Mandarina i jagoda dobivaju nasljednike

Procjenjuje se da bi država u razvoj voćarstva trebala uložiti oko jedne milijarde eura, što bi bilo dovoljno da Hrvatska postane značajna izvoznica voća, odnosno to bi omogućilo da izvozi voća u vrijednosti 300 do 350 milijuna eura, istaknuto je na 4. međunarodnom znanstveno-stručnom savjetovanju voćara koje je ovih dana održano u Rovinju.

No, od 33.500 hektara trajnih nasada, koliko je planirano podići u Hrvatskoj, nakon četiri godine dosad je podignuto pola ili 15.502 hektara. Operativni program nije posve podbacio, ali se realizira presporo, što rezultira prekomjernim uvozom voća jer je domaća proizvodnja nedovoljna.

Poljoprivrednici, posebno ratari, teško se odlučuju ući u proizvodnju voća, iako je riječ o tri do četiri puta isplativoj proizvodnji, ali i većem radu, od proizvodnje pšenice ili kukuruza. Razlog je i u poljoprivrednom zemljištu, kojeg nema dovoljno na pogodnim lokacijama, uz veće gradove, za vikend proizvođače, a pravi voćari, kojih je premalo u odnosu na vinogradare, ne žele podizati višegodišnje nasade na tuđoj zemlji.

Prema povoljnim klimatski uvjetima, ali i rascjepkanom zemljištu, koje je pogodno za voćnjake, Hrvatska ima potencijal za proizvodnju svih vrsta voća, osim banana i egzotičnog južnog voća. No, samodostatnost zasad ima jedino kod mandarina i od nedavno jagoda. Drugog voća nedostaje. Trenutačno vlastitom proizvodnjom možemo zadovoljiti potrebe tržišta samo kod pet posto krušaka, 40 posto bresaka i 60 posto jabuka. Šljive, pak, ovise o godini.

Voćari ističu kako je nužno povećati proizvodnju voća kojeg Hrvatska godišnje uvozi za oko 160 milijuna eura, a da bi se to postiglo potrebna su veća ulaganja u postojeće i nove nasade. Procjenjuje se da bi trećina novca utrošena na uvoz voća u proteklih 18 godina, ili više od sedam milijardi kuna, bila dovoljna da Hrvatska preraste u značajnu izvoznicu voća. Jedino tako, kažu voćari, bit će moguće podići nove tisuće hektara voćnjaka i ostvariti izvoz kvalitetnog voća kojeg nema dovoljno na otvorenom tržištu.
Zasad to uspijeva jedino proizvođačima mandarina iz doline Neretve, a uskoro bi tim putem mogli krenuti proizvođači trešanja, za kojima vapi svjetsko tržište. Osim toga, hrvatski voćari trebaju se okrenuti novim kulturama, koje je nužno i preraditi, napraviti gotov proizvod, jer se tako lakše dolazi do kupaca.

Nadalje, voćari se trebaju okrenuti novim kulturama, kao što su višnja i orah, ali i lijeska. Naime, mala novčana ulaganja te visoki državni poticaji mogu biti razlog za uzgoj lješnjaka, koja je kod nas slabo zastupljena kultura. Hrvatska uvozi 95 posto lješnjaka koje na tržištu EU-a u veleprodaji doseže cijenu od 10 eura po kilogramu.

Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja potiče sadnju lješnjaka bespovratno sa 16.800 kuna po hektaru, a na područjima od posebne državne skrbi i s 22.700 kuna.

Bjelovarsko-bilogorska županija s 400 hektara lijeske vodeća je u Hrvatskoj, a za ozbiljniji posao potrebno je zasaditi 10 hektara lijeske. Do ploda od sadnje treba proći i do sedam godina, pa nema uspjeha preko noći.