Agromafija u Italiji "okrenula" 21,8 milijardi eura u 2016. godini, zarađuju i nitko ih ne može zaustaviti

Agromafije su u Italiji prošle godine “okrenule” 21,8 milijardi eura u svom biznisu, 5,8 milijardi odnosno tridesetak posto više nego godinu dana ranije, objavljeno je u Rimu u godišnjem izvještaju "Rapporto Agromafie 2017", koji je objavljen peti po redu.

Taj izvještaj svake godine zajednički pripremaju konfederacija direktnih poljoprivrednika Coldiretti, istraživački institut Eurispes, kao i Opservatorij organiziranog kriminala u poljoprivredi i prehrambenom sustavu.

Prema novom izvještaju, agromafija je trenutačno najprofitniji i najbrže rastući segment organiziranog kriminala u Italiji, a u jakoj je oštroj konkurenciji raznovrsnih talijanskih mafija, kao i dugo ukorijenjenih inozemnih mafija (poput ruske, kineske, ali i "multietničke" balkanske mafije).

Istraživači tvrde kako je opseg tog kriminalnog biznisa veliki, jer nisu uspjeli pratiti financijske operacije u „off shore“ segmentu, gdje su uplate u cjelini obavljane izvan Italije. Ispod radara je ostalo i „pranje“ kriminalno stečenog novca investiranjem u inozemne fondove, potom legalno slanje gotovine kroz „money transfer“ (skuplji način, no ipak jeftiniji od oporezivanja) itd.

Poznatih talijanskih poljoprivrednih proizