OSAM VAŽNIH ZADATAKA - Novi/stari poslovi odjela ljudskih potencijala

Logika će poslije pandemije biti ista kao prije: toksičnih zaposlenika, zabušanata i pretežno nezainteresiranih treba se riješiti. Problem je opet rast kulture rada na daljinu koja otežava ocjenjivanje angažmana i performansi pojedinih zaposlenika i u nekim slučajevima razvodnjuje linije odgovornosti

Ako su nešto bile konstante tijekom pandemije koronavirusa, to su razna (pseudo)znanstvena nagađanja o njegovoj prirodi i uvjeravanja u potpuno drugačiji izgled radnog mjesta i načina rada čak i kada ova kuga prođe. Bezbroj je tekstova napisano o radu od kuće, ulozi tehnologije u koncipiranju posla, pa čak i smrti ureda kao temeljene jedinice rada. Mnogo toga je vjerojatno preuranjeno, pogotovo osmrtnice uredu, ali neke će promjene izgleda poprimiti nešto trajniji karakter kod određenih poslodavaca i u određenim zanimanjima pogodnima za ovakve drugačije oblike rada.

Sve to, očekivano, odrazilo se snažno i na HR, odnosno upravljanje ljudskim potencijalima, pa sada sve više analitičara pokušava zamisliti novu skoru budućnost za ovu industriju koja već u mnogočemu funkcionira drugačije zahvaljujući karantenama, pravilima o fizičkoj distanci i ostalim epidemiološkim preporukama.

Primjerice, osim što se, među ostalim, brinu za organizacijski razvoj, korporacijsku kulturu i imaju ključnu ulogu i u kriznom menadžmentu, stručnjaci za ljudske potencijale pretvaraju se i u podatkovne znanstvenike. Pripisuje im se i da su čuvari etičnog i odgovornog poslovanja, a analitičari su pronašli i desetke novih titula kojima bi se mogli okititi za koju godinu. Još prošle godine dobar dio posla HR-a otpadao je na zadržavanje i privlačenje kvalitetnih zaposlenika s obzirom na to da je tržište rada nudilo ograničenu količinu potrebnih radnika, a novih radnih mjesta bilo je napretek.

U jednom kratkom, ali za radnike slatkom momentu u povijesti, imali su mogućnost glatko odbiti primamljive ponude, čak u nekim slučajevima 'ghostati' poslodavce, odnosno jednostavno im se prestati javljati bez slike i razglednice. Zvučalo je predobro da bi bilo istinito i pokazalo se da i jest bilo predobro jer se slijedom pandemije taj trend ubrzo preokrenuo i Zemlja se vratila u svoju os – radnih mjesta sve je manje, nezaposlenih sve više.

U sve većem broju slučajeva HR više ne mora mamiti radnike poput plahih životinja u svoje tvrtke ili podilaziti već zaposlenima raznim dodatnim privilegijama i tapšanjima po leđima. Svijet se promijenio i sada je organizacijski dio postojeće ergele pastuha važniji dio njihova rada. Tim A, tim B, tim C, tko smije doći na posao, tko ne, što u slučaju pozitivnih, što je sve potrebno za rad na daljinu, tko uopće može raditi na daljinu, tko treba ostati, tko otići, kako ocjenjivati kvalitetu rada na daljinu, održati koheziju tvrtke, organizirati povratak u ured itd. Pomalo paradoksalno, ali zapošljavanje ljudi postalo je sekundarno za HR stručnjake jer je dobar dio tvrtki refleksno odlučio zaustaviti dovođenje novih ljudi, a fokus je sada na održavanju što glatkijeg funkcioniranja organizacije.