Novo abnormalno doba u globalnom gospodarstvu

Potencijalan rast u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju je u padu uslijed opterećenja privatnim i javnim dugovima, brzog starenja stanovništva te niza neizvjesnosti koje susprežu kapitalnu potrošnju.

Od početka godine svjetsko gospodarstvo suočeno je s novim naletom ozbiljne tržišne volatilnosti obilježene oštrim padom cijena dionica i ostale rizične imovine. Uzrok tome je cijeli niz čimbenika: zabrinutost vezana uz veliko usporavanje kineskog gospodarstva; bojazan da rast gospodarstva Sjedinjenih Američkih Država posustaje u vrijeme kad je američka središnja banka Fed započela s podizanjem kamatnih stopa; strah od eskalacije sukoba između Irana i Saudijske Arabije; te naznake - ponajprije vezano uz pad cijena nafte i robe široke potrošnje - ozbiljne slabosti globalne potražnje.

A ima još toga. Pad cijena nafte - zajedno s tržišnom nelikvidnošću, porast zaduženosti američkih energetskih tvrtki kao i zaduženosti energetskih tvrtki i krhkih vlada u gospodarstvima izvoznicima nafte - potkrepljuju strahove vezano uz ozbiljne kreditne probleme (defaulte) i sustavne krize na kreditnim tržištima. Nadalje, tu su i naočigled beskrajne brige vezane uz Europu, s britanskih izlaskom (Brexitom) iz Europske unije koji postaje sve izgledniji, dok populističke stranke ljevice i desnice dobivaju prevlast diljem kontinenta. Ti se rizici preuveličavaju nekim tmurnim srednjoročnim trendovima koji impliciraju prevladavajući osrednji rast. Doista, svjetsko gospodarstvo u 2016. i nadalje će biti obilježeno novim abnormalnim dobom po pitanju outputa, gospodarskih politika, inflacije i ponašanja cijena ključne imovine i financijskih tržišta. Zbog čega je onda današnje globalno gospodarstvo zapravo abnormalno?

Spore strukturne reforme
Ponajprije, potencijalan rast u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju je u padu uslijed opterećenja privatnim i javnim dugovima, brzog starenja stanovništva (što podrazumijeva veću ušteđevinu i niža ulaganja) te niz neizvjesnosti koje susprežu kapitalnu potrošnju. Štoviše, brojne tehnološke inovacije nisu dovele do većeg rasta produktivnosti, strukturne reforme provode se usporenim tempom, dok dugotrajna ciklička stagnacija nagriza bazu vještina, kao i bazu fizičkog kapitala. Drugo, trenutni rast je anemičan i ispod svog potencijalnog trenda, uslijed bolnog procesa smanjenja zaduženosti koji je u tijeku, ponajprije u SAD-u, zatim i u Europi, a trenutno i na visoko zaduženim tržištima u nastajanju.

Treće, gospodarske politike - osobito monetarne politike - postale su sve nekonvencionalnije. Doista, razlika između monetarne i fiskalne politike postaje sve više nezamjetna. Tko je prije deset godina čuo za izraze poput ZIRP (politika nulte kamatne stope), QE (kvantitativno popuštanje), CE (olakšavanje izravnanja platnih bilanci), FG (upravljanje očekivanjima), NDR (negativne stope na depozite), ili UFXInt (neograničena intervencija u razmjeni valuta)? Nitko, jer oni tada nisu postojali. Međutim, trenutno su ovi alati nekonvencionalnih monetarnih politika postali norma u većini razvijenih gospodarstava - pa čak i na nekim tržištima u nastajanju. Također, recentna postupanja i naznake iz Europske središnje banke i japanske središnje banke Bank of Japan potkrepljuju stajalište da će se u budućnosti pojaviti još nekonvencionalnijih politika.

Neki tvrde da su te nekonvencionalne monetarne politike - i prateće napuhavanje zaključnih računa središnjih banaka - bile oblik izopačenja fiducijarnih valuta. Oni su tvrdili da će to rezultirati ubrzanom inflacijom (ako ne i hiperinflacijom), oštrim porastom dugoročnih kamatnih stopa, padom vrijednosti američkog dolara, povećanjem cijena zlata i ostale robe široke potrošnje, te zamjenom izopačenih fiducijarnih valuta kriptovalutama poput bitcoina. Umjesto toga - a to je četvrta devijacija - inflacija je još uvijek suviše niska i u padu u razvijenim gospodarstvima, unatoč nekonvencionalnim politikama središnjih banaka i zaključnim računima u porastu. Središnje banke suočene su s izazovom poticanja inflacije, kao i izbjegavanja potpune deflacije. Dugoročne kamatne stope su istovremeno tijekom posljednjih godina nastavile s padom; vrijednost dolara doživjela je nagli porast; cijene zlata i robe široke potrošnje zabilježile su snažan pad; dok je bitcoin bio najlošija valuta u razdoblju između 2014. i 2015.

Slaba pregovaračka moć
Ultra niska inflacija i nadalje ostaje problem uslijed prekida tradicionalne uzročno posljedične veze između opskrbe novcem i cijena. Jedan razlog tome je činjenica da banke gomilaju dodatne zalihe novca u obliku prekomjernih rezervi, umjesto da ih posuđuju. Štoviše, stopa nezaposlenosti i dalje ostaje visoka te radnici stoga imaju malu pregovaračku snagu. Također, velika količina mrtvila ostaje na proizvodnim tržištima brojnih zemalja, s velikim jazom outputa i niskom cjenovnom moći za tvrtke. U ovom trenutku, uslijed ogromnog pada cijena stanovanja u zemljama koje su bile suočene s razdobljima procvata i propasti, srozale su se i cijene nafte, energije i ostale robe široke potrošnje.

Naposljetku peta anomalija - rezultat usporavanja rasta kineskog gospodarstva, porast opskrbe energijom i industrijskim metalima te snažan dolar koji oslabljuje cijene robe široke potrošnje. Nedavna tržišna previranja započela su deflaciju mjehurića globalne imovine nastalog uslijed kvantitativnog popuštanja, iako bi ga širenje nekonvencionalnih monetarnih politika moglo održavati tijekom još nekog kraćeg razdoblja. Realna ekonomija u većini razvijenih gospodarstava, kao i u gospodarstvima u razvoju, pati od ozbiljnog oboljenja, pa ipak, donedavno su financijska tržišta dosezala veće visine, potpomognuta dodatnim popuštanjima središnjih banaka. Postavlja se pitanje koliko dugo se mogu nastaviti razilaženja između Wall Streeta i Main Streeta.

Zanemarene političke razlike
Zapravo, to razilaženje predstavlja jedan aspekt konačne abnormalnosti. Drugi je da financijska tržišta nisu pokazala pretjeranu reakciju, barem do ovog trenutka, niti na rastuće geopolitičke rizike, uključujući one koje potječu iz Bliskog istoka, europsku krizu identiteta, rastuće tenzije u Aziji te preostale rizike agresivnije Rusije. Još jednom se postavlja pitanje koliko dugo se može održati takvo stanje u kojem tržišta ne samo da ignoriraju realnu ekonomiju, već također zanemaruju političke rizike? Dobrodošli u novo abnormalno doba po pitanju rasta, inflacije, monetarne politike i cijena imovine i raskomotite se. Čini se da će ono potrajati.

© Project Syndicate, 2016.