Umjesto pšenice i kukuruza obitelj Ćutuk odlučila se za plantažu šipka, imaju i svoj čaj Šipko

Iako žive u Svetoj Nedjelji nedaleko Zagreba supružnici Ante (36) i Ivana (35) Ćutuk prije sedam su godina osnovali OPG koji se bavi uzgojem kultiviranog šipka. Na oko jedanaest tisuća četvornih metara posadili su grmove te biljke, čiji su rast zbog bio raznolikosti oplemenili i pokojim grmićem lavande, drijenkom i drugim ljekovitim i začinskim travama. Zemlja koju su kupili od ušteđevine jer u tako su nešto htjeli uložiti, nalazi im se u Slavoniji, u Novoj Gradiški, otkuda je gospođa Ivana. Supružnici su baš htjeli plantažu šipka, jer ljudi se kažu sve više okreću starim sortama voćaka, pa stoga i njihov odabir nije pao na sadnju žita i kukuruza, koje bi u konačnici smatraju prodavali u bescjenje.

Na plantažu šipka u Slavoniju

Iako imaju troškova jer putuju svaki vikend na svoje slavonsko gospodarstvo, ne pada im teško rad na plantaži šipka, jer znaju da “rade za sebe i budućnost svoje troje djece”. Pridruže im se i punac i punica pa je utoliko lakše obavljati sve zadaće njihove eko proizvodnje koja je u prijelaznom razdoblju. Na hektar zemlje zaživjelo je Ćutucima i dvadesetak stabala oraha kako kažu “za njihov gušt”, baš kakav je i onaj sa šipkom iako je posao oko njega mukotrpan i zahtjevan. Valja se oko grmova zavlačiti, a treba i znati brati jer se itekako može izgrebati o bodljaste grane biljke,zato uzgoj šipka zahtijeva strpljivost i umješnost.

Jedan grm doznajemo daje od dva do deset kilograma uroda, a biljka rodi već drugu godinu iako puni urod ima nakon treće odnosno četvrte godine. Nema zamjene pravom domaćem plodu koji je bez “kemije” ističu naši sugovornici koji svoje nasade od štetnika “brane” pripravcima koprive, gaveza, čička, pelina... Bude tu i propolisa i ljekovite preslice ali recepture su ipak tajne. Ovisno o mehanizaciji i broju sadnica, šipak se u pravilu sadi 1,5 m od biljke do biljke odnosno razmak je između redova četiri metra. Obitelj je svoj šipak prvobitno sadila u jesen (veći dio ), a dio su posadili u proljeće, što se pokazalo nezahvalnijim odabirom, jer te su sadnice za prvima kasnile godinu dana.
Ove godine manje štetnika

Zadovoljni su da ove godine nije bilo puno štetnika po šipak kojeg napadaju lisne uši, bakrenost lista, ali i crveni pauk. Zato su u njegovoj blizini šarolike začinske trave koje uz kućice za ptice (kosac i dr.), nastambe za pčele samice (prvi su oprašivači) zatvaraju biodinamički krug. Imaju čak i “posloženo” mjesto za jastrebove koji će im se na plantaži pobrinuti za voluharice, ptice za gusjenice, a buba mare iz svog prostora na gospodarstvu za lisne uši. Šipak je, ističu supružnici dosta otporna biljka, voli osunčana mjesta i može izdržati temperature i do minus sedam što je zahvalna karakteristika. Radove oko uzgoja naši sugovornici ponajviše obavljaju ručno uključujući i košnju koja se godišnje odradi i do sedam puta, a okopavaju ga dvaput. Kada su na plantaži dan im počinje u cik zore uprizoruje nam poslove oko uzgoja šipka gospodin Ante.

"Dok ja kosim travu supruga pregledava grm po grm, ima li lisnih ušiju, je li se pojavila kakva bolest i sl.” Traže se i možebitne gusjenice, priprema se folijarna prehrana i utom dođe podne i zvizdan, pa se malo predahne kako bi se uhvatila snaga za rad do navečer. Supružnici ne žive isključivo od OPG-a , jer “od toga se ne bi mogla priskrbiti egzistencija” pa još “drže” stalan posao, ali nadaju se da će im u budućnosti njihovi proizvodi osigurati život samo od rada na gospodarstvu. Ne tako davno, ponosno kažu, sudjelovali su prvi put na sajmu starih sorti voća i njihovih proizvoda u tamošnjoj općini Cernik, gdje su predstavili za sada jedini im proizvod čaj Šipko.

Kilogram im košta 55 kuna, a pola cijelih plodova šipka kako ih prodaju, 25. Ove su godine tržištu ponudili čaj, a iduće vjeruju bit će tu i pekmeza, sokova i dr. jer planiraju proširiti asortiman robe. Za sada im ljudi dolaze po usmenoj predaji odnosno svoj proizvod prodaju na kućnom pragu, a informacija ima i na FB stranici Ante Ćutuk i u facebook grupi Život na selu. Upravo su se selu i zemlji vratili radišni Ćutuci ipak ražalošćeni što kako su vidjeli Slavonija “ostaje prazna”. “Vozio sam se nedavno starom cestom od Kutine do Pakraca i nisam vidio auta na cesti, gotovo je pustoš i to našim vlastima treba biti zabrinjavajuće", upozorava naš sugovornik. Dodaje da istodobno on ne bi nikom “solio pamet” treba li iz Hrvatske otići ili u njoj ostati.

Treba saditi batat, češnjak,orahe,šipak

Ali poruku drugima, ponajprije hrvatskim poljoprivrednicima, kaže može dati, a to je da “sade profitabilnije kulture poput traženog šipka, batata, češnjaka, oraha, lješnjaka i sl. a ne da se samo baziraju na pšenicu i kukuruz. Treba i toga, ali i novih odnosno starih sorti koje su opet na cijeni”. Posebice jer tržište traži spomenute kulture, veća je zarada pa kada se tome pridruži i želja ljudi za tradicijskim ponajprije voćem, računice ima. Posebice jer se danas u moderno doba, roba može poslati u svaki kraj Hrvatske do kupca.

Problema međutim ima kada je o radnoj snazi riječ, jer je nema ali supružnici su kažu sretni da u njihovoj poljoprivrednoj priči i radovima na plantaži, kada je to potrebno sudjeluju rodbina, prijatelji...Bilo je tako i ove godine za branja uroda šipka otprije 1,5 mjesec koji je uranio, ali ne žale se jer dobili su oko 600 kg ploda pa mogu reći da je godina bila dobra. Nemalo su zahvalni i tamošnjoj Udruzi voćara i vinogradara Cernik koji su im izašli u susret i pomogli oko sušenja plodova u njihovoj sušari i drugim potrebama.
Prijavili se na Program ruralnog razvoja

Baš su se zbog toga naši sugovornici prijavili na tip operacije 6.3.1 Programa ruralnog razvoja za mala poljoprivredna gospodarstva, koja osigurava 15.000 eura što bi im dobrodošlo za nabavku mehanizacije odnosno malčera, prskalice, flekserice, dokup zemlje i dr. Planiraju radišni Ante i Ivana puno toga, ali u svemu kažu idu korak po korak. Cilj, slikovito opisuju, imaju, “na brdu je” i do njega treba doći pametno. Na pitanje preporučuju li drugima uzgoj kultiviranog šipka odnosno s koliko bi se sredstava valjalo startati, kažu, uz kakav komadić zemlje valjalo bi za ono početno pripremu zemlje, bušenje, sadnju i sadnice priskrbiti oko 20.000 kuna.