Iz fondova EU dobio 17,2 milijuna kuna

Teško je, kilogram “žive vage” prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju koštao je i 20% više. No, s druge strane, da nije bilo pretpristupnih fondova EU, kao i Programa ruralnog razvoja, teško bi se moglo investirati, modernizirati i opstati – kaže Miro Kolesarić koji je danas s 9000 tovljenika godišnje na farmama Dubočac i Šumeće nedaleko od Slavonskog Broda jedan od većih svinjogojaca u Slavoniji.
Svojedobno je radio kao tokar u Đuri Đakoviću, no nesigurna vremena u toj tvrtki u vrijeme Domovinskog rata potaknula su ga na biznis kojim se oduvijek želio baviti – uzgojem svinja.

Umjesto 160 rata 80 tisuća

Na obiteljskoj farmi poljoprivreda je oduvijek bila dopunska djelatnost pa mu iskustva nije manjkalo.

Do kredita se dolazilo teško te je Kolesarić europski pretpristupni fond SAPARD shvatio kao prvu pravu priliku za proširenje. Za projekt vrijedan 4,8 milijuna kuna nepovratno su mu se, nakon ispunjenih uvjeta, vratila 2,4 milijuna kuna – 50 posto investicije. – Naravno da je lakše i bolje kad vam netko sufinancira polovicu projekta pa vam je rata umjesto 160 tisuća mjesečno 80 tisuća kuna. Sad se za neke projekte može ostvariti i povrat uloženih sredstava i do 90 posto – objašnjava Kolesarić.

Ističe da je u vrijeme prve tranše iz EU 2007. na gospodarstvu imao oko tisuću tovljenika godišnje i 50 krmača, a danas ima 9000 tovljenika i 350 krmača. Danas, smije se, malo više radi za malo bolje učinke i zaradu nego prije 10-ak godina, s obzirom na to da je kilogram žive vage prije ulaska Hrvatske u EU iznosio 10-12 kuna, a danas od 8 do 9,50 kuna. U međuvremenu je i iz IPARD-a povukao 900 tisuća kuna, iz dviju mjera Programa ruralnog razvoja RH do 2020. još 12,7 milijuna kuna, a ovih dana čeka i isplatu 1,2 milijuna kuna i od petog natječaja na koji se prijavio, za opremu za daljnju modernizaciju farme, cisternu i lagunu za gnoj i utovarivač.

Država ne prati i ne štiti

U pet objekata dviju modernih farmi Šumeće i Dubočac Kolesarić danas upošljava i četiri radnika, a nezaposlenima je pristup najstrože zabranjen da se među životinje ne bi unijela kakva bolest. Svinje uglavnom prodaje mesoprerađivačima i klaonicama jer država, tvrdi Kolesarić, poljoprivredne proizvođače uopće ne prati i ne štiti. – Od hrvatskih biznismena i poduzetnika još uvijek nisam naplatio oko 1,5 milijuna kuna potraživanja, no amortizirao sam ih s novim ulaganjima da mogu mirno spavati i živjeti. Da sam ja nekome toliko dužan, već me ne bi bilo – kaže Miro Kolesarić.

Zbog toga je, kaže, započeo i s izvozom svinja u Italiju i Srbiju. Prednost?

– Oni plaćaju odmah!

Na gospodarstvu se ne bi žalili da za svoje svinje uspiju namaknuti još stotinjak hektara zemlje za stočnu hranu koliko im nedostaje. Trenutačnih 560 hektara na kojima uzgajaju kukuruz, ječam, soju i nešto pšenice nije, objašnjava uspješni svinjogojac, dovoljno.

– Pšenica je nekad bila veselje u Slavoniji, a danas je toliko obezvrijeđena da se tvrdi da i nije ni za što drugo nego za svinje. A da samo kušate i pomirišete kruh koji moja žena ispeče... – kaže Miro Kolesarić.