Prije pet godina dali su odgovore o gospodarstvu, politici i gdje se vide u budućnosti: Mi smo uspjeli, al' što je s drugima?

Prije parlamentarnih izbora 2011. godine, petero studenata Ekonomskog fakulteta u Splitu (EFST) odgovorilo nam je na pet pitanja o najvećim ekonomskim problemima u Hrvatskoj i njihovim mogućim rješenjima, o obećanjima hrvatskih političara i programima gospodarskog oporavka, o korištenju gospodarskih potencijala Hrvatske, o ključnim potezima buduće Vlade, o tome gdje sebe vide nakon završetka studija...

Potražili smo ih pet godina poslije. Studij su završili i okrenuli nove stranice u svojim životima. Nikola Sunjka radi od listopada 2015. u Europskom parlamentu u Luksemburgu kao financijski supervizor, Andrea Topić je već dvije godine u Irskoj, radi u financijskom sektoru. Miran Podržaj i Jure Šesnić su u Splitu, u turističkom sektoru. Andrea Racetin je u Zagrebu, ali ovaj put nije mogla sudjelovati u našoj priči.

Put u inozemstvo

Nikola Sunjka kazuje nam da se tijekom posljednje godine studija na EFST-u počeo prijavljivati na poslove u struci, te se nakon fakulteta zaposlio u Zagrebačkoj banci i preselio u Zagreb, gdje je radio tri godine. Istodobno se prijavio na testiranje za poslove u europskim institucijama na koje su se mogli prijaviti samo Hrvati. Samo na taj jedan natječaj bilo je prijavljeno više od 4000 ljudi iz Hrvatske, a nakon iscrpnih testiranja, njih 124 preporučeno je za zaposlenje u europskim institucijama.

– Ponuda za zaposlenje u Luksemburgu došla mi je u vrijeme kad sam već stekao dosta iskustva u banci, te sam osjećao da mi je odlazak u inozemstvo sljedeći korak u karijeri. Za odlazak su me dodatno motivirali želja da steknem iskustvo rada u međunarodnoj organizaciji, te upoznam druge zemlje i kulture. Luksemburg se nalazi na razmeđu Francuske, Belgije i Njemačke, te u slobodno vrijeme, zajedno sa svojom suprugom Andreom, posjećujem mjesta i gradove u drugim zemljama. O povratku sada ne razmišljam, ali, unatoč tome, uvijek se radujem odlasku u Hrvatsku za praznike, koje provodim s obitelji i prijateljima – kaže Nikola, koji je do kraja srednje škole živio u Šibeniku. Dodaje da mu je, kad smo prvi put razgovarali, bilo teško zamisliti gdje se vidi za pet godina, a pogotovo da će živjeti i raditi u drugoj državi. Dok je bio u Zagrebu, upisao je doktorski studij na EFST-u. Položio je potrebne ispite i trenutačno je u fazi istraživanja i pripreme za izradu doktorske disertacije, kaže nam.

– Zadovoljan sam odlaskom u inozemstvo, ali svatko tu odluku donosi sam i u skladu sa svojim životnim putem. Studentima i mladima želim da se povedu prema svojim željama i ciljevima, te vjerujem da za njih (nas) ima mjesta u inozemstvu, ali i u Hrvatskoj – ističe Nikola Sunjka. Inače, zbog svoje sadašnje pozicije nije u mogućnosti komentirati pitanja iz prijašnjeg razgovora za Slobodnu Dalmaciju.

Na poslu po 12 sati

Andrea Topić je nakon završetka preddiplomskog studija na Ekonomskom fakultetu u Splitu dobila stipendiju i upisala magisterij iz financija na Sveučilištu Bocconi u Milanu, koje je, kako ističe, među top 10 sveučilišta u svijetu za financije.

– Polje mog interesa je investicijsko bankarstvo, zbog toga sam odlučila nastaviti školovanje u inozemstvu, a ujedno sam htjela naučiti i još jedan strani jezik. Dvije godine provedene na Bocconiju zaista su neprocjenjivo iskustvo. Profesori su uvijek bili dostupni, imali smo predavače iz velikih investicijskih banaka, poput Goldman Sachsa i JP Morgana. Preko fakulteta sam dobila posao u financijskom sektoru u Irskoj, dva mjeseca prije diplome. Nekada se dnevno provede i po 12 sati na poslu – kazuje Andrea, te dodaje kako u Dublinu ima mnogo Hrvata, mnogi od njezinih prijatelja rade u Googleu.

– Poslom smo zadovoljni, no srce vuče u Hrvatsku. Smatram da je kvaliteta života bolja u Hrvatskoj negoli u inozemstvu, no u inozemstvu se mladom čovjeku daje puno više prilika. Želja mi je upisati doktorat iz financija ili specijalizirati financijsko pravo te se vratiti u Hrvatsku i biti predavač na nekom od fakulteta i prenijeti mladim kolegama stečena znanja i iskustva – veli Andrea Topić.

