Tihomir Tucman: Najteže je ljude osvijestiti koliko su gljive zdrave

Prednost uzgoja gljiva je što se donekle može tempirati berba, priča vlasnik OPG-a Tucman. Otkriva nam i koje su najčešće greške pri kupnji i pripremi bukovača.

Nakon blagdanskog prejedanja siječanj je vrijeme kad se ponovno javlja interes za gljive pa prema tome i poznati gljivar Tihomir Tucman iz Pojatnog kraj Zaprešića ravna svoju proizvodnju. Sreća je, kaže, što ima tako organizirani uzgoj da rast gljiva može malo usporiti smanjivanjem temperature, a potaknuti ga onda kad potražnja poraste.

Ovim uzgojem bavi se gotovo 18 godina i premda je po završetku Agronomskog fakulteta namjeravao posvetiti se, prije svega, voćarstvu, gljive su mu ubrzo postale glavni izvor prihoda.

"Voćarstvo jako ovisi o klimatskim promjenama, najopasniji su mraz i tuča, ali svejedno uzgajam dosta ranih sorti bresaka i trešanja pa sam lani, recimo, prodao oko sedam i pol tona voća. No gljive su me oduvijek fascinirale, još od vremena kad sam s tatom išao u šumu i nalazio nerijetke primjerke. A na fakultetu sam dosta naučio od profesora Božca (prof. dr. sc. Romano Božac, op.a.)“, priča Tihomir koji i danas, kad čuje da su se negdje pojavili vrganji, ostavlja sve poslove i kreće u šumu.

Sam radi svoj supstrat od slame i micelija, a gljive uzgaja u posebnim prostorijama s ugrađenim prskalicama, podnim grijanjem i cirkulacijom zraka.

Procedura je naoko jednostavna, ali puno je faktora koji utječu na uspjeh.

"Prvo usitnim slamu, onda je stavljam u spremnike i natopim vodom zagrijanom na devedeset stupnjeva. To je anaerobna pasterizacija koja se odvija preko dana. Navečer izlijem vodu, a idući dan slažem u vreće red slame, red micelija i na vrećama izbušim rupe. Vreće prvo izgledaju tamno, no onda se dva tjedna gljive hrane slamom pa vreće postaju sasvim bijele jer micelij pojede celulozu iz slame. Tada ih prebacujem u prostoriju za plodonošenje“, objašnjava postupak i dodaje kako nakon još sedam dana bukovače izviruju kroz rupe na vrećama.

Koliko berbi daje jedna vreća supstrata?
Jednu takvu vreću koristi za dvije, tri berbe. Nakon toga prinos bukovača je slabiji i ekonomski nije isplativo vreću koristiti duže, iako je moguće imati s jednom vrećom i do osam berbi.

“U novijim sredstvima za zaštitu pšenice dosta se koristi smola, a gljive uz nju ne mogu rasti, pa moram paziti i gdje nabavljam slamu. Ona ne smije biti tretirana pesticidima. Gljivama je važna i stalna relativna vlažnost zraka, oko 85, 90 posto. Ljudi misle da je dovoljna neka podrumska prostorija ili garaža i da će rasti. Hoće, ali bit će dugih stručaka i malih klobuka, a to je daleko od prvoklasne“, objašnjava, dodajući kako je važno i strujanje zraka, temperatura od 10 do 15 stupnjeva te izmjena dana i noći. Sve su to uvjeti zbog kojih mnogi gube početnički entuzijazam i odustanu od uzgoja.

"Mogu sad unutra imati 15 stupnjeva, ali ako vani puše hladni vjetar i suhi je zrak, u prvom valu gljive će još izrasti, jer ima puno energije u supstratu, ali drugi val ići će slabo i rast će se zaustaviti. S druge strane, ako kiša pada dan, dva, i ventilatori povuku taj vlažni zrak izvana, u 90 posto vreća gljive buknu i izrastu prenaglo“, priča ovaj strastveni gljivar.

Svoje znanje rado dijeli, iako u Hrvatskoj interes nije velik, ako je suditi po istraživanju prema kojemu Hrvati u prosjeku pojedu kilogram gljiva na godinu. U Italiji i Njemačkoj godišnji je prosjek 15 do 20 kilograma po stanovniku.

Sam izumio hidrauličnu prešu
Kao što je interes za gljive i gljivarenje mali, tako se Tihomir morao snalaziti i sa slabim izborom tehnologije za proizvodnju. U Austriji je nabavio sjeckalicu za slamu, a nešto je i sam izumio.

"Osmislio sam hidrauličnu prešu za supstrat jer sam inače punio vreće ručno i to sam osjetio na ramenima i kičmi. Godinu dana sam je smišljao, ali sad funkcionira. Zahvaljujući njoj, u dva dana mogu napraviti tonu supstrata, a s njim dobijem otprilike 300 kila gljiva“, kaže dodajući kako nema puno gljivara koji rade i prodaju svoj supstrat.