Zbog 150 krava Vlado Jurkas seli farmu, mljekaru pa i obiteljsku kuću

Osim susjeda koji su se žalili na smrad od krava, izmjenom GUP-a odnosno prostornog plana, nakon više od 40 godina, od legalne su, kaže, postali nelegalna farma. Vlado Jurkas sad je kupio zemljište u drugom selu.

Jedna od rijetkih mliječnih farmi koja je uspjela preživjeti na domaćem tržištu, OPG Jurkas iz sela Harmica u Općini Brdovec kod Zaprešića, planira preseliti farmu, mljekaru i u konačnici obiteljsku kuću te tako okončati dugogodišnji spor sa sumještanima, koji su se učestalo žalili na smrad.

Vlasnik Vlado Jurkas, otkriva nam da je kupio 54 hektara poljoprivrednog zemljišta od Plive u Savskom Marofu, koje je i prije obrađivao (ukupno 140 ha od čega je 18 ha državno) gdje će najprije preseliti farmu i mljekaru, a potom i obitelj, kad se za to steknu uvjeti, jer krave ne može ostaviti same. Dodaje da je nova lokacija, selo Drenje, na manje od dva kilometra od postojeće farme, ali i najmanje 500 metara od prve kuće u selu, odnosno tri puta udaljenija od najbližeg građevinskog objekta.

"No, i novi sumještani su se žalili, bojeći se neke mega farme o čemu nema govora, jer ne planiramo povećanje broja krava. Bilo je prozivanja na skupovima građana, koji imaju druge planove, kad su čuli tko je u njihovom selu kupio zemljište", ističe razočaran nakon svega što je prošao u posljednjih deset godina.

Skup kredit za zemljište od 11.000 eura po ha
Jurkasi danas imaju 150 grla od kojih je 75 krava u laktaciji i njihovi prostorni kapaciteti su popunjeni, pa u ljetnim mjesecima pune 700 litara jedan dan i 450 litara drugi dan za svježi kravlji sir. Nedavno su ušli u skupi kredit za novo zemljište, koje je koštalo 11.000 eura po ha, što znači da treba osigurati 5.500 eura mjesečno za ratu kredita, ali i 140.000 kuna za 16 zaposlenih u mljekari.

Obitelj je još 2001. godine otvorila poljoprivredni obrt zbog tova goveda, a 2006. godine su uvezli i svoje prvo matično stado od 35 simentalki iz Austrije. Od tada počinje njihova borba na domaćem mljekarskom tržištu, koje je doživjelo pravu kalvariju, jer je izgubilo više od 50.000 proizvođača u posljednjih 15 godina, napominje Jurkas. Drugim riječima, to je, kaže, prava slika našeg ruralnog razvoja jer je prodaja odnosno otkup mlijeka bio jedini novac koji je na naše selo dolazio desetljećima, svaki mjesec.

Međutim, izgleda da nema stočarske proizvodnje u kojoj sve teče glatko, jer je obitelj nailazila na brojne probleme. Osim susjeda koji su se žalili na smrad od krava, tu su i oni administrativni jer su izmjenom GUP-a odnosno prostornog plana, nakon više od 40 godina, od legalne, postali nelegalna farma.

Žrtve preuzetog zakona iz bivše države?
Prema njegovim riječima, problem je to koji se javlja u cijeloj Hrvatskoj jer ne mogu u građevinskoj zoni, što je sukladno odluci iz 1986. godine o urbanističkom planu, držati više od 15 grla. "Sve ove godine plaćamo danak tome zakonu preuzetom iz bivše države 1991. godine. On nas ostavlja i bez mogućnosti da sudjelujemo i na EU fondovima, koji su 'zatvoreni' za muzne krave, a ne možemo svi uzgajati voće i povrće", pojašnjava Jurkas.

Osim toga, uspjeli su se, dodaje, maknuti od nametanja niske otkupne cijene mlijeka od dvije mljekare, koje su ih dovele do ruba opstanka, te se prije pet godina okrenuti vlastitoj prodaji što opet zahtijeva još više rada, ali i ulaganja. Naime, na mljekomatima se ne može prodavati veća količina robe, a zahtijeva plaćanje najma, kao i transport i redovito održavanje uređaja. Članovi su zadruge "Proizvodi sela" i županijske udruge "Sirek" na čijim smotrama redovito nastupaju.

Počeli su sa sirom i vrhnjem, a proizvodnja mlijeka konstantno raste. "Osnova svega je stado krava, koje daju onoliko koliko im se čovjek posveti, a sve su potomci našeg matičnog stada", kaže Jurkas.

Slušaju želje kupaca i rade nagrađivane sireve
Temeljna prodaja im je na kućnom pragu, delikatesnim trgovinama te na tržnici u Španskom. Tamo imaju već pet godina mljekomat i vitrinu na kojoj je netko svaki dan osim ponedjeljka. Na taj način dolaze izravno u kontakt s potrošačima, što je po njima najbolji način prodaje. Osim svježeg i pasteriziranog mlijeka, proizvode škripavac i meki sir te više varijanti kuhanog sira sa začinima od vlasca, češnjaka, paprike, origana...

I ne planiraju stati, znaju da moraju kontinuirano uvoditi nove proizvode i nove okuse kako bi zadržali postojeće i privukli nove kupce. Jogurti su također popularni, pa su Jurkasovi razvili paletu ljetnih baziranih na voću, zimskih na začinima i standardnih okusa. Jurkas upozorava da smo ostali jedina zemlja u EU koja nije aktivirala mjeru odnosno propis koji se odnosi na domaće proizvode i nije obvezan prema Briselu, ali je dozvoljen, a odnosi se na udio domaćih proizvoda na policama trgovačkih lanaca.

"Neke razvijene zemlje su to zacrtale od 50 do čak 80 posto u korist domaćih proizvoda, a kod nas se uvoze tuđi robni viškovi po dampiškim cijenama, pa tako imamo 'mlijeko' po tri kune i 70 lipa u trgovačkim lancima dok na mljekomatu košta šest kuna", napominje i dodaje da se kod nas priča mnogo o kratkim lancima opskrbe, što su oni davno napravili kad su pobjegli od predaje mlijeka industriji 2011. godine. Tada su, napominje, imali samo 4 zaposlena, a isti broj goveda kao i sada.

Kamembero iz okolice Zaprešića
Katarina Jurkas je putovala u Francusku na obuku o izradi legendarnog camemberta. Išlo je 15 prozvođača iz Slovenije, te samo dvoje iz Hrvatske. Upoznali su vrhunske sireve s bijelim i plavim plijesnima, tvrde sireve tipa Cheddra, zaštićeni Saint-Nectaire, a on se može proizvoditi samo u uskom zemljopisnom pojasu od krava posebne pasmine. No, krave moraju određeni dio godine biti na ispaši, a mužnja se ne smije izvoditi robotom. Mlijeko se nakon mužnje ne hladi nego odmah ide u obradu, proizvođači imaju zajedničke zrionice samo za određenu vrstu sira i od tamo povlače trećinu svog sira.