Miodrag Šajatović: Strane tvrtke u ofenzivi, domaće pokušavaju držati položaje

Od 2018. do 2022. broj tvrtki u realnom sektoru u potpunom ili većinskom stranom vlasništvu povećao se za 21 posto. U istom razdoblju zabilježeno je samo 13 posto više domaćih. Broj zaposlenih kod stranaca povećan je za 18 posto, kod domaćih za oko tri posto. Prihodi stranih tvrtki narasli su za 72 posto, domaćih za 40 posto. Dobit stranaca veća je 116 posto, domaćih 47 posto

Ovoga tjedna na Liderovu portalu objavili smo da bi mogući kupac hotelske grupacije Sunčani Hvar mogao biti američki Blackstone. Ako svjetski lider koji upravlja s bilijun dolara ulaganja uđe u hrvatski turizam, vrlo će vjerojatno navaliti i ostali iz investicijske lige prvaka. Kad se tomu pridodaju strane megainvesticije (američki Jabil u Osijeku i ukrajinski Petrinja Chicken Company na Baniji), sve je više signala da se nakon ulaska Hrvatske u euro i šengensko područje ubrzao trend dolaska stranih tvrtki.

Takav razvoj događaja zaslužuje višeslojnu analizu. Jedna bi se trebala odnositi na udjel koji u Hrvatskoj drže strani poduzetnici u odnosu na domaće. Domaći su igrači posljednjih godina u defenzivi. Sada se u savršenu oluju spaja atraktivnost za strane investitore s fazom u kojoj je oko petnaest tisuća domaćih osnivača tvrtki, velikih, srednjih i malih, u fazi kad treba prenijeti poslovanje na drugu obiteljsku generaciju. Ili jednostavno tvrtku i tržišta prodati.

Pustiti pa kako bude?
Pitanje za ekonomsku, poslovnu, političku, pa i opću javnost je jednostavno: Je li svejedno kakav je omjer između stranog i domaćeg vlasništva? Postoji li neka donja granica ispod koje se ne bi smjelo ići zbog nacionalne sigurnosti i opstojnosti? Pa treba osmisliti posebne politike kako obraniti tu donju granicu. Ili jednostavno pustiti da bude kako bude?