'Moj pršut u Slavoniju će privući 200.000 turista'

Uzgoj i proizvodnja premium hrane od 2016. trebali bi donositi 1,5 milijardi kuna ukupne dodane vrijednosti.

Vlasnik osječkog Žita Marko Pipunić ulazi u golemi investicijski projekt kojim Slavoniju namjerava kroz nekoliko prehrambenih proizvoda ne samo prezentirati na globalnom tržištu već i pozicionirati kao proizvođača hrane vrhunske kakvoće. Za Poslovni dnevnik Pipunić iznosi detalje o novim ulaganjima.

Slavonija ukoliko želi održivi razvoj mora napustiti projekt žitnice, a kukuruz i pšenicu zamijeniti konkuretnijim, brendiranim proizvodima, ali i proizvoditi u količinama značajno većim od potrošnje lokalnog tržišta. Na konferenciji Snaga hrvatske hrane promovirali ste upravo takav projekt. Odakle motiv za zaokret, Žito se ipak uglavnom bavi primarnom poljoprivredom.

Posljednjih nekoliko godina sve češće se susrećemo s kontinuiranim ponavljanjem u medijima o nedostatku prilika za mlade ljude i problemu nezaposlenosti. Odgovornost poslodavca koji vodi ovako veliku kompaniju nalaže da osmislim novi projekt kojim bi mladi ljudi dobili novu priliku za zaposlenje. Kako se Žito primarno bavi agrarom odlučili smo napraviti nadogradnju na ono što već dobro radimo. Kao logičan slijed nadogradnje na ratarstvo dolazi stočarstvo, a potom i prerada mesa odnosno mlijeka u visokokvalitetne proizvode koji će svoje mjesto naći na policama trgovina te u hotelima i ugostiteljskim objektima diljem svijeta. Proces sljedivosti proizvodnje u kojemu se u svim segmentima provodi kontinuirana kontrola kvalitete jedan je od preduvjeta proizvodnje premium proizvoda.

Ključni motiv za zaokret je poslovna odgovornost koju morate imati kada vodite ovakvu tvrtku te stvaranje nove vrijednosti koja donosi nova radna mjesta. Vidjeli smo priliku u tome da iz fondova Europske Unije povučemo sredstva pomoću kojih možemo ostvariti novu vrijednost, ne samo za Žito, nego i za cijelu regiju.
Moji bi projekti od 2016. trebali donositi 1,5 mlrd. kn ukupne dodane vrijednosti

S obzirom na lokaciju tvrtke, bilo je za očekivati da brendirate proizvodnju kulena. Zašto je u vašim projekcijama kulen 'out' a pršut 'in' proizvod?

Nijednom nisam izjavio, niti mislim da je kulen “out”, a pršut “in” proizvod. To se pogrešno protumačilo. I dalje smatram da je kulen proizvod koji ima svoje tržište, kvalitete i vrijednosti, ali za jedno određeno podneblje gdje su ljudi navikli na njegov okus. No, da bismo stvorili dodanu vrijednost i zaposlili mlade ljude, što su naši ključni ciljevi, moramo napraviti proizvode za globalno tržište, a to su tržišta koja su navikla na neke druge okuse.

Takve proizvode, poput pršuta, salame i sira tipa Grana Padano i Parmigiano Reggiano, već proizvode Talijani, Španjolci, Francuzi, a konzumiraju se diljem svijeta. Kulen je delicija, no potrošači na našim ciljanim tržištima nisu navikli na okuse proizvoda koji su naša tradicija. U prezentacijskom centru planiramo predstavljati i kulen kao autohtoni proizvod s određenom kvalitetom, a na kupcu je da odabere što će kupiti.

Što su ambicije, kakve volumene proizvodnje planirate i gdje namjeravate smjestiti farme. Osim toga, jedna svinja daje dva pršuta, što će biti s ostatkom mesa, količine nisu zanemarive?

Naša trenutna proizvodnja je oko 150.000 svinja, a projekcija je u naredne tri godine napraviti proizvodnju od 300.000 komada svinja. Nove farme će se, kao i one već postojeće, nalaziti ovdje u Slavoniji budući da zbog razvoja regije sve ovo i radimo. Osim pršuta, ostatak mesa će ići u preradu za proizvodnju salama i komadne robe poput buđole, pancete i pečenice. Jedna svinja od 150 kg, osim dva pršuta, daje i 16 kg salame te 19 kg ostale komadne robe. Plan je 70 posto svinje koju proizvedemo pretvoriti u trajni proizvod premium kvalitete, a ostalo će se prodavati na tržištu kao poluproizvod u obliku komada svinje ili polutke.

Najavljujete i proizvodnju tvrdih sireva, tzv. ribanaca, zašto baš ta vrsta i ima li uopće takve tradicije u Slavoniji? Odakle će stizati mlijeko, hoćete li ga morati uvoziti? Koliko sira godišnje planirate?

Naša vlastita godišnja proizvodnja je 20 milijuna litara mlijeka vrhunske kvalitete, a analize pokazuju da je mlijeko takvih parametara idealno za proizvodnju tvrdih sireva. Dodatni razlog zbog kojeg smo se odlučili baš za proizvodnju tvrdih sireva je što oni zriju od 12 do 24 mjeseci, a što dulje zriju, to su kvalitetniji. Usto, tvrdi sirevi nisu kvarljivi, a i cjenovno trpe transport u najudaljenije dijelove svijeta. Naš je cilj napraviti kvalitetne premium proizvode s kojima ćemo biti konkurentni na domaćem i vanjskom tržištu. Smatramo da ćemo to s ovakvim proizvodima i postići.

