Kosovo: prijateljstvo i novi poslovi

Hrvatska na Kosovo godišnje izveze robe za oko 58 milijuna eura i tek je 11. partner u robnoj razmjeni. S druge strane, prošlošću opterećeni odnosi nisu prepreka Srbiji da na Kosovo izveze robe za 250 milijuna eura. Već na cesti koja vodi do Prištine od dvadesetak kilometara udaljene zračne luke može se primjetiti da na Kosovu rade i hrvatske tvrtke. Tu je kiosk Ronhill market, prolazi se pored poslovnice Croatia sigurimija (osiguranja), pretekne se kamionet s Ledo sladoledima. Moglo je to biti puno bolje, kažu domaćini. Hrvatska je prijateljska zemlja i njeni su proizvodi i poslovni ljudi ovdje na cijeni i možda je ukupni ekonomski nastup trebao biti energičniji.

Oko 120 hrvatskih tvrtki prisutno je sada na dvomilijunskom tržištu mlade države. Novi poslovni val mogao bi krenuti nakon prošlotjednog posjeta 70 poslovnjaka iz Hrvatske, koji su predstavljali 45 poduzeća. Uz posjet premijerke Jadranke Kosor i vladinog tima, Hrvatska gospodarska komora organizirala je i snažno gospodarsko izaslanstvo i to dok još praktično traju godišnji odmori. Održan je Kosovsko-hrvatski gospodarski forum gdje su gosti iz Hrvatske mogli doznati mnogo korisnih informacija o poslovanju na Kosovu.

Prijateljstvo dviju zemalja potvrdili su u razgovorima i premijerka Kosor i kosovski premijer Hashim Thaci. Domaćin je pozvao na ulaganje i trgovanje u duhu prijateljske suradnje. Aktualno pogoršanje odnosa sa Srbijom dovelo je do zabrane uvoza srbijanskih proizvoda na Kosovo. Prošlog je mjeseca i zato primijećen pojačan uvoz proizvoda iz Hrvatske i drugih okolnih zemalja. U hipermarketu Albi, u trgovačkom centru koji po zastupljenim trgovinama podsjeća na zagrebački City Cetar One, nije teško na policama pronaći proizvode Kraša (Dorina čokolade, napolitanke, Bajadera...), Podravke (Vegeta, Eva sardine) i Dukata (čiji je Albi i lokalni distributer). Uz njih tu je i Smoki (dio Atlantic Grupe), a i požarevački Plazma keksi, turski Ülkerovi slatkiši, crnogorska vina i makedonski prehrambeni proizvodi.

Teško do hrvatske vize
Hrvatska na Kosovo godišnje izveze robe za oko 58 milijuna eura i tek je 11 partner u robnoj razmjeni. S druge strane, prošlošću opterećeni odnosi nisu prepreka Srbiji da na Kosovo izveze robe za 250 milijuna eura (a neslužbeno se govori i o mnogo većem iznosu). Najveći uvoznik na Kosovo je Makedonija, slijedi Njemačka, a Srbija je na trećem mjestu. Ni drugi konkurenti ne čekaju skrštenih ruku. Velike delegacije već su stigle, ili su najavljene, iz Bugarske i Turske.

”Na Kosovu se isplati poslovati”, kaže Željko Bošnjak, vlasnik Agensa, zagrebačkog poduzeća za proizvodnju naljepnica i magnetnih kartica. Na Kosovu pet godina isporučuje sigurnosne naljepnice za lijekove i druge farmaceutske proizvode. Kako objašnjava Hrvoje Lončar, šef prodaje Agensa, kosovske su vlasti zbog mekih granica tražile način kako zaštititi lijekove od krijumčarenja i krivotvorenja. S Agensovim naljepnicama zaštićeni su i država, i proizvođači, a potrošači su sigurni u zdravstvenu ispravnost lijeka. Da bi zadržali stroge certifikate (od američke FDA do ISO standarda), u Agensu stalno moraju ulagati u novu opremu i ove su godine uložili 1,3 milijuna eura. Poslove na Kosovu dobivaju na natječajima i u proteklome su razdoblju kod naručitelja stekli zavidnu reputaciju. U Prištini imaju predstavništvo, jer prema riječima Željka Bošnjaka, netko ovdje treba voditi operativu. Savjetuju i drugim hrvatskim tvrtkama da tako učine. Agensov predstavnik Albert Mirdita jedan je od brojnih hrvatskih studenata pa se lakše preskoči jezična barijera kod komuniciranja s kupcima.

Jezične i komunikacijske prepreke lako je u Prištini prošli tjedan preskakao i Branko Jednak, vlasnik zagrebačkog hotela Ilica. Njegov je plan napraviti regionalnu mrežu malih hotela prilagođenih potrebama poslovnih ljudi. Dogovorio se s vlasnikom prištinskog hotela Begolli, a odranije ima načelne dogovore s hotelijerima iz Novog Sada i Budve. Jednak planira poslovnim partnerima pomoći i pri ishođenju viza za Hrvatsku. Za poduzetnike s Kosova to je velik problem. Odmah nakon upoznavanja i izražavanja dobrih želja za poslovanje, oni će spomenuti viznu zapreku. Čudi ih što katkad lakše dobiju schengensku vizu za Europsku uniju, a za Hrvatsku ne mogu ni do tranzitne vize.

Gluhi telefon s hrvatskom administracijom
Asllan Karavidaj iz turističke tvrtke Vector imao je zbog toga i financijski gubitak. Hrvatske vlasti uvjeravale su ga da će na Jadran moći dovesti skupinu turista na temelju kolektivne vize. Kad je put ugovoren, iz Hrvatske je stiglo tumačenje da ipak trebaju pojedinačne, i to skuplje vize. Turisti, među njima i skupina pedijatara, otputovala je ipak u Dubrovnik i druga mjesta, ali je Karavidaj sam platio nekoliko tisuća eura razlike u cijenama viza. “Nisam htio izgubiti ugled pouzdanog turističkog radnika”, kaže Karavidaj.

Poslovne prilike u Prištini tražio je i Nikola Medić iz Lagera, kompanije koja prodaje velike građevinske strojeve. Medić potvrđuje da je velika vrijednost takvih posjeta u osobnim susretima s potencijalnim poslovnim partnerima. U razgovorima se mogu razjasniti i eventualni nesporazumi i iskrsli problemi. Za građevinare i trgovce opremom Kosovo može biti zanimljivo jer je to i dalje veliko gradilište, kaže Nebih Zariqi iz građevinske tvrtke Standard. Na periferiji Prištine gradi se mnogo stambenih zgrada, a cijena kvadrata kreće se od 600 eura naviše. Kupaca ima, kaže Zariq, jer mnogo novca pritječe iz razgranate dijaspore kosovskih Albanaca. Taj dotok novca važan je temelj na kojem kosovske vlasti žele privući hrvatske i druge inozemne ulagače.