U Baranji ne proizvode samo pikantne suhomesnate delicije: Adam Benić usavršio proizvodnju kobasica čiji je glavni sastojak - soja

Baranja je nadaleko poznata po autohtonim delicijama, a osim ribljeg paprikaša i ostalih ljućih jela svojevrstan su sinonim za kraj između Dunava, Drave i Mađarske zasigurno takozvani kolinjski proizvodi - kulen, kulenova seka i kobasica.

Gotovo da nema domaćinstva koje na tavanu, u pušnici ili u hladnjaku nema nešto od spomenutih delicija. No nađe se i pokoje koje proizvodi kobasice od - soje. Soja je, doduše, samo jedan od sastojaka ovog proizvoda u kojem su ''ukomponirani'' začini i nekoliko vrsta povrća. Proizvodi ih Adam Benić iz Luča, u čijoj se pušnici u dvorištu obiteljskog doma u ovom selu na sjeverozapadu Baranje kobasice od soje suše već sigurno dva desetljeća. Svake godine nova tura.

- Moj je pastorak zbog određenih zdravstvenih problema još odmalena vegetarijanac, pa sam se stoga odlučio na sojine kobasice. Postupak je to koji, bez dimljenja, traje i po tri dana. Sirovinu nabavlja on, a na meni je njihova izrada. Recept sam osobno osmislio i usavršio, pa u osam kilograma soje, koju je prethodno potrebno prokuhati pet-šest sati na laganoj vatri, a potom ohladiti i samljeti, ide dva posto soli i papra. Isto tako, dodajem poriluk, mrkvu odnosno celer. Češnjak sameljem i procijedim ga kroz dvostruku gazu. U smjesu ide i desetak posto maslaca ili margarina, no maslac je, iako skuplji, mnogo bolji. U početku sam ga rezao nožem, a tek poslije sam poslušao savjet supruge kako bi najbolje bilo da ga prvo malo otopim na vatri, a tek potom umiješam. Nakon miješanja, koje obavljam ručno, smjesa mora odstajati sat-dva kako bi se sve sjedinilo - objašnjava Benić, dodajući kako od spomenute količine soje, uz umiješano povrće, dobije nešto više od 20 kilograma smjese. Najteže je punjenje tankih umjetnih crijeva. Jedan kraj crijeva veže prije, a drugi nakon punjenja. Dimenzije je odredio tako što je mjerio ladicu u pastorkovu zamrzivaču.