ISPOVIJEST SKROMNOG TAJKUNA 'Zapošljavam 3600 ljudi, a nemam ni svog vozača. Čekam osmo dijete, a živim u dvosobnom stančiću...'

Tomislav Debeljak, vlasnik DIV grupe sa sjedištem u Samoboru, prije dvije godine upustio se u avanturu života. Njegova grupacija, s njim na čelu, kupila je Brodosplit, popularni splitski škver koji je bio kronični gubitaš sa 3400 zaposlenika. Već prvi potezi novoga vlasnika o otkazima svim zaposlenicima i njihovo naknadno zapošljavanje izazvali su velik otpor sindikalaca i brojnih Splićana koji nisu prihvaćali metode koje je uveo Debeljak.

- Pitali su me mnogi zašto sam se upustio u kupnju brodogradilišta kada to nikada nisam radio - prisjeća se Debeljak. - Odgovarao sam im da ja ne znam graditi brodove, ali postoje ljudi u Splitu koji to jako dobro znaju. Nakon dubinske analize poslovanja Brodosplita, koja je trajala tri godine prije nego što smo postali vlasnici brodogradilišta, bilo mi je jasno da nije problem u ljudima koji tamo rade, nego u organizaciji poslovanja, raznim optimizacijama, kao i ključnim upravljanjem, nabavom i prodajom koja će biti usmjerena na korist Škvera. Bio je to veliki poslovni izazov, ali oni koji me poznaju znaju da sam čovjek koji će ostvariti čak i nemoguću misiju ako procijenim da to mogu i da će imati smisla - kaže Tomislav Debeljak.

‘Nemamo ni kućnu pomoćnicu’

Trenutačno u Brodosplitu radi 2400 radnika s prosječnom bruto 2 plaćom od 9000 kuna, što je osjetno veća plaća od onih u drugim hrvatskim brodogradilištima. Nakon niza godina, splitski škver, zahvaljujući novougovorenim poslovima, posluje pozitivno, a Debeljak u sljedeće dvije godine očekuje veliki rast dobiti jer je već sada dogovorio poslove Brodosplita u vrijednosti od 4 milijarde kuna.

Ovih je dana Tomislav Debeljak proslavio četrdeseti rođendan, a po mnogočemu se razlikuje od naših uobičajenih poduzetnika. On i supruga Danijela roditelji su sedmero djece, a za desetak dana na svijet će doći i njihovo osmo dijete.

- Evo, redom da nabrojim našu djecu: najstariji je Željko (13), slijede Klara (12), Filip (10), Katina (8), Anastazija (7), Leda (5) i Jakov (2) - kaže ponosni otac Tomislav.

- Ovo dijete koje će se roditi uskoro, dječak je, tako da će omjer sinova i kćeri biti 4:4. Uvijek naglašavam da je moja supruga Danijela, zbog mojih poslovnih obaveza, osoba kojoj se divim jer sama vodi brigu o svih sedmero djece. Nemamo ni kućnu pomoćnicu, tako da Danijela sve stiže. Radim po dvadeset sati na dan i već sam dvije godine gotovo sve radne dane u Splitu, radi brodogradilišta, pa kući u Breganu dolazim petkom navečer, a nedjeljom poslijepodne vraćam se natrag u Split. Naravno da nisam sa suprugom i djecom onoliko koliko bih htio, ali Danijela nadoknađuje tu moju odsutnost i moram vam reći da sam sretan čovjek s tako velikom obitelji. Nekako i ta moja udaljenost na neki način pojačava tu našu međusobnu ljubav, pa mi se čini da ipak nisam rob svojega posla.

Tomislav objašnjava da svaki radni dan kada bi izostao s posla u Brodosplitu, kojemu je posvetio posljednje dvije godine života, može značiti izgubljene milijune kuna. Kaže nam da mu je dovoljno po tri do četiri sata sna kako bi mogao normalno funkcionirati. Smije se na upit kako mu mnogobrojna obitelj putuje na more do Paga, gdje imaju vikendicu.

- Putuju u dva automobila i na Pagu provedu gotovo cijelo ljeto - otkriva Debeljak. - Jedan od mojih najvećih hobija su vožnje jet-skijem i tako ja gotovo svakoga vikenda petkom poslijepodne sjedam na jet-ski, a pridružuje mi se jedan moj prijatelj, također obožavatelj vožnje na vodenom skuteru, i vozim prema Pagu. Vožnja od Splita do Paga traje, uz tri stajanja da napunimo rezervoare, oko četiri do pet sati kada je more mirno. Zna biti i nevremena, pa nekada vozimo i sedam sati. Onaj tko nije probao vožnju jet-skijem vjerojatno ne može razumjeti kakav je to užitak kada ste toliko koncentrirani da vam nikakav posao ne pada na pamet. Samo more i ja - i to mi je takva terapija koja me toliko očisti od svakodnevnih briga i problema. Kada se petkom navečer dovezem do svojih, to je sreća jer su pred nama subota i veći dio nedjelje. Nedjelju poslijepodne prijatelj i ja opet sjedamo na skutere i vozimo se do Splita. Tako sam uspio prošloga ljeta provesti šest vikenda sa suprugom i djecom i vratiti se na posao napunjenih baterija.

