Svaka je važna, svaka je zlatna: Istra u pokretu, ulike se beru!

Svaka druga obitelj u Istri ovih je dana i vikenda u pokretu. I to, ne prema moru, ne prema šoping centru, nego prema masliniku. Jer listopad u Istri već desetljećima ima svoj prepoznatljiv zvuk. Tresač koji duboko u krošnji bruji u ritmu, mreže što se pažljivo šire pod granama, šuštanje lišća i glasovi berača koji se izmjenjuju između "pazi, pada!" i "nu, daj tu kašetu da prebacimo!".

Svaka je zlatna
Branje ulika dio je istarskog identiteta. To je svojevrsni ritual, obiteljski događaj, tradicija koja povezuje generacije. U selima i mjestima po cijeloj županiji, uz rubove cesta, uz kuće i na parcelama, ovih se dana može vidjeti ista scena. Ljudi u starim trenirkama i patikama, s kanticom ili tresačem u ruci, s glavom među lišćem i plodovima maslina. I auti koji trube vrijednim beračima u znak podrške. Tu su i oni koji ne dopuštaju da niti jedna ulika koja je pala sa stabla ili ispala iz mreže ostane na zemlji. Svaka je važna, svaka je zlatna.

Ulike beru oni najmlađi, koji tek upoznaju ovu tradiciju, do nonića, koji se, unatoč konstantnim upozorenjima drugih članova obitelji, ne daju s grana. Nasmijani, umorni, prašnjavi, s kakvom popratnom štorijom za ispričati, i rukama koje ne staju. Neki su već od ranog jutra pod stablima, drugi započinju tek kad rosa izgubi svoj trag.

Pred uljarama - kolone. Doimaju se kao da su kilometarske. U Vodnjanu su čak morali postaviti i posebnu prometnu regulaciju, jer maslinovo ulje u nastajanju ozbiljna je stvar. Dok jedni još tresu i skupljaju, drugi strateški planiraju: "Kad ćemo nosit? Sutra ujutro ili večeras?". Svatko ima svoju taktiku kako izbjeći gužvu, ali na kraju svi završe isto - u dugačkom redu s autom punim kašeta i krcatom prikolicom.