Poduzetnica godine Irena Orlović: 'Roditelji su presudni za razvoj djece, škole ih sve trpaju u isti kalup'

Radeći s kćeri, djetetom s teškoćama u razvoju, došla sam do brojnih saznanja i uvidjela da ih moram dijeliti dalje, a moja je životna misija postala osvijestiti važnost rane stimulacije i poticanja emocionalnog i intelektualnog razvoja

Urednica i vlasnica splitske izdavačke kuće Harfa, autorica nagrađivane web aplikacije »Pametnica« Irena Orlović, proglašena je poduzetnicom godine u kategoriji socijalnog poduzetništva na nedavno održanom natječaju u organizaciji Udruge poslovnih žena Hrvatske Krug. Kako sintagma socijalno poduzetništvo i sugerira, u ovoj su se kategoriji posebno vrednovali nematerijalni kriteriji, odnosno stvaranje dodatne društvene vrijednosti od koje će interes imati cijela zajednica.
Aplikacija za poticanje ranog intelektualnog razvoja

Aplikaciju »Pametnica« za koju je nagrađena Zabinom nagradom, Irena Orlović je napravila je inspirirana radom sa svojom kćeri, djetetom s teškoćama u razvoju i sa mlađim sinom. »Pametnica« se može koristiti za poticanje ranog intelektualnog razvoja već od treće godine djetetova života; kao prevencija razvojnim smetnjama; ali i za rad s djecom kojoj su dijagnosticirane razvojne smetnje u ranoj školskoj dobi.

Prevenirati jezično-govorne i druge razvojne smetnje možemo ranom intervencijom.

Igre koje se nalaze na našoj web-platformi preporučuju se djeci već od treće godine jer potiču kognitivni razvoj, a posebno su usmjerene na jezično-govorni razvoj, koji je usko povezan s intelektualnim razvojem.

A Irena Orlović – autorica inovativnih igara za poticanje ranog intelektualnog razvoja i trenerica neurolingvističkog programiranja – doprinos je društvu, igrom sudbine, dala pomažući njegovom najvrednijem i najranjivijem dijelu – djeci.

Kada joj se, kako kaže, prije 17 godina rodila kći s teškom srčanom greškom, bila je najnesretnija osoba na svijetu. Djevojčica je odmah po rođenju operirana, no situacija je krenula po zlu i zbog obilnih krvarenja u mozgu djevojčica je zadobila ozbiljna neurološka oštećenja. Suočena s obeshrabrujućim liječničkim prognozama i sustavom na koji se nije mogla osloniti, Irena se brzo se pribrala i pokušala sama pomoći svome djetetu kako je nabolje znala.

– Uvidjela sam da u Hrvatskoj nedostaje literature i materijala za rad, ali i svijesti o važnosti rane stimulacije mozga. U vremenu dok sam ja proučavala stranu literaturu iz područja rane stimulacije, suprug je dobio posao u jednoj izdavačkoj kući. Tako sam došla na ideju da i sama pokrenem izdavačku kuću i prevodim korisne naslove iz ovog područja, prisjetila se Irena Orlović kako je 2001. utemeljila Harfu koja je tijekom ovih 15 godina brojnim naslovima pomogla mnogim roditeljima i svima onima koji se bave razvojem djece.
Ispušni ventil

– Poduzetništvo je zapravo cijelo vrijeme bilo moj ispušni ventil. Kad god mi je bilo teško, crtala sam materijale za rad s djecom, ili tražila dobre knjige. Tako sam došla do brojnih saznanja i uvidjela da ih moram dijeliti dalje, a moja je životna misija postala osvijestiti u Hrvatskoj važnost rane stimulacije i poticanja emocionalnog i intelektualnog razvoja, navodi naša sugovornica čija je kći danas emocionalno topla i zadovoljna djevojka, koja brine o sebi i veseli svoju obitelj i okolinu, a to je ishod koji ni jedan liječnik nije prognozirao.
Suradnja s Rankom Rajovićem

Budući da je rana stimulacija postala predmet moga istraživanja pratila sam što o tome govore različiti stručnjaci tako naišla na dr. Ranka Rajovića, predsjednika Mensina svjetskog Odbora za darovitu djecu, koji govori o greškama roditelja koje u nekim ekstremnim slučajevima mogu prouzročiti i neurorazvojne smetnje kod djece. Vrlo je važno buditi svijest o tome jer je u ogromnom porastu broj djece s ADHD-om, disgrafijom, diskalkulijom te djeca s određenim neuro-ponašajnim problemima. Organiziramo edukacije diljem Hrvatske i odaziv je jako velik što me uvijek iznova raduje jer vidim veliki broj zainteresiranih roditelja, odgojitelja i drugih odgojno-obrazovnih djelatnika.

Za to malo čudo, najveće zasluge ima njezina obitelj i saznanja koja su prikupljali iz raznih izvora pa kroz Harfina izdanja širili drugima. Izdane su tako mnoge uspješnice iz literature za razvoj djece, brojni su naslovi rasprodani, a neki su doživjeli i višestruka izdanja.

– Posebno sam ponosna na knjigu Ane Bučević »Safari duha – knjiga o mudrosti odgoja« koja je doživjela svoje šesto izdanje, a cilj joj je osnažiti roditelje i probuditi u njima mudrosti potrebne za odgoj djece. Da je takvo štivo itekako traženo i čitano, dokazuje i knjiga Anine sestre Nade Bučević »Safari duha – priče za buđenje mudrosti« čije je prvo izdanje odmah rasprodano.

