Veliki gubitak radnih mjesta u trgovini nema veze s nedjeljom

Drugi je mjesec da su trgovine, odlukom Ustavnog suda, ponovno nedjeljom otvorene. Je li radna nedjelja povećala zaposlenost u trgovini, nakon što je statistika pokazala da je u prva tri mjeseca ove godine zatvoreno 39 tisuća radnih mjesta trgovaca? Predsjednica Sindikata trgovine Hrvatske, Dragica Mišeljić, i dalje smatra da nedjelja nije kumulator zatvaranja radnih mjesta.

- Nismo promijenili stajalište s obzirom na ono prvotno kada se počeo primjenjivati zakon, a to je da sama činjenica nerada nedjeljom neće bitno utjecati na poslovanje. Nesretna okolnost je, naravno, što smo se našli u krizi te je gotovo nemoguće razlučiti koje posljedice idu na račun krize, a koje na račun nedjelje. No podaci o zaposlenosti u trgovini od 2004. godine do ožujka ove godine pokazuju da taj gubitak radnih mjesta baš i nema veze s nedjeljom. Bar ne u razmjerima koji su navedeni. Prema kretanju zaposlenosti u promatranom razdoblju, u 2004. je bilo 212,5 tisuća zaposlenih, a krajem ožujka ove godine 235 tisuća. To su ukupne brojke. No evidentno je da je, unatoč tom rastu zaposlenosti, kod obrtnika 10 posto ili 4.443 radnika manje zaposleno, dok je kod pravnih osoba zaposlenost smanjena za 32,5 tisuća radnika. Za to razdoblje 2009. godine praktično ne možemo govoriti o otpuštanjima jer se radi o ugovorima na određeno vrijeme. Formalno gledano, to nisu otpuštanja, ali zapravo jesu.

Potresi na tržištu
* Poslodavci su otpuštanja najavili još lani prije zatvaranja trgovina nedjeljom, pozivajući se na pad prometa zbog recesije.
- Točno. Već je lani u kolovozu primijećen određeni pad potrošnje i malo opreznije ponašanje kupaca. Dakle, bez obzira na priče jesmo li ili nismo u banani. Činjenica je da su sva kretanja i na razini Europe pokazivala da stvari baš ne idu dobro i ljudi su postali oprezniji. To se posebno primijetilo u prosincu prošle godine, koji je podbacio u usporedbi s godinom prije. Potresi na tržištu događali su se već u prošloj godini.

* Koliko je ljudi u trgovini u stalnom radnom odnosu, odnosno koliko ih radi na određeno vrijeme?
- Taj podatak nigdje nismo mogli pronaći. Išli smo prema Zavodu za zapošljavanje, prema Državnom zavodu za statistiku, no nigdje nema posebno iskazanih podataka. Mislim da je to napravljeno namjerno kako bi se prikrila činjenica da je u Hrvatskoj redovito zapošljavanje postalo ono što je zakonom predviđeno kao iznimka, a to su ugovori na određeno vrijeme. Imamo radnike koji rade sedam, osam pa i deset godina u istoj firmi na istom mjestu, samo im se - kada se približi treća godina - mijenjao naziv radnog mjesta. I tu je evidentno da su poslodavci izigrali zakon. Zato smo i tražili da se drugačije uredi ugovor na određeno. Norvežani, primjerice, uopće nemaju takvih ugovora. Oni su stabilno gospodarstvo i nepostojanje ugovora na određeno vrijeme ni na koji način nije ugrozilo njihovo tržište rada ili tržište učinilo nefleksibilnim, kako to kažu naši poslodavci. Kada govorimo o našim poslodavcima, još nismo dobili podatke koliko je fleksibilizacija doista pridonijela da bi poslovanje bilo učinkovitije, profitabilnije.

Nema zapošljavanja
* Je li ponovno otvaranje trgovina nedjeljom dovelo do pojačanog zapošljavanja radnika u trgovini?
- Tražili smo od poslodavaca da izađu s računicom koliko su radnika otpustili, a koliko sada zaposlili. Bez obzira na krizu, fond sati je takav da posao ne mogu odrađivati isti radnici. Međutim, prema našim podacima, ni jedan radnik nije vraćen tamo gdje je otpuštano. Ide se na premještanje iz dućana u dućan, a novih zapošljavanja nema. Situacija je takva da radno vrijeme više nije od 7 do 14 sati, sada je to 24 sata, jer nema nikakve odluke koja bi ograničavala rad nedjeljom. Boris Vukelić, predsjednik ceha trgovaca pri HOK-u, kazao je da je interesantno da nema novih zapošljavanja jer su se poslodavci prilagodili. To "prilagodili" je prekrasna riječ jer znači da je cijeli obujam posla koji su obavljali oni koji su otišli pao na leđa onih malo koji su ostali. Ti ljudi rade kao robovi i već sada imamo situaciju da se trgovkinje u dućanima ruše u nesvijest od silnog umora, a tek je počela sezona.

* Dobro, jeste li tražili pojačane inspekcijske nadzore u trgovinama koje rade nedjeljom?
- Nismo mogli tražiti inspekciju jednostavno zato što neće ništa napraviti. Zašto? Išla sam na razgovor s inspektorima da vidimo što možemo napraviti i prije odluke Ustavnog suda. Po zakonu o blagdanima, nitko nije ovlašten obavljati nadzor. A nadzor se obavlja samo za one poslove za koje je propisana sankcija. To je signal poslodavcima da mogu raditi što hoće. Istina, ima poslodavaca koji poštuju zakon, ali oni su još uvijek iznimka, a ne pravilo. Radnik, ako mu nije plaćen rad, to može utužiti, ali se ne bih složila sa situacijom da ljudi imaju mogućnost zaštiti svoja prava, jer situacija da je 86 posto novozaposlenih zaposleno na određeno, govori o tome da ti ljudi, ako žele raditi, moraju pristati na sve. Tamo gdje imamo organiziran sindikat, pokušavamo razgovorom s poslodavcem riješiti problem. Za one radnike koji se jave, najčešće uspijemo. No oni koji se ne jave, rade "gratis".

Svet samo profit
* I tako se vrtite u začaranom krugu.
- Krugu iz kojeg nema izlaza. I radnici rade da bi zaradili. Zato smo i tražili zakonsku zaštitu radnika. Da su poslodavci poštovali i da poštuju Zakon o radu, tada bi u trgovini trebalo raditi 35 tisuća radnika više. Nije normalno da čovjek koji radi 160 sati mjesečno i netko tko radi 200 sati mjesečno dobije istu plaću. To je izvan pameti, a mi imamo tu situaciju. To je ogroman novac, od kojeg korist ima samo poslodavac, a trpe radnik, država i lokalna zajednica kroz plaću, porez, PDV. U konačnici, radnik još jednom trpi kroz manju mirovinu. To je lanac međusobno uvjetovanih štetnih posljedica za pojedince i društvo. Zato smo htjeli da se zakonom kaže: "Gospodo, dok ne promijenite ponašanje ne možete nedjeljom zarađivati". Nadam se da smo u ovoj krizi shvatili da je globalizacija isto što i pohlepa. Jedino što je sveto i važno je profit. Sve drugo je nevažno. Zato je ustavna odluka definitivna kapitulacija socijalne države pred kapitalom. A to je žalosna činjenica.