Poslodavci će se morati natjecati za radnike i tko će im ponuditi bolje uvjete

Nekada je u Hrvatskoj situacija bila povoljna za poslodavce koji se zbog velikog broja nezaposlenih nisu morali previše zamarati načinom na koji vode ljude. Okolnosti su se promijenile i danas se treba boriti za svakog dobrog radnika i zato unaprjeđenje menadžerskih vještina postaje nužnost za opstanak kompanija, kaže u razgovoru za Privredni dr. sc. Zvonimir Galić s Katedre za psihologiju rada Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Profesor Galić pojasnio je i kako je pandemija utjecala na domaće tržište rada te zašto su se i u Hrvatskoj u posljednje vrijeme pojavili masovni otkazi, poznati i kao big quit.

Kako je pandemija koronavirusa utjecala na tržište rada i selekcijske postupke pri zapošljavanju?

Pandemija je, uz iznimku sektora koji su njome izravno pogođeni, relativno neobično utjecala na tržište rada. Zbog intervencije država, prvotno očekivana snažna recesija i prateći pad potrošnje uglavnom su izostali. Temeljna karakteristika hrvatskog tržišta rada danas je, kao i prije pandemije, nedostatak radnika, što je posljedica dugotrajnih loših demografskih trendova udruženih sa snažnim iseljavanjem.

Drugi je trend povećan udio rada od kuće. Prije pandemije Hrvatska je bila na samom začelju Europe po broju ljudi koji rade od kuće (Eurostatovi podaci iz 2019. pokazali su da je 1,9 posto Hrvata prije pandemije radilo od kuće većinu vremena, a pet posto povremeno). Pandemija nas je natjerala da se u radu od kuće izjednačimo sa zapadnim svijetom: tijekom pandemije 15 posto ljudi isključivo je radilo od kuće, a 29 posto povremeno (istraživanje BPLaba i Prizme). Postpandemijske brojke vjerojatno će biti negdje između onih 2019. i pandemijskih.

Big quit stigao i u Hrvatsku
Treća je stvar big quit. Sustavnih podataka nemamo, ali moji intenzivni kontakti s mnogo stručnjaka za upravljanje ljudskim potencijalima kažu mi da se big quit događa i u Hrvatskoj. Naravno, ne očekujem da će on biti tako izražen kao vani jer imamo relativno tromo tržište rada i ljude nenaviknute na promjene. Ali vrlo će brzo doći do neke dinamike koja je potaknuta pandemijom. Ona će biti posebno izražena u segmentima tržišta rada koji su i inače dinamični, primjerice IT sektoru, ali određene promjene očekujem i u drugim sektorima, primjerice migraciju ljudi iz javnog prema privatnom sektoru. Razlozi za to su dvojaki; dio njih možemo povezati sa spomenutim radom od kuće zbog kojeg su kod dijela zaposlenika počele pucati spone koje su ih vezale za njihove poslodavce i radne kolektive. Vjerojatno važnije, potaknuti izvanrednim okolnostima, mnogi su ljudi tijekom pandemije bili skloni vrednovanju svoje pozicije na tržištu rada i generalno svog života, pa su odlučili napustiti okolnosti u kojima nisu zadovoljni.

U području upravljanja ljudskim potencijalima to za posljedicu ima sve veću važnost postupaka privlačenja odnosno regrutacije radnika u postupku zapošljavanja. Svaki poslodavac koji drži do sebe i želi si osigurati potrebnu radnu snagu radi na izgradnji brenda poslodavca i šalje potencijalnim zaposlenicima poruku o tome da je dobro mjesto za rad. Dobra selekcija moguća je tek kada postoji uzorak iz kojeg je moguće birati.

Prema istraživanju koje je proveo MojPosao dvije trećine ispitanih napustile su posao a da nisu imale novi posao na vidiku. Kako to tumačite?

Svoja istraživanja MojPosao provodi na prigodnim uzorcima ljudi koji odlučuju odgovarati na pitanja koja se nalaze na njihovim stranicama, pa njihove postotke trebamo uzeti s oprezom. Ipak, prije nekoliko tjedana vidio sam jedno istraživanje koje je objavio McKinsey, jedna od najvećih svjetskih konzultantskih kuća, u kojem su pitali američke radnike i poslodavce o ovoj temi. Od ispitanih, značajan broj radnika (40 posto) kaže da postoji mogućnost da će dati otkaz u sljedećih tri do šest mjeseci, a od njih 64 posto kaže da bi to napravilo bez nađene poslovne alternative. U tom smislu ovi rezultati konvergiraju s onima koje spominje MojPosao. To možda na prvi pogled zvuči nerazumno, ali nije. Jednostavno, situacija na tržištu rada je dobra, a ljudi − potaknuti preispitivanjem koje je uzrokovala pandemija − vjeruju da negdje mogu proći bolje nego na trenutačnom radnome mjestu.

