Uspjeli smo jer smo svoje probleme i ego ostavili u starim tvrtkama

Robert Jurica i Tomislav Krajačić, suvlasnici Kratisa, Krešimir Bauer, vlasnik Bauer grupe, te Draženko i Mirko Mamić, suvlasnici Gipe, nisu imali koga pitati za savjet o spajanju niti se u koga ugledati jer je takva praksa u Hrvatskoj vrlo rijetka i(li) neuspješna.

Zahvaljujući udruživanju snaga koje je donijelo smanjenje troškova uz povećanje kapaciteta, Printera (iz naziva u međuvremenu se izgubila grupa) je mnogo bezbolnije prošla kroz recesiju i sada je u velikom investicijskom ciklusu – prva u Hrvatskoj i regiji nabavila je 20-ak milijuna kuna vrijedan stroj za otisak u H-UV tehnologiji. Tvrtku koja danas ima nešto više od 120 zaposlenih (prije spajanja ukupno 176) operativno vodi Robert Jurica Krajačić kao predsjednik Uprave, a zamjenik mu je Mirko Mamić. Ostali su članovi Nadzornog odbora. Zadnjih pet godina ukupni prihod Printere kreće se oko 70 milijuna kuna, a lani su ostvarili dobit od 3,7 milijuna kuna. Prije spajanja su tri tvrtke imale zajedno 112 milijuna. Spajanje tako nije donijelo rast prihoda, ali to se dogodilo u osvit krize pa je pitanje kako bi se proveli da se nisu udružili. Kako sve funkcionira i kakvi su poslovni planovi Printere za Lider govori svih pet osnivača.

Printera je rijedak primjer uspješnog spajanja tvrtki, koja je tajna vašeg suživota?

Tomislav Krajačić: – Da, često čujemo takve ocjene. Nas smo petorica osnivača individualci koji imaju svoja stajališta i mišljenja, a tajna je uspješnog suživota u tome što uspijevamo staviti ego po strani. Ostavimo ga ispred prostorije gdje se nalazimo. To smo shvatili na početku i na taj način funkcioniramo. Percipiramo jedni druge s poštovanjem i postali smo pravi tim, povezani smo poslovno i privatno.

Draženko Mamić: – A i educirali smo se u vezi s tim. Dvaput na godinu imali smo organizirane edukacije i radionice na temu ega te kako upravljati bez isticanja. Dovoljno je reći da smo nastavili kumstva i nakon spajanja. Na vrijeme smo, svatko na svoj način shvatili i razumjeli trenutak kad iz obrtništva treba krenuti dalje, u kompleksnije, ali i efikasnije poslovne sustave.

Vas petorica suvlasnika imate nejednake vlasničke udjele, članovi ste Uprave i NO-a, kako funkcionira donošenje odluka?

Tomislav Krajačić: – Imamo dobro posložen i prilično jednostavan sustav upravljanja. U skoro sedam godina nismo imali situaciju gdje smo morali preglasavati jedni druge. Imamo dobar društveni ugovor, udjele smo podijelili na osnovi dubinskog snimanja naših bivših tvrtki i to nikada nije bio problem.

Krešimir Bauer: – Prije spajanja angažirali smo revizora za procjenu udjela, ali smo sami već imali sve posloženo. Revizor je samo potvrdio ono što smo mislili. Nije bilo nikakvih iznenađenja ili razočaranja u vezi s tim tko je dobio koliki udio. Od prvog dana nemamo tih problema i to je vjerojatno pridonijelo dobrom funkcioniranju nove, zajedničke tvrtke. Sve je prošlo glatko jer nismo išli s figom u džepu.

Robert Krajačić: – Jako mnogo ovisi o ljudima. Kod nas je postojala stvarna želja za spajanjem, ono nije bilo izazvano nekim problemima u poslovanju već smo spajanjem htjeli unaprijediti poslovanje i ponuditi više klijentima.

Mirko Mamić:– To su i prije bile tri jake i stabilne tvrtke, a motiv spajanja prije svega bila je sinergija.

Draženko Mamić: – Godinu dana prije vlasničkog spajanja spojili smo nabave. Počeli smo radili zajedničku nabavu jer smo tako mogli imati konkurentniju cijenu zbog veće količine. I onda smo uvidjeli da možemo napraviti korak dalje jer je to funkcioniralo jako dobro i ta se ideja pretvorila u današnju Printeru.

Upravo kada ste dovršili spajanje 2009. započela je recesija. Kako je to utjecalo na zajednički početak?

Krešimir Bauer: – Dobro smo pogodili trenutak. Nismo mogli predvidjeti tako dugotrajnu krizu, ali osjećali smo da ako želiš izaći van i biti ozbiljan, moraš biti jak. Samostalno više-manje dijelili bismo sudbinu ostalih na tržištu, bilance jednostavno ne bi dozvoljavale velike investicije, sada smo tu u prednosti.

Robert Krajačić: – Osjećali smo da su naše obiteljske tvrtke dosegle plafon i da to mora ići u nekom ozbiljnijem smjeru. Spajanjem smo došli u situaciji da u krizi investiramo, cijelu 2009. i 2010. i sve ove godine jahali smo na valu tog spajanja i konsolidacije. Vidimo da branša ima perspektivu, da se stvari kreću nabolje i procijenili smo da je sad pravi trenutak za ulaganja. Od marketinga, novog informatičkog ERP sustava do novog stroja Komori Lithrone s H-UV tehnologijom. Koliko je taj novi stroj velik iskorak u tehnološko-proizvodnom smislu, toliko je ERP važan za efikasnost čitavog poslovanja, to je srce kompanije bez kojeg je nemoguće raditi.

Cijeli intervju pročitajte u novom broju tjednika Lider