10 milijuna eura dobiti

DIV grupa je prava obiteljska tvrtka. Tomislav je 50-postotni vlasnik, a po 25 posto suvlasništva imaju njegovi roditelji, otac Božidar i majka Vjera. U nadzorne odbore tvrtke uključene su i Tomislavova supruga Danijela i njegova mlađa sestra Vedrana, koja će se još više uključiti u menadžment tvrtke kada završi fakultet.

Ova je tvrtka Debeljakovih na hrvatskom tržištu najveća grupacija specijalizirana za preradu, proizvodnju i trgovinu vijčane robe te ostalih strojnih dijelova i metalnih proizvoda. Njihovi su proizvodi i usluge prepoznati i na europskom i svjetskom tržištu. Trenutačno, naravno, ne uključujući Brodosplit, zapošljavaju 1200 radnika u svojih osam tvornica raspoređenih na sedam lokacija u Hrvatskoj i susjednim zemljama. DIV ima svoje tvornice u Samoboru, Kninu, Konjicu, Sarajevu, Svrljigu, Valjevu i Jesenicama. Debeljak ponosno ističe da su tijekom protekle dvije godine u Hrvatskoj zaposlili oko tri stotine, uglavnom mladih radnika izravno s burze rada, a bez obzira na proklamiranu politiku naše Vlade, za samo 35 njih dobili su namijenjene državne poticaje. Realna vrijednost DIV grupe je oko 200 milijuna eura, a trenutačna dugovanja prema bankama su dvadesetak posto vrijednosti imovine, dakle oko 40 milijuna eura. Pretprošle godine grupacija je prikazala 10 milijuna eura čiste dobiti, što je pokazatelj odličnog i zdravog poslovanja. Pomalo bajkovito zvuči Debeljakov plan da DIV grupa svake godine povećava rast prometa za 42 posto, ali brojke pokazuju da se radi o čistoj matematici. Kada se pogledaju sve te brojke, još čudnije zvuči činjenica da glavni čovjek izuzetno uspješne tvrtke živi u dvosobnom stanu (!?) u Bregani.

- Svi se tome čude, ali teško ljudima mogu objasniti situaciju da nas devetoro, a uskoro i desetero može ugodno i sretno živjeti u dvosobnom stanu - smije se Debeljak. - Malo se rastegnula gradnja kuće u Samoboru, ali uselit ćemo se u nju vrlo skoro. Nije stvar novca, ni škrtosti, nego smo svi toliko emotivno vezani za stan u kojemu jesmo da će nam svima teško pasti preseljenje u veliku, komfornu kuću u kojoj će svako dijete imati svoju sobu. Nismo nikakvi mazohisti koji se namjerno stiskaju u malo prostora, nego je tako ispalo, a nakon useljenja u novu kuću ljudi će mi se prestati čuditi - kaže Debeljak.

‘Uradi sam’

Skromnost koju je ponekad teško shvatiti ima svoje korijene i u samim početcima DIV-a (“Debeljak - izrada vijaka“), kada se Tomislavov otac Božidar 1971. godine odvažio napustiti siguran posao u Remontnom zavodu u Bregani te u jednoj samoborskoj garaži otvoriti vlastiti obrt. Posao se počeo širiti, a mali Tomislav (rođen 1975.) doslovce se kao dijete uključivao u obiteljski posao. Dok je otac Božidar, gledajući priloge “Uradi sam“ u nekadašnjoj gledanoj TV emisiji “Sastanak bez dnevnog reda“ koju je vodio Saša Zalepugin pokušavao na stolu konstruirati razne alate, Tomislav je sjedio do njega i neprestano ga propitkivao što i zašto radi. Već je s desetak godina života s ocem išao na pregovore i očeve poslovne partnere impresionirao svojom upućenošću u posao. Božidar je i dalje uz Tomislava, u smislu razgovora i poslovnih savjeta, a njegov je sin, bez obzira na relativnu mladost, već tridesetak godina vezan za obiteljski posao. Bio je i talentirani harmonikaš, svirao je i klavir, a volio je i tenis za koji ima sve manje vremena. Zato nije ni čudno što jednostavno nije stigao diplomirati na Fakultetu strojarstva.

- Evo, javno obećajem i svojoj supruzi da ću naći vremena da diplomiram i konačno steknem titulu inženjera strojarstva - kaže Tomislav. - Prestao sam ići na predavanja jako davno, kada mi se ukazala prilika da registriram neki patent; tada mi je to oduzelo jako puno vremena. Patent su mi ukrali jer ga nisam zaštitio, ali sam zapostavio studiranje jer sam ušao u ozbiljne poslove. Inače sam registrirani vlasnik tridesetak raznih patenata koji se koriste za vijčanu robu, željeznice, strojeve za montažu kolosijeka te plovećih objekata. Neki od mojih patenata su komercijalizirani, odnosno već se koriste u praksi, a neki će to tek postati - kaže šef DIV-a.

(...)
Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg