Prevoditelji izgubljeni u sivoj zoni

Nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju naši prevoditelji mogu očekivati povećanje opsega posla, ali i povećanu konkurenciju. Zato je sada pogodan trenutak da se postavljanjem standarda cjelovito pripreme za kvalitetniji nastup na europskom tržištu. Koliko jezika govoriš, toliko ljudi vrijediš – poznata je poslovica starih Latina, koju najviše vole ponavljati nastavnici stranih jezika. Iako je ne treba doslovno shvaćati, nema sumnje da u njoj ima i ponešto istine. Najbolje to znaju prevoditelji, čija cijena na tržištu rada raste s brojem stranih jezika kojim barataju i s rijetkošću tih jezika.

U Hrvatskoj se prevođenjem kao osnovnom djelatnošću bavi više od 400 ljudi u preko 200 registriranih prevoditeljskih tvrtki, prema podacima Sandre Stojak, izvršne direktorice tvrtke Ciklopea, jedne od najvećih tvrtki u toj branši. Iako se to čini velikim brojem, stvarno je stanje da samo tri do četiri tvrtke imaju prihode veće od milijun eura. Uz to, neke od tih tvrtki bave se prevoditeljskom djelatnošću, a neke imaju i škole stranih jezika. Tvrtka Ciklopea generira oko milijun eura prometa isključivo prevoditeljskom djelatnošću. Službenih i pouzdanih podataka o ukupnim prihodima cijele prevoditeljske djelatnosti nema, ali prema procjeni Sandre Stojak ta industrija u Hrvatskoj obrće godišnje više od 10 milijuna eura. Većina prevoditeljskog posla generira se u segmentima medicine, farmacije, elektrotehnike, turizma, marketinga, maloprodaje, proizvodnje, pravnih i financijskih poslova te informatici. Oko 80 posto čini pisano prevođenje, a oko 20 posto usmeno (simultano) prevođenje.

Siva zona
Prevoditeljski je posao dobrim dijelom u sivoj zoni, a kvaliteta prijevoda znatno oscilira. Koliko je velika ta siva zona, nitko ne zna, ali Sandra Stojak vjeruje da će svaka ozbiljnija tvrtka koja svoje poslovanje bazira na kvaliteti prijevoda radije izabrati legalne prevoditeljske kanale. Ciklopea primarno radi s većim sustavima koji se ne mogu zadovoljiti prijevodima iz sive zone jer takvi prevoditelji ne mogu jamčiti dovoljno visoku kvalitetu. Zbog toga nije ni ugrožena sivom zonom koja se uglavnom vezuje uz studentsku populaciju i manje tvrtke koje povremeno traže prijevode. Začudo, sive zone ima i u prevoditeljskim uslugama za državne institucije, prema iskustvu Marije Maras, predsjednice Hrvatskog društva konferencijskih prevoditelja. Državne institucije koje su obveznici javne nabave usluge prevoditelja pribavljaju putem javnih natječaja, na kojima je osnovno načelo što jeftinija usluga. U natječajima su u pravilu spojeni usmeno i pisano prevođenje, čime se unaprijed eliminira specijalizirane konferencijske prevoditelje. Tako posao prevođenja dobivaju agencije koje nude najjeftinije prevođenje i koje onda često angažiraju početnike ili prevoditelje sa sivog tržišta, kako bi ostvarili što veću razliku između cijene koju plaća naručitelj i cijene rada samih prevoditelja.

