. Veliku ulogu u privlačenju ulagača ima i povoljan porezni sustav. Tako je, primjerice, porez na dobit u toj zemlji samo devet posto, porez na dohodak od devet ili 15 posto, ovisno o visini primanja, dok je opća stopa PDV-a 19 posto, uz koju postoji i snižena stopa od sedam posto i nulta stopa, pokazuju podaci crnogorskih vlasti.

Tako su stranci u Crnu Goru lani, prema podacima Središnje banke Crne Gore, uložili ukupno nešto manje od 650 milijuna eura. Najviše ulaganja u tu zemlju stiglo je iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, te iz Italije, Azerbajdžana, Rusije, Švicarske, Njemačke, Srbije, Cipra i Turske.

No, iako je turizam jak crnogorski adut za ulaganja, Šantić ne očekuje da će hrvatske tvrtke iz turističkog sektora u doglednoj budućnosti u većoj mjeri ulagati u crnogorski turizam. Hrvatske će se tvrtke, dodaje, svakako se više okretati zemljama regije, posebice BiH i Srbiji, no Crna Gora tu stoji znatno slabije, kako zbog malog tržišta, tako i zbog premalog broja radnika. Po tome, tržišta BiH i Srbije ulagačima svakako više mogu ponuditi.