Studenti »bolonji« dali mršavu četvorku

Unatoč »mukama po 'bolonji'«, studiranje je i dalje dobro iskustvo, no ono što dolazi nakon njega - potraga za poslom - zabrinjava bolonjsku generaciju. Još neobjavljeni rezultati dviju anketa provedenih među 2461 studentom zagrebačkih fakulteta i akademija te 3800 studenata Sveučilišta u Rijeci, pokazuju da se dobar dio njih ne osjeća spremnim za tržište rada.

Iako imaju niži prosjek ocjena u odnosu na studente iz prethodne godine, posljednja generacija studenata koja je završila preddiplomski studij po bolonjskom modelu na Sveučilištu u Zagrebu zadovoljna je iskustvom studiranja. U anketi koju je među 2461 studentom s 22 fakulteta i akademija Sveučilišta u Zagrebu proveo Ured za upravljanje kvalitetom u suradnji sa zagrebačkim Filozofskim fakultetom, svom su studiranju dali poprilično visoku ocjenu 3,7. Pritom, istu ocjenu daju škakljivom pitanju cijene školarina u odnosu na dobitak od studija. S time se baš i ne slažu riječki studenti, koji na skali procjene od 1 do 4, visini školarina u odnosu na dobitak studija daju ocjenu 2. Studenti Sveučilišta u Zagrebu svome studiju daju slijedeće ocjene: 4,4 posto misli da studij zaslužuje odličnu ocjenu, 29 posto studenata mu daje ocjenu vrlo dobar, 40 posto studiji ocjenjuje trojkom, 8,6 posto dvojkom, a od 1,3 posto studenata studij je dobio ocjenu nedovoljan.

Oko 46 posto studenata smatra da organizacija studija prema bolonjskom načelu - tri plus dva, odnosno četiri plus jedan u rjeđim slučajevima - nije korisna za njihov studij. Suprotno mišljenje ima 40 posto studenata. Ipak, gotovo 70 posto njih odgovara da bi ponovo upisali isti studij, a 62 posto i drugima bi preporučilo isti fakultet koji su upisali - za razliku od 25 posto koji navode da ne bi. Više od polovice ispitanih studenata preddiplomskih studija Sveučilišta u Zagrebu smatra da nisu pripremljeni za rad u struci. Većina (56 posto) smatra da su za to podjednako odgovorni i studij i oni sami, a nešto više od 40 posto odgovornost za njihovu nepripremljenost za tržište rada isključivo vidi na fakultetima. Doduše, upozoravaju u zagrebačkom Rektoratu, riječ je o studentskom mišljenju, a ne stvarnom iskustvu, budući da je anketa provedena početkom ove godine, kada su upisali diplomske studije, pa oni koji su anketirani svoju šansu na tržištu rada još nisu niti potražili.

Riječka anketa pokazuje pak da 62,7 posto studenata planira potražiti zaposlenje po završetku studija (desetak posto ih ima namjeru pokrenuti vlastiti posao), pri čemu njih 34 posto očekuje velike poteškoće. Više od 42 posto ih se nada zaposlenju u razumnom roku, desetak posto ih ne očekuje veće poteškoće, nešto manje od toga ih ne razmišlja još o problemima, a samo oko pet posto studenata već ima osiguran posao po završetku studija. Moguće je da se jedan od razloga pribojavanja od budućnosti skriva u odgovoru po kojemu više od 35 posto studenata u Rijeci nema praksu jer to ne predviđa njihov studij.

»Mobilnosti i zapošljavanju studenti su dali najlošije ocjene u provedbi Bolonje. Svjesni smo da tu treba uložiti dodatne napore«, kaže prorektorica za nastavu i studente Sveučilišta u Rijeci Snježana Prijić-Samaržija. Naglašava ipak kako istraživanje pokazuje uzlazni trend od 2002. godine jer je u svim segmentima pokazan napredak. »Studenti su nam ovom anketom dali puno materijala za promišljanje«, priznaje predsjednica Odbora za upravljanje kvalitetom Sveučilišta u Zagrebu Blaženka Divjak. »Činjenica da smo u prosjeku dobili slabiju četvorku zadovoljavajuća je utoliko što je riječ o ukupno boljim rezultatima na gotovo svim ispitanim područjima u odnosu na prethodnu generaciju. Studentska razmišljanja pokazuju nam i gdje se moramo popraviti«, kaže Divjak. Studenti su naime lošije ocjene davali prostornim kapacitetima pojedinih fakulteta u odnosu na broj studenata, radu uprave fakulteta, kao i radu studentskih službi. Općenito nisu zadovoljni savjetodavnim tijelima fakulteta i akademija. Najlošije ipak, s dvojkom ili jedva trojkom, ocjenjuju organizaciju prakse izvan fakulteta, suradnju sa stručnjacima koji rade u praksi, terensku nastavu te uključenost u znanstvene projekte nastavnika.

Prorektorica za studije i upravljanje kvalitetom Ljiljana Pinter ističe velike razlike među ocjenama koje su davali studenti pojedinih fakulteta. Očito je, kaže, da su više nezadovoljni na onim fakultetima koji imaju veće upisne kvote, a time vjerojatno, i manjak kadra te nedostatak prostora za nastavu. »Ocjenom nismo u potpunosti zadovoljni i moramo puno toga popraviti, uključujući i reviziju studijskih programa. Ovo je pravo vrijeme da se nakon stečenog iskustva naprave promjene«, kaže Pinter.
Divjak dodaje kako Bolonja nije projekt koji trenutačno donosi rezultate, već joj je cilj kontinuirano poboljšavati i unapređivati sustav visokog obrazovanja. Pitanje je, primjećuje, i koliko smo u našim prilikama mogli primijeniti sva načela Bolonjskog procesa - Sveučilište u Zagrebu jedino je u državi u koje se vrlo skromno ulagalo po pitanju poboljšanja prostornih kapaciteta iz sredstava državnog proračuna. Što se riječkih studenata tiče, osim visine školarina, najniže ocjene dali su pitanju razumijevanja nastavnika za njihove probleme i obveze, dostupnosti savjetovanja pri izboru kolegija, zadovoljstvu načinom organizacije nastave i ispitnih rokova, te tome kako ih studijski program priprema za tržište rada. Zadovoljniji su studijem, razinom etičkog ponašanja na fakultetu i, primjerice, dostupnošću izvora za učenje.

Oko 80 posto studira na teret roditelja
Od 3800 ispitanih studenata Sveučilišta u Rijeci, njih 78 posto ih navodi obitelj kao izvor prihoda za studij. Manje od 25 posto ih prima stipendiju, a 35 posto plaća školarine. Većina studenata navodi da im roditelji imaju srednju stručnu spremu, 38 posto ih ima ukupna primanja kućanstva između 3500 i 7000 kuna, a 30 posto između 7000 i 11.000 kuna. Osam posto studenata ima izvrstan uspjeh na studiju, 40 posto vrlo dobar, a 44 posto dobar.