Vratit ćemo Purisu staru slavu, koju i zaslužuje

Đuro Gavrilović pripada osmoj generaciji Gavrilovića na čelu mesne industrije iz Petrinje. Osim kao vlasnik, rad ove petrinjske kompanije prati u svojstvu predsjednika Nadzornog odbora, a članovima obitelji prepustio je menadžerske poslove. Upravu tvrtke čine supruga Greta i sin Đuro mlađi, čija supruga vodi marketing. Nećakinja Đure Gavrilovića Daška Domljan u tvrtki radi na odjelu ljudskih resursa i medijske prezentacije. Upravo je ona bila jedna od naših poveznica za razgovor s Đurom Gavrilovićem, s kojim smo dogovarali intervju otkako je prije nekoliko mjeseci kupio Puris od Hypo banke te najavio najam trgovina Istracommercea zajedno s radnicima Dinovi-Dioni, jednoj od najvećih domaćih trgovačkih kuća koju je Gavrilović kupio nakon što ju je Miroslav Kutle doveo u stečaj.

- Početkom 2008. godine tvrtka Gavrilović je od Hypo banke kupila hotel na Rabu, a nedavno i Puris. Banka je prvi put najavila da prodaje ovo pazinsko društvo u ožujku 2007. i objavila da ima više zainteresiranih. Jeste li tada započeli pregovore o kupnji pazinske tvrtke, što je priječilo da se ranije postigne dogovor?

- Gavrilović se već 2001. godine zainteresirao za kupnju Purisa, međutim tada nismo bili spremni za taj veliki poslovni potez. Pazinsko društvo smo pratili sve ove godine, a kada smo smatrali da je najpovoljniji trenutak za to, uključili smo se u proces kupnje Purisa. Realizaciji preuzimanja te tvrtke prethodilo je dugotrajno i detaljno analiziranje postojećeg stanja Purisa i svih važnih makro i mikro činjenica bitnih za uspješnost transakcije. Na osnovi dubinskog snimka zaključili smo da će preuzimanje sigurno dati sinergijski efekt od kojeg će i jedna i druga strana imati koristi. Na ovakav ishod utjecala je i neutralna Podravka, ali mi smo danas sigurni da smo napravili dobar potez.

Spasili smo Puris od stečaja

- Koji je vaš sljedeći potez u Purisu nakon što imenujete svoje predstavnike u Nadzornom odboru?

- Slijedi nam financijsko i operativno restrukturiranje društva Puris na temelju provedene detaljne analize te definiranje nove strategije i organizacije poslovanja. Sigurno je da neće biti lako, pogotovo u ovim kriznim vremenima, ali da ne vjerujemo u pozitivne rezultate ovog projekta ne bi niti ulazili u njega. Potrudit ćemo se što prije vratiti Puris na staze stare slave, kao što i zaslužuje. Razloga za optimizam ne nedostaje, a dokaz tome su i sve firme iz naše grupe koje danas uspješno posluju, a koje su uz pomoć tvrtke Gavrilović ponovo postale tržišni konkurenti.

- Među ciljevima i namjerama preuzimanja Purisa naveli ste da u procesu restrukturiranja ne isključujete mogućnost usklađivanja broja zaposlenika sa stvarnim potrebama. To nedvosmisleno znači smanjivanje njihovog broja. U kojem vremenu i koliko radnika planirate otpustiti?

- Puris je prošlu godinu završio s gubicima koji bi mogli iznositi do 25 milijuna kuna, a akumulirani gubici u posljednjih pet godina iznose oko 120 milijuna kuna. Drugim riječima, da se Gavrilović nije odlučio na preuzimanje, Puris bi završio u stečaju i možete pretpostaviti kakve bi bile posljedice. Nažalost, u međuvremenu Hrvatsku je zahvatila kriza i moram priznati da nismo bili svjesni njenog obujma u trenutku preuzimanja. Situacija nije lagana, ali mi smo u zadnjih desetak godina pokazali da se znamo nositi s teškim situacijama, nekoliko posrnulih firmi osovili smo na noge, nadamo se da će tako biti i s Purisom. Hoću reći da je teško u ovom trenutku išta sa sigurnošću tvrditi ili prognozirati jer je proces preuzimanja još u tijeku i Puris se nalazi u vrlo dinamičkom razdoblju te mislim da su svi svjesni nužnosti promjena na svim razinama.