'Dioklecijanova legija'

Jure Šesnić i Miran Podržaj odlučili su ostati u Hrvatskoj. Jure, koji je završio studij menadžmenta malog poduzeća, s jednim je prijateljem prije šest godina osnovao udrugu "Dioklecijanova legija". Zamisao je promicati kulturnu baštinu kroz razne projekte kojima nastoje oživiti rimsku prošlost i kulturu, poput gladijatorskih borbi i formacija rimskih vojnika koje tradicionalno izvode i na splitskim Danima Dioklecijana, zatim i kroz projekt Živog muzeja.
Udruga danas broji 60-ak članova, a osim u Hrvatskoj, nastupaju i u ostalim europskim zemljama, od kojih se posebice ističu nedavna putovanja u Rumunjsku i Poljsku, gdje su aktivno sudjelovali u potpuno autentičnom rimskom kampu.

– Sad dogovaramo projekte za sljedeću godinu, a kolega i ja pokrećemo jedan posao, vidjet ćemo kako će se sve razvijati – kaže Jure. A kad se osvrne na naš razgovor prije pet godina, veli kako su svi govorili nešto naučeno.

– Sve je točno što smo tada govorili, ali potpuno je drukčije govoriti iz vlastita iskustva. Danas me politika zanima puno više nego prije. Pratim informacije iz medija, ali mislim da se u politici zaista gubi dodir sa stvarnošću. Ne bih se volio baviti politikom jer smatram da sam realna osoba, ne bih želio izgubiti tu realnost – kazuje Jure Šesnić. Kao student rekao nam je da bi nakon fakulteta želio raditi u privatnom sektoru, po mogućnosti sam svoj šef.

– To sam dobro rekao, ali tad bez točne vizije kako će to izgledati – kaže Jure danas. Život je u Splitu i Hrvatskoj ipak lijep, naglašava, i još će pokušavati ovdje razvijati posao.

Traži se sigurnost

Miran Podržaj je magistrirao na temu "Marketing u razvoju i upravljanju imidžem jedinice lokalne samouprave".
– U isto vrijeme sam, zahvaljujući programu prakse između Ekonomskog fakulteta Split i udruženje SKAL International, odrađivao praksu u Turističkoj zajednici grada Splita, gdje i danas radim u Info-centru. Međutim, educiram se i dalje, pratim trendove u području marketinga, posebice društvenih mreža. Ne smatram da cijeli radni vijek treba provesti na jednom radnom mjestu, ali mladi u Hrvatskoj traže nekakvu sigurnost. Kad tu sigurnost ne mogu pronaći ovdje, odlaze u inozemstvo. Dio mojih prijatelja otišao je raditi vani, tamo su zadovoljni, međutim vratili bi se kad bi im prilike ovdje bile dobre kao vani. Planiram i dalje ostati i graditi karijeru u Hrvatskoj – kaže Miran.

Prije i danas

ŠTO KAŽU DANAS

1) Najveći ekonomski problem i moguće rješenje
Podržaj: Smatram da je najveći ekonomski problem danas u Hrvatskoj, s jedne strane, glomazna javna uprava koju treba nekako financirati, a s druge strane, imamo slabo motiviran privatni sektor s velikim brojem poslova sezonskog karaktera. Sektor industrije gotovo da i ne postoji, oslanjamo se velikim dijelom na turizam, što za Hrvatsku nije dugoročno održivo. Rješenja moramo tražiti u boljoj iskoristivosti i smanjenju javnog sektora, olakšicama prema privatnom sektoru, ali i reformi obrazovnog sustava koja mora pripremati mlade za realno stanje na tržištu rada.

Šesnić: Kad sam prije rekao da bi se sve lakše rješavalo kad bi se promijenio mentalitet, nisam znao kolika je kompleksnost tog pojma. Svaki dio treba mijenjati, što nisam siguran hoće li ikad biti moguće. Postoji opasnost da država zapne u "middle income trapu", ili u prijevodu – da se nikad ne razvijemo u potpunosti.

Topić: Smatram da je trenutno jedan od najvećih problema odlazak mladih ljudi u inozemstvo. Ne samo da država gubi ljudski potencijal, nego i davanja u mirovinski fond, što dovodi do daljneg zaduživanja.

ŠTO SU REKLI 2011.
Podržaj je kao najveći problem istaknuo nezaposlenost i neisplatu plaću zaposlenima, Šesnić je, kao i sada, ukazao na potrebu promjene mentaliteta, a Andrea Topić je istaknula apsurd uvoza hrane uz sve naše poljoprivredne potencijale.