Je li mlađim generacijama važna sigurnost posla?

Potreba za fizičkom i ekonomskom sigurnošću temeljna je ljudska potreba i mislim da se bitno ne razlikuje među generacijama. Svima nam treba osjećaj kontrole situacije u kojoj se nalazimo: da imamo priliku planirati neposrednu budućnost, primjerice ljetovanje, ali i malo dalju budućnost, kupnju stana ili rođenje djece. Istodobno, Hrvatska je po stopi ugovora na određeno među mladima najgora u Europskoj uniji. U tom smislu poslodavci ne bi trebali biti iznenađeni ako zaposlenici traže bolje prilike u okolnostima koje su za njih na tržištu rada povoljnije.

Pukle spone koje su ljude vezale za tvrtke
Prema navedenom istraživanju, ljudi iz tvrtki najčešće odlaze zbog loših međuljudskih odnosa i osjećaja da ih se ne cijeni. Koliko je to posljedica lošeg menadžmenta? Kako je zadovoljstvo radnika bitno za organizaciju i kako ga poboljšati?

U spomenutom istraživanju McKinseyja, kad su pitali poslodavce, većina ih je smatrala da im ljudi odlaze zbog nezadovoljstva plaćom. S druge strane, radnici su kao ključne razloge isticali to što ne osjećaju da ih njihov menadžer cijeni odnosno (više) nemaju osjećaj pripadanja svojoj organizaciji. Dakle, ja mislim da je pandemija utjecala na to da su pukle neke od spona koje su ljude vezale za njihove poslove i da zato odlaze.

Naše tržište rada karakteriziraju poslovi loše kvalitete i to je jedan od temeljnih razloga zašto su se naši ljudi odlučili otići kada su se otvorila vrata tržišta rada Europske unije, a i zašto se neće vraćati ako im ponudimo bespovratnih 200.000 kuna. Loša kvaliteta odnosi se na poslove u kojima radnici nemaju priliku ostvariti ekonomsku sigurnost, graditi kvalitetne odnose sa suradnicima i nadređenima te imati osjećaj da se razvijaju na radnim mjestima i rade smislene stvari na kojima ih se pita za mišljenje.

Za nepoticajne radne okoline, po definiciji, odgovoran je − menadžment. Kada je situacija bila povoljna za poslodavce zbog velikog broja nezaposlenih, oni se nisu morali previše zamarati načinom na koji vode ljude. U okolnostima u kojima se treba boriti za svakog dobrog radnika, unaprjeđenje menadžerskih vještina postaje nužnost za opstanak kompanija.

Ljudi žele da ih se uvažava
S obzirom na iseljavanje i nedostatak ljudi na tržištu rada, što će organizacije u budućnosti trebati činiti da zadrže i privuku nove ljude?

Moj tim prati kvalitetu poslova i zadovoljstvo poslovima u Hrvatskoj već godinama i mislim da ćemo biti u problemu kad se big quit spoji s nastavkom iseljavanja. To bi osobito moglo pogoditi one sektore gdje smo najkonkurentniji, a bojim se da će djelovati tako da će iz domaćih tvrtki najbolje kadrove odvući strani poslodavci koji će ih bolje plaćati i općenito ih bolje voditi. Razvoj rada od kuće i hibridnog rada ostat će i nakon pandemije i proširiti ponudu koja stoji pred kvalitetnim radnicima na europskom tržištu rada.

Na našim poslodavcima ostaje da se nauče nositi s upravljanjem ljudima u ovim, znatno izmijenjenim okolnostima. To trebaju učiniti tako što će ljudima omogućiti da zadovolje temeljne potrebe na svojim radnim mjestima. Prva je ekonomska sigurnost koja se ostvaruje koliko-toliko pristojnim plaćama i trajnim ugovorom o radu. Svjestan sam da je to u velikoj mjeri određeno razinom ekonomskog razvoja države i da u tom segmentu promjene nisu moguće preko noći. Drugi segment predstavljaju smisleni socijalni odnosi s kolegama i nadređenima koji se ostvaruju unaprjeđivanjem vještina timskog rada i vođenja u organizacijama. Konačno, svi ljudi se na radnim mjestima žele osjećati kompetentnima i žele da ih se pita za mišljenje. Ovdje se opet vraćamo na važnost menadžerskih vještina vođenja ljudi i stvaranja poticajnoga radnog okružja. Za razliku od prošlih vremena u kojima su se radnici borili za radna mjesta, sad će se poslodavci morati natjecati za radnike. A u tom će natjecanju najbolje proći oni koji ponude poslove koji će najbolje zadovoljiti sve ono što je ljudima važno.