- Prije godinu i pol ste započeli stjecanje dionica Istracommercea, a danas imate 93,73 posto njegovog kapitala. Koliko ste to platili i jesu li vam direktori i tada veliki dioničari Vladimir Fornažar i Igor Merlić nečim uvjetovali stjecanje tih dionica?

- Stjecanje dionica neke firme je posljedica komercijalnih odluka i razmišljanja, a uvjet je da platiš kupljeno.

Istracommerce u Narodnom trgovačkom lancu

- Što će donijeti Istracommerceu i njegovim radnicima najavljen najam Dinovi-Dioni? Znači li to gašenje pazinske trgovačke kuće?

- Iznajmljivanjem »pogona« puno većem i organiziranijem sustavu maloprodaje Istracommerce je smanjio rizike poslovanja na najmanju moguću mjeru. U sve težem tržišnom okruženju povezivanje, odnosno udruživanje businessa zbog veće efikasnosti i smanjenja troškova je jedini logični slijed da bi se profitabilnost obaju društava povećala, što direktno znači daljnje širenje i otvaranje novih radnih mjesta. Radnicima Istracommerca ovakav vid udruživanja donosi sigurnost radnog mjesta, njihovih prihoda te prilika za usavršavanje i stjecanje novih vještina.

- Kakve će koristi imati kupci od uključenja tih trgovačkih kuća u Narodni trgovački lanac, koji pored Dinove-Dione čine Kerum, Tommy i Studenac?

- Za nekoliko godina ući ćemo u EU, a na hrvatskom tržištu kupcima će se nuditi još više stranih proizvođača i njihovih proizvoda. Zajednički nastup na tržištu svih članica NTL-a pod jednim imenom velika je prednost i za osvajanje europskog tržišta uz istovremeno jačanje i zaštitu domaćeg proizvoda u Hrvatskoj i regiji. Narodni trgovački lanac za sve članice predstavlja bolje uvjete poslovanja, a za krajnjeg kupca to znači široku ponudu domaćih proizvoda na jednom mjestu i niže, tj. konkurentnije cijene.

- Čime ste financirali kupnju Istracommercea, a čime Purisa - kreditima ili vlastitim sredstvima?

- Uspješno poslovanje Gavrilovića stvorilo je uvjete za kupnju Istracommercea i Purisa.

Ne bojimo se krize

- Godinama su mediji prenosili tvrdnju da se Konzum monopolistički ponaša jer u svojim trgovinama gotovo i ne nudi proizvode Gavrilovića. Prodaju li vaše trgovine proizvode tvrtki u vlasništvu obitelji Todorić i je li tržišna utakmica jedini razlog za »rat« tih poduzetničkih obitelji?

- Mislim da je rat kriva riječ, postoje samo različiti pristupi u poslovnoj politici. Sve naše firme, odnosno Gavrilović grupa godišnje od Agrokora kupuje proizvode u vrijednosti od oko 150 milijuna kuna, a oni od nas kupuju proizvode u vrijednosti oko 50 milijuna kuna godišnje. I jedna i druga firma vode strategiju poslovanja i upravljanja svojim tvrtkama za koju smatraju da je najbolja, i to je to.

- Jedan ste od rijetkih domaćih poduzetnika koji je u javnosti više puta isticao da se raduje ulasku u EU. Naveli ste da očekujete veliki izvozni boom i da biste već sada bez problema mogli proizvoditi dvostruko više. Je li vas gospodarska kriza nagnala da promijenite mišljenje i zašto?

- Ne, prednosti velikih firmi na velikom tržištu su neosporne. Na vrijeme smo se počeli pripremati za nastup na tržištu EU-a na koji gledamo iz pozitivne perspektive. Posljednjih nekoliko godina puno smo investirali u obnovu i razvoj proizvodnog pogona i pripadajućih objekata. Već sada uspješno izvozimo na zahtjevna europska tržišta kao što su Njemačka, Švicarska, Austrija, Slovenija...

- Boji li se Gavrilović krize i na koji se način planira boriti protiv nje?

- Ne bojimo se krize, od straha nema ništa. Gavrilović je do sada prošao i preživio dosta kriznih vremena, od Prvog svjetskog rata do danas i tu nema velikih planova unaprijed. Vlastita proizvodnja i maloprodaja, koje su u stalnom porastu, niska stopa zaduženosti i, najvažnije od svega, mogućnost redovnog podmirenja tekućih obveza i plaća daju nam za pravo razmišljati o rješenju krize na pozitivan način.