Energetski neučinkoviti javni natječaji

Iako ICT kompanije već dugo u Hrvatskoj nude proizvode veće energetske učinkovitosti koji omogućuju vrlo mjerljive uštede, u nas malo tko to uzima u obzir prilikom nabave opreme. To se najbolje može vidjeti analizirajući javne natječaje i parametre navedene u njima.

Premda izravan udio ICT sektora danas čini otprilike dva posto u ukupnoj svjetskoj emisiji CO2, upravo informacijsko-komunikacijske tehnologije kriju veliki potencijal za smanjenje negativnog učinka ugljičnog dioksida na okoliš. Stoga gotovo da nema ICT kompanije koja ne brine o ekologiji ili energetskoj učinkovitosti. Tomas Pukljak, direktor Fujitsua Hrvatska, potvrđuje kako je pojam Green ICT danas nezaobilazan. Pored samih tehnoloških kompanija koje stvaraju i dobavljaju ICT proizvode i usluge, sve ga više spominju i tvrtke kojima je ICT potpora u poslovanju. “Svijest o važnosti primjene zelenih tehnologija u većoj mjeri pojavila se devedesetih godina prošlog stoljeća. Danas gotovo da ne postoji ICT tvrtka koja nema vlastiti green policy. Štoviše, dugoročno planiranje ekoloških inicijativa postaje sve važniji dio cjelokupnih poslovnih strategija društveno odgovornih kompanija”, ističe Pukljak. Konkretna rješenja već postoje u zdravstvenoj zaštiti i bolnicama gdje se uštede ostvaruju manjim arhiviranjem na papiru te tako i manjim prostorom za skladištenje. Zatim, u cestovnom prijevozu, gdje se postiže dodatno smanjenje potrošnje goriva. U poljoprivredi se prilagođenim rješenjima nadzire cjelokupan proces proizvodnje, a njegovim optimiziranjem kontrolira uporaba pesticida i herbicida, učinkovitije korištenje mehanizacije, brže prikupljanje i analiza podataka, što na kraju rezultira većom proizvodnom učinkovitošću uz manji negativni utjecaj na okoliš.

Hrvatska djelomično prati trendove, pri čemu su same ICT kompanije zasigurno značajno pridonijele podizanju svijesti o važnosti Green ICT-ja. Ipak, valja reći kako u Hrvatskoj ekološka svijest nije na zadovoljavajućoj razini, ni među građanima niti u gospodarskom sektoru. “Iako ICT kompanije već dugo u Hrvatskoj nude proizvode veće energetske učinkovitosti koji omogućuju vrlo mjerljive uštede, u nas malo tko to uzima u obzir prilikom nabave opreme. To se najbolje može vidjeti analizirajući javne natječaje i parametre navedene u njima. Prava je rijetkost da se traži energetska učinkovitost i inovativne tehnologije, a to je nešto na čemu bi kompanije trebale inzistirati”, smatra Pukljak. Premda je, na žalost, danas u Hrvatskoj još uvijek prilično mali broj tvrtki koje planski pristupaju energetski učinkovitom ICT-ju, od nabave, eksploatacije, do kasnijeg zbrinjavanja elektroničkog otpada, te značajnim dodatnim uštedama koje se mogu ostvariti optimiziranjem poslovnih procesa, stječe se dojam kako većina njih zapravo usputno nastoji riješiti tek neke karike iz cijelog lanca potencijalne uštede.

U takvim okolnostima, nastavlja Pukljak, pohvalno je da su pojedine tvrtke počele koristiti, primjerice, mogućnost mrežnog nadzora, odnosno gašenja računala i monitora izvan radnog vremena (preko noći) čime se u većim organizacijama mogu postići značajne uštede električne energije. Pored računala, na sličan način može se kontrolirati rad klima-uređaja. Drugim riječima, u tvrtki je moguće postaviti senzore koji će gasiti klimatizacijski uređaj ako je otvoren prozor.