Tko je u kabini?
“Za naša ministarstva ne rade naši najbolji profesionalni prevoditelji koji posjeduju potrebno iskustvo, pa se na skupovima vrlo visoke razine često ne zna tko sjedi u kabini i prevodi”, pojašnjava Marija Maras. Državne institucije u raspisivanju natječaja ne pridaju dovoljnu pozornost tehničkim i stručnim sposobnostima izvođača i podizvođača usluge prevođenja. U svijetu se traži dokaz o iskustvu iz relevantnog područja, za usmeno prevođenje traže se dokazi o određenom broju dana unutar određenog razdoblja iz određenog područja i uvijek se traži da se zna tko je osoba koja pruža uslugu. Ne može jedini kriterij biti najniža cijena nego ekonomski najpovoljnija ponuda jer samo tako neće biti automatski isključeni oni koji su najbolji i zato imaju najviše cijene, zaključuje Marija Maras. Velika su očekivanja prevoditelja od pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji. U kontekstu europskog tržišta, smatra Sandra Stojak, pozicija hrvatskih prevoditelja je izrazito dobra, uzimajući u obzir da će hrvatski biti 24. službeni jezik Unije, što bi trebalo generirati dodatni promet hrvatskim prevoditeljskim tvrtkama. Ulaskom Hrvatske u EU broj mogućih kombinacija jezika povećat će se na 552, a među njima će biti i neki rijetki parovi, poput estonsko-hrvatskog. Prevoditeljima koji znaju tako rijetke parove jezika otvara se široko područje u kojem svoje usluge mogu skupo naplaćivati.

Postaviti standarde
Što se tiče svjetskog tržišta, ova regija postaje sve zanimljivija, zbog čega jača pozicija i hrvatskih prevoditelja. Nužno je, međutim, da prevoditelji u svojoj branši, kaže Sandra Stojak, postave standarde struke da bi mogli iskoristiti sve potencijale koji im se pružaju i na svjetskom tržištu. Pozicije stečene na svjetskom i europskom tržištu reflektiraju se i na poziciju u regiji, a Ciklopea je, tvrdi Sandra Stojak, percipirana kao jedna od vodećih ne samo hrvatskih nego i regionalnih prevoditeljskih tvrtki. Nakon ulaska u Europsku uniju prevoditelji mogu očekivati povećanje opsega posla, ali i povećanu konkurenciju. Zato je sada pogodan trenutak da se cjelovito pripreme za kvalitetniji nastup na europskom tržištu postavljanjem standarda koji ne bi samo trebali omogućavati bolju poziciju na stranom tržištu, nego i otežavati ulazak konkurencije na domicilno tržište. Upravo zbog toga Ciklopea usko surađuje s Europskim udruženjem jezične industrije (ELIA), čiji je predsjednik Renato Beninatto nedavno boravio u Zagrebu. Hrvatska bi na globalnom tržištu jezičnih usluga, smatra Beninatto, puno mogla naučiti iz primjera Češke.

Vrijednost za klijenta

Prije ulaska u EU češke su prevoditeljske tvrtke bile sitne u usporedbi s globalnom konkurencijom, a onda su eksplodirale. Tako je češka kompanija Moravia danas jedna od vodećih u svijetu, s uredima u SAD-u, Aziji i Latinskoj Americi. S globalizacijom, tvrdi Beninatto, raste utjecaj malih jezika poput katalonskog, irskog ili malteškog, pa onda i hrvatskog. Njihov identitet jača i s povećavanjem razlika među njima, što stvara još više posla za prevoditelje. Stoga Beninatto vjeruje da jezična industrija i u Hrvatskoj ima velike potencijale rasta. Razlog za optimizam vidi i u demografskim trendovima: u Europi pada broj stanovnika, a ponuda prevoditelja bit će jednaka ili manja, dok se količina sadržaja udvostručuje svake dvije godine. Prevoditelji takav rast neće moći pokriti samo svojim radom, stoga je prirodan trend prema automatizaciji. To znači kombiniranje čovjeka i stroja, pri čemu stroj, odnosno prevoditeljske aplikacije, prevode velike količine teksta ugrubo, a čovjek ih potom pregledava i popravlja. U automatizaciji Beninatto ne vidi problem za prevoditelje jer je najvažnije stvoriti vrijednost za klijenta. “Za neke klijente to je kvaliteta, za neke je to brzina, a za neke raspoloživost. Nema univerzalne formule, osim razvijanja odnosa s klijentima”, zaključuje predsjednik Europskog udruženja jezične industrije Renato Beninatto.