Sirovinu nećemo uvoziti jer je imamo dovoljno na našim farmama, a kad povećamo proizvodnju, najprije ćemo kupiti mlijeko s farmi proizvođača u Slavoniji. Za početak planiramo proizvodnju 1500 tona tvrdih sireva godišnje.

Jesu li već odabrani nazivi novih proizvoda?

Još nisu odabrani. Kada krenemo graditi objekte, krenut će i procedura razvijanja brenda, a u tu svrhu objavit ćemo natječaj kojim ćemo mladim ljudima dati priliku neka sudjeluju u kreiranju brenda, naziva, dizajna, logotipa i slično. Želimo da nazivi asociraju na regiju i Slavoniju učine atraktivnom na globalnom tržištu.

Na proizvodnju vrhunskih zalogaja, pršuta i sira naslanja se navodno i turistička ponuda, gdje će zaživjeti te priča, u kakvom okruženju te ima li još dodatnih sadržaja? Ciljate li na domaće ili pretežno inozemne goste?

U sklopu turističke ponude mislimo na predstavljanje proizvoda kupcima. Zbog toga želimo izgraditi moderni prezentacijski centar koji će posjetiteljima pružiti vrhunski doživljaj uz prezentaciju i degustaciju vlastitih proizvoda, kao i ostalih autohtonih gastronomskih specijaliteta iz cijele regije poput kulena, vina, meda... Možda djeluje previše optimistično kad kažem da će doći 200.000 turista, ali zašto ne? Prve godine oko 70.000, a kasnije i više. Kad kažem turizam, mislim na razvoj kongresnog, gastronomskog, ali i svih ostalih oblika turizma te na sve one koji žele vidjeti i kušati nešto novo. Cilj je da onaj tko dođe odnese priču o dobroj zdravoj hrani, ambijentu, arhitekturi, a sve to uz već poznato tradicionalno gostoprimstvo i osmijeh naših Slavonaca. Uvjeren sam da će ovi argumenti potaknuti priču koja će motivirati posjetitelja da dođe, ali i da se vrati.

Nama su domaći turisti svi europski građani, jer i mi smo dio Europe, ali ciljamo i na sve druge goste, pa čak i one iz Japana. Kako se danas za sat vremena može doći iz Londona do Osijeka, lokacija nije presudna. Osijek je, kao središte istočne Hrvatske, na križanju puteva između glavnih gradova poput Zagreba, Budimpešte, Beča, Beograda i Sarajeva, pa mu gravitira velik broj potencijalnih posjetitelja. Kontinentalna Hrvatska može puno toga ponuditi, a platežna moć nije ključ. Bitno je da ljudi dođu, a oni će potrošiti u svojim mogućnostima. Ne dijelimo buduće posjetitelje na bogate i siromašne, naša priča je za populaciju od četiri do 84 godine te za sve potrošače, neovisno o tome kakva im je kupovna moć.

Koliko je projekt financijski težak, kad počinju radovi te iz kojih izvora namjeravate namaknuti novac? Koliko novih radnih mjesta otvarate?

Ukupan ciklus investicija koje planiramo u iduće dvije-tri godine iznosi od 120 do 130 milijuna eura. Pritom maksimalno računamo izvući sredstva iz fondova EU. Svi ovi projekti ubrajaju se u mjere iz Programa ruralnog razvoja RH. Radovi su već počeli, pogoni su u fazi projektiranja i ishođenja građevinskih dozvola. Koliko novih radnih mjesta? Puno.

Niti jedno radno mjesto nije lako otvoriti, a ovdje će se otvoriti nekoliko stotina direktnih radnih mjesta, a indirektno procijenite sami na temelju ovoga što sam ispričao. Najbitnije je da je sve ovo nova dodana vrijednost, gdje će raditi mladi ljudi sa srednjom stručnom spremom pa sve do onih fakultetski obrazovanih. Široka lepeza zanimanja u ovim će projektima pronaći svoje radno mjesto jer netko mora prodavati, netko voditi financije, a netko i kositi travu.

Investicije se ipak primarno rade zbog profita, kakve benefite očekujete i u kojem razdoblju?

Nijedna investicija na svijetu ne može se raditi ako nema ekonomske opravdanosti da se može vratiti uloženo jer je to onda utopija. Naravno da sve ove investicije moraju nositi profit jer inače ne bi imali iz čega isplatiti plaće, platiti sirovinu i stvarati novu vrijednost. Očekujemo vratiti uloženo u razumnom roku, kao što je predviđeno u našim studijama. Cilj investicija je stvoriti daljnju dodanu vrijednost koja se potom može pretvoriti u neke nove investicije, čime će se sinergijskim djelovanjem stalno uvećavati snaga Slavonije i stvarati zaokružen ciklus koji je i smisao ekonomije.

Ovi bi projekti od 2016. trebali donositi 1,5 milijardikuna ukupne dodane vrijednosti. Budući da se ovi podaci baziraju na proizvodnji 20 milijuna litara mlijeka i 500.000 svinja, a smatra se da Slavonija ima potencijal od dva milijuna svinja (četiri milijuna pršuta), može se zaključiti kako bi dodana vrijednost s maksimalno iskorištenim potencijalima iznosila 5,8 milijardi kuna, što je 29 milijardi kuna dodane vrijednosti u razdoblju od pet godina. Za usporedbu, Talijani godišnje proizvedu 40 milijuna pršuta, Francuzi 50 milijuna, a Španjolci 80 milijuna komada.