Obje autorice su kreatorice projekta Safari duha, odnosno radionica koje potiču emocionalni razvoj djece i jačaju njihove unutarnje snage, navodi Orlović ističući i vrlo traženu knjigu »Isključena djeca«, revolucionarni program kojim je dr. Melillo, pomogao brojnoj djeci dovesti mozak u stanje balansa i otkloniti neurorazvojne smetnje. Ta knjiga, napominje ona, upravo namijenjena roditeljima da kroz samostalan rad mogu pomoći djeci.

Prema iskustvu ove majke troje djece, ali i novijim znanstvenim istraživanjima, roditelji imaju najveći utjecaj na intelektualni i emocionalni razvoj djeteta. Danas već pouzdano znamo da inteligencija nije u potpunosti nasljedna, način na koji će se oblikovati i graditi dječji mozak ovisi o interakciji djeteta ponajprije s roditeljima, a potom i okolinom.

Neodgovorno je stoga od roditelja da danas pored tolikih informacija očekuju da samo vrtići i škole preuzmu brinu o razvoju djeteta. Odgojno-obrazovne ustanove važna su potpora i orijentir, no ipak najveća odgovornost leži na roditeljima, kaže Irena Orlović koja upravo piše knjigu »Pametnica – Zašto su roditelji najvažnija karika u odgoju i obrazovanju djece« .
Sustav zakazao

Kada pak govorimo o školskoj potpori razvoju djece dolazimo do porazne dijagnoze stanja hrvatskog obrazovnog sustava koji počiva na anakronim temeljima kojima je cilj reproduktivno, a ne funkcionalno znanje.

– U našim školama ne činimo ništa u smjeru razvoja potencijala. Svu djecu trpamo u isti kalup i očekujemo od svih jednake rezultate. Učimo ih da se pokoravaju sustavu i autoritetima i da postoji samo jedna istina, a to je ona koja piše u knjigama i koju predaju autoriteti, ukazuje ona na kardinalne obrazovne greške.

– Nerijetko djeca uče masu nepotrebnih informacija samo da bi dobili dobre ocjene, ispunili želje roditelja i prilagodili se sustavu. Ako djeca na neki način razviju otpor prema školi, onda im dajemo različite dijagnoze. Sve to koči našu djecu da prepoznaju svoje prave potencijala i optimalno se razviju u skladu s njima, naglašava Irena Orlović i dodaje da je također pogrešno što roditelji rijetko obraćaju pozornost na ono u čemu su naša djeca dobra.

– Često im plaćamo repeticije iz matematike ako ona ne ide dobro, a vrlo rijetko, recimo, ako dijete ima odlične likovne sposobnosti, plaćamo dodatne sate crtanja i time razvijamo njihov talent. Usmjereni smo da popravimo ono što ne ide, a ne da usavršimo ono u čemu su dobri i da tako sutra rade i žive svoje, a ne naše snove, ističe ona.

Koliko je školski sustav zakazao kad je u pitanju njegovanje dječje kreativnosti, Orlović ilustrira istraživanjem znanstvenika Georgea Landa i Betha Jarmana.

– Od 1.600 djece 98 posto njih u u dobi od tri do pet godina uspjelo je riješiti test divergentnog mišljenja poput genijalaca. Pet godina kasnije, samo 32 posto , a u dobi od 15 godina samo je 10 posto njih uspjelo dosegnuti tu najvišu razinu. Nakon što su izašli iz odgojno-obrazovnog sustava, odnosno završili studij, ostalo ih je još samo 2 posto.

A jasno je da vrijeme u kojem živimo traži kreativne mislioce. Zato je kurikularna reforma neophodna ne samo za zdrav razvoj naše djece već i za općenito opstanak našega društva. Trenutačno se u mnogim razvijenim državama pokreću reforme obrazovanja. Njemačka, primjerice, radi na tome da djeca uče samo ono što je njima bitno jer je neuroznanost dokazala da mozak pamti samo ono što mu je važno i uzaludno ga je trpati ih bespotrebnim informacijama, daje Orlović ovim putem punu podršku kurikularnoj reformi.

Sustav obrazovanja danas teži, kaže autorica Pametnice, tome da se djeca neklasificiraju po godištu, već po zajedničkim interesima od čega smo mi još svjetlosnim godinama daleko.

Pored toga, velika je greška u našem obrazovnom sustavu slaba zastupljenost predmeta poput likovnog, tjelesnog i glazbenog odgoja.

– Zašto danas brojni stručnjaci poput Geralda Hüthera uglednog njemačkog neurobiologa, autora naše knjige »Svako je dijete darovito« govore da bi likovni, glazbeni i tjelesni trebali postati glavni predmeti. Zato što su to predmeti u kojima djeca mogu prepoznati i ispoljiti sebe i svoje osjećaje. Kroz takve aktivnosti mozak se integrira i funkcionira u »flowu«, a djeca uče biti sama sa sobom.

Tjelesni je posebno bitan jer je mozak ovisan o pokretu. Slikovito rečeno, te aktivnosti preslaguju ladice u mozgu i oslobađaju prostor za usvajanje novih znanja, tumači Orlović. Međutim, kod nas je situacija potpuno drugačija, djeca se ne mogu izraziti slobodno kroz likovni odgoj, ne mogu uživati u glazbi i pokretu već to uglavnom rade kako bi zadovoljili formu i dobili dobru ocjenu, zaključuje naša sugovornica s nadom u skore promjene.