ŠTO KAŽU DANAS
2) Vjerujete li obećanjima hrvatskih političara i njihovim programima gospodarskog oporavka?

Podržaj: Mandat ove Vlade je tek počeo prije nekoliko tjedana pa bih pričekao s komentiranjem njihova rada. Činjenica je da je ova Vlada više-manje u istom sastavu, osim u pogledu rasporeda funkcija, kao i prethodna, a svi znamo kako je to završilo.

Šesnić: Donekle vjerujem da bi oni htjeli mijenjati, ali nemaju hrabrosti, što se možda najviše vidjelo na dosadašnjim vladama. S druge strane stoje barijere, budući da ljudi zapravo vole inertnost, ne žele mijenjati postojeće stanje, dobro im je kako je. Imamo teret prošlog sustava.

Topić: Ima ljudi kojima se može vjerovati, no, nažalost, bilo je i obećanja koja se nisu ostvarila.

ŠTO SU REKLI 2011.
Podržaj je odgovorio da je vladajuća stranka pokazala kako se država ne treba voditi, Šesnić je rekao da političari nisu svojim djelima pokazali da im treba vjerovati, a Topić je ponovila da ima ljudi kojima se može vjerovati, ali obećanjima ne vjeruje.

ŠTO KAŽU DANAS
3) Zašto se ne koriste gospodarski potencijali Hrvatske?

Podržaj: Ne bih rekao da se ne koriste, pitanje je tko ih iskorištava, u čiju korist se iskorištavaju te jesu li premalo ili previše iskorišteni. Hrvatska ima mnogo potencijala, ali mišljenja sam da domaća radna snaga, domaći kapital i domaća pamet trebaju imati primat nad stranim tvrtkama, naravno kad god je to moguće. Ne kažem da strane kompanije nisu dobrodošle u Hrvatsku, ali država može regulirati ulazak stranih kompanija u korist domaće radne snage.

Šesnić: Moramo se zapitati koji su to hrvatski potencijali. Prevladava mit kako je Hrvatska vrlo bogata resursima i samo što ne postane Švicarska. Jedino što imamo ono je na što sami nismo utjecali: dobar geografski položaj u Europi, mediteransku klimu i more, ali priča o potencijalu zapravo je samo mit: on znači "moga si, al' nisi".

Topić: Po mome mišljenju, korupcija i netransparentnost sustava koče investicije i iskorištavanje potencijala koje one sa sobom donose.

ŠTO SU REKLI 2011.
Podržaj i Šesnić su istaknuli problem birokracije i nepotizma, a Topić je ponovno istaknula problem korupcije, loše alokacije resursa i visokih kamatnih stopa.

ŠTO KAŽU DANAS
4) Tri ključna poteza Vlade

Podržaj: Javni sektor mora biti efikasniji, ponuda radne snage mora odgovarati potražnji, moramo razvijati razne industrije, a ne ovisiti velikim dijelom o turizmu.

Šesnić: Treba nam više od tri poteza, ali za početak bi trebalo srezati proračun za 30 milijardi kuna, otpustiti nepotrebnu administraciju i smanjiti birokraciju, ali to već i ptice na grani znaju.

Topić: Učiniti pravosuđe efikasnijim, stvoriti pozitivnu poduzetničku klimu i privući strane investicije.

ŠTO SU REKLI 2011.
Podržaj je naveo da Vlada treba olakšati zapošljavanje, smanjiti poreze, restrukturirati javnu upravu, boriti se protiv korupcije. Šesnić je naglasio potrebu korištenja vlastitih resursa i mijenjanja obrazovnog sustava, a Topić je istaknula potrebu smanjenja odljeva mozgova, ulaganja u razvoj visokih tehnologija i obnovljivih izvora energije.

Mnogo nas je u Luksemburgu

Deset godina sam pjevao u klapi Brodarica (Šibenik). Godinu dana prije nego što sam se preselio u Luksemburg, prvi tenor iz klape se preselio i živi također u Luksemburgu, tako da se sad obojica nalazimo u Luksemburgu – kaže Nikola Sunjka i veli kako je u Luksemburg u zadnjih godinu dana došlo mnogo Hrvata, prije svega kao posljedica ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Kako je Luksemburg multikulturalna država, vrijeme prilagodbe na život u njemu traje kratko, ističe.

Gdje su namjeravali nakon studija

Na pitanje gdje se vide nakon fakulteta, Nikola Sunjka je 2011. rekao u privatnom sektoru u Hrvatskoj ili vani. Andrea Topić je rekla da želi otići vani, ali se vratiti u Hrvatsku nakon stjecanja iskustava koja bi željela prenijeti mladima. Miran Podržaj je kazao da namjerava ostati u Hrvatskoj, a pruži li se prilika za vani, zašto ne? Jure Šesnić želio je raditi u privatnom sektoru.