Pipunić popustio i pristao prodati šećeranu Zadri

Ovom transakcijom konsolidira se ukupna proizvodnja šećera u Hrvatskoj, koja po odluci Europske komisije godišnje iznosi 192.877 tona.

Dugogodišnje trzavice između hrvatskih šećerana konačno prestaju - glavni dioničar Vira i Sladorane Marinko Zadro i vlasnik Tvornice šećera Osijek Marko Pipunić, prema neslužbenim, no pouzdanim informacijama, pred sklapanjem su kupoprodajnog ugovora.

Marinko Zadro sa svojim partnerima preuzet će Pipunićevu osječku šećeranu, te će time konsolidirati ukupnu proizvodnju šećera u Hrvatskoj, koja po odluci Europske komisije godišnje iznosi 192.877 tona. Prema izvorima Poslovnog dnevnika, pregovori koji se vode još od prošlog ljeta, ušli su u završnu fazu. Temeljni dogovor pregovarača je postignut, te se, kako doznajemo, formalno stavljanje potpisa na ugovor očekuje do konca ožujka, najkasnije u prvom tjednu travnja. Za poznavatelje prilika, ova transakcija i ne predstavlja iznenađenje. Hrvatska je nekad proizvodila čak 300 tisuća tona šećera, no u pregovorima o pristupanju Europskoj uniji odrezana nam je proizvodna kvota na manje od 200 tisuća tona. Već u to vrijeme se otvoreno komentiralo kako su tri šećerane prekobrojne za tu razinu proizvodnje. Ideja o povezivanju tri šećerane razmatrana je na razini državnih institucija i prije ulaska aktualnih vlasnika u njih, pred desetak godina, ali dogovor nije postignut.

800radnika
radit će u novoj kompaniji

Zadro i Pipunić nadmetali su se svojedobno oko preuzimanja udjela koji je država prodavala u privatizacijskom procesu u županjskoj Sladorani, a uspješniji u tome bio je na koncu Zadro. No, aktualizaciju povezivanja potaknula je situacija na globalnom tržištu šećera, koja nije sjajna. Već se nekoliko godina, naime, cijena kontinuirano urušava, pa se i na domaćem tržištu prošle jeseni u kampanji berbe šećerne repe čulo kako nikada skuplji šećer neće biti proizveden s obzirom na nisku maloprodajnu cijenu. Tada je već Marinko Zadro znakovito izjavljivao kako je model dugoročnog opstanka za hrvatske šećerane - da cijelu kvotu proizvodi samo jedna tvrtka.

"Teško je nositi se s inozemnom konkurencijom poput one iz Francuske, gdje dvije šećerane imaju kvotu od milijun tona, a tri hrvatske niti 193 tisuće tona", komentirao je lani Zadro, apelirajući na vladajuće kako Hrvatska ne smije izgubiti i ovu industriju i postati samo potrošač. Sa vrijednošću od 150 do 180 milijuna eura godišnje šećer je za Hrvatsku već godinama top izvozni proizvod, u kojemu domaća sirovina ima udjel 99 posto. Iako ni na jednoj od dvije adrese, ni u Viro grupi, niti u Tvornici šećera Osijek, nismo uspjeli dobiti službene informacije, ova transakcija za obje tvrtke predstavlja itekako važan moment za njihov budući razvoj. Marko Pipunić je u studenom prošle godine na konferenciji Poslovnog dnevnika u Osijeku promovirao svoj novi investicijski projekt težak između 120 i 130 milijuna eura, kojim namjerava pokrenuti proizvodnju dva milijuna pršuta i 1500 tona tvrdih sireva godišnje, te u turistički kompleks koji planira izgraditi u okolici Osijeka dovoditi do 200 tisuća turista godišnje na kušanje slavonskih pršuta, sireva i vina.

Prodajom šećerane, koja mu je sporedan biznis u ukupnom poslovanju, dobit će snažan financijski zalet za bržu realizaciju ovog mega-projekta. Pipunić time zaokružuje svoje "poslovno carstvo" na ratarstvo, stočarstvo, preradu mesnih i mliječnih proizvoda, te proizvodnju konzumnih jaja, a ulazi i u turističku branšu. S druge strane, konsolidiranjem ukupne proizvodnje šećera u Hrvatskoj Marinku Zadri se otvara mogućnost podizanja konkurentnosti u sve žešćoj globalnoj tržišnoj utakmici, a što je u ovoj vrsti proizvodnje itekako bitno. S obzirom da je Zadro prošli tjedan bio jedini ponuđač za preuzimanje Dalmacijavina u stečaju, ova "šećerna" koncentracija dobit će i novi kanal za plasman. Iz krugova šećerana, pak, ne očekuju se komplikacije oko realizacije ovog preuzimanja, posebice u svjetlu činjenice da članstvo Hrvatske u EU mijenja i percepciju tržišne koncentracije.

U samoj Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja o ovoj mogućoj transakciji još nemaju nikakvih saznanja, no načelno odgovaraju kako svi sudionici sukladno zakonskoj regulativi imaju obvezu prijave koncentracije. Iako su iz AZTN-a suzdržani, iz iskustava drugih zemalja EU izgledno je da se ovaj slučaj neće promatrati samo s aspekta koncentracije u ruke jednog vlasnika. Riječ je o vrlo specifičnom tržištu na kojemu je izražena koncentracija, pa je tako i na teritoriju EU većina proizvodnje objedinjena kod samo nekoliko vlasnika. Viro grupi dodatno pogoduje i činjenica da EK najavljuje ukidanje kvota od početka 2017.Vlasničkim povezivanjem tri hrvatske šećerane nastat će kompanija s godišnjim prihodima u visini 1,5 milijardi kuna u kojoj će raditi oko 800 radnika. Potvrdi li antimonopolska agencija ovo okrupnjavanje tržišta šećera, novonastali sustav imat će i pravo raspolagati ukupnom proizvodnom kvotom do njezinog najavljenog ukidanja.