Bruno Vučković, odličan student Fizike, nastavio ono za što su dida i baka postavili temelje: Uzgaja luk, lješnjake, kamilicu...

Fizičari u poljoprivredi, kao vlasnici OPG-a, nisu baš česta pojava na našim poljima, voćnjacima, pašnjacima..., ali ovaj 23-godišnjak iz Vukovara baš je odlučio svima pokazati kako je to moguće, štoviše poželjno. Nakon što se od malih nogu uz didu Petra Šutića i baku Martu motao po obiteljskom gazdinstvu koje čine nasadi lješnjaka, ali i polja kukuruza, kamilice..., Bruno Vučković prije tri godine preuzeo je brigu o OPG-u i tako nastavio ono za što su dida i baka postavili temelje po povratku kući nakon mirne reintegracije. No, u Bruninu slučaju ova priča ima i dodanu vrijednost s obzirom na to da je riječ o redovnom i odličnom studentu treće godine Odjela za fiziku Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku. Ovaj mladić, dakle, paralelno fura dvije ozbiljne priče i bez problema se nosi sa svakodnevnim obvezama i izazovima.

- Mlad sam, imam volju i energiju. Na zemlji mi ništa nije teško, jer sam od malih nogu bio uz didu i učio od njega, a kako sam u duši prirodoslovac i obožavam biti na otvorenom, meni je ovo više zadovoljstvo nego posao. Na fakultetu također nemam problema, jer sam redovit na predavanjima i puno toga mi ostaje u glavi, tako da kod kuće samo ponovim i vježbam zadatke - govori nam mladić kojeg smo zatekli u povratku s njive, gdje je s mamom Almom i tatom Robertom netom prije vadio luk, koji su ove godine prvi put posijali na pola hektara. Ustali su u 5.30 da bi stigli sve napraviti prije nego što sunce pregrije slavonsku ravnicu. Unatoč ozbiljnom poslu na oko osam hektara zemlje, Bruni je fakultet ipak prioritet.

Unapređuje proizvodnju
- Ne volim teoriju, nego rješavanje konkretnih problema. Volio bih dati doprinos u razvoju mehanizacije, umjetne inteligencije... Banalan primjer je okopavanje trave, što Amerikanci jako razvijaju. Kada se posiju kukuruz ili suncokret, računalo ili nekakvu bazu podataka se da naučiti da prepoznaje razliku između kukuruza i ostalih biljaka te program jednostavno zna što je kukuruz, a što nije i što treba počupati, a što ostaviti, što stroj treba zaobići - objašnjava naš sugovornik, koji već ima gotov i računalni program kojim bi se točno odredila količina zaštitnih sredstava potrebna za određenu površinu, kolikom brzinom se traktor treba kretati kako bi prskanje bilo ravnomjerno...

- No, neki moj cilj je doći do metode kojom bi se prskanje izbacilo, jer je ono preskupo, a da ne govorimo o tome koliko bi to bilo fantastično za zemlju. Tu su i neki autonomni strojevi koji bi radili na sunčevu energiju... Imam ideja i nastojat ću ih primijeniti - ističe Bruno, kojemu je natječaj za najboljeg mladog poljoprivrednika dodatni poticaj.

- U svemu što radim nastojim se maksimalno dati, jer smatram da posao koji radiš treba raditi kako treba ili nikako. Meni je ovo ekstremno veliki poticaj, nije mi stalo do nagrade, nego do toga da netko prepozna moj trud, što se s ovim natječajem već dogodilo, i to me potiče da budem još bolji. Inače, naš logo je magarac kao simbol požrtvovnosti, ustrajnosti, tvrdoglavosti, a ja sam upravo takav - zaključio je ovaj inspirativni mladić.