Voćke rodile, ali je strepnja kad su velike vrućine: Samo da ne bude leda i bit će dobro

Zorka Kedveš i Nikola Kuruc već 16 godina imaju voćnjak. Smješten je, mnogi će popularno reći, na idealnom mjestu, u srcu hrvatske Toskane, na Banovom brdu iznad Kamenca u Baranji.

Ne kukaju, nego samo zasuču rukave i posla imaju od veljače. Plodove rada, upravo beru i prodaju. Mnogi kupači na bazenima u Kneževim Vinogradima će se odmah sjetiti o kome je riječ. Jedini su u krugu toga kompleksa koji već petu godinu svakodnevno prodaju svježe voće na štandu.

Kako ide prodaja?, pitamo.

"Preko tjedna slabije jer nema toliko ljudi. Vikendom, ako je lijepo vrijeme, bude super. Znamo prodati u danu i do 150 kilograma. I prošle godine ono malo što smo imali, jer nam je prvo mraz većinu uroda spržio, a onda ostatak dotukao led, jako se dobro ovdje prodavalo", govori Zorka koju jako dobro poznaju po sočnim marelicama, šljivama, breskvama i nektarinama.

I tamo ima svoj štand kao i stalne kupce. Nikoli i njoj radni dan započinje u 5 sati. Ustaju se i odlaze u voćnjak. Dobar dio ubranog završava i u veleprodaji u Osijeku.

"Preko tjedna nam bolje ide prodaja u centru sela. Imam svoje stalne kupce, jedne te iste svake godine. I sve prodamo", zadovoljno će naša sugovornica.

Zajedno s Nikolom podigla je voćnjak na brdu iznad Kneževih Vinograda koji se prostire na 3,70 hektara. Imaju šljive, breskve, marelice i nektarine. Njihova cijela 'slatka' tvornica je pod otvorenim nebom. Posljednje dvije godine urod im je bio 'mršav'. Lani ih je spržio mraz, a ono što je ostalo, dotukao je led.

"Ove godine je suša, ali nam je baš dobro rodilo. Puno bolje nego prethodne dvije. Strepimo stalno, posebice kada su velike vrućine, pa onda Boga molimo samo da ne bude leda", govori nam.

Sve sami rade - rezidba, kosidba, berba
Do 15. kolovoza će imati još plodova. Šljive i marelice su im odmah planule, a sada idu breskve i nektarine. Uskoro će pred kupce iznijeti još jednu sortu nektarina, a imat će i vinogradarske breskve. U voćnjaku sve sami rade, od berbe, orezivanja, kosidbe, zaštite...

"Puno je posla. Radni dan nam počinje u 5 sati. Idemo u berbu, a onda opet navečer jer treba isporučiti narudžbe i u Osijek", dodaje nam.

Kaže nam kako se u tom poslu mora 'zapeti i raditi', pa se može nešto i zaraditi kako bi se prezimilo.

"No, veliki su troškovi ulaganja i održavanja svega toga, a onda briga kako bi berba prošla dobro", ističe otkrivajući da još četiri godine moraju otplaćivati voćnjak koji će potom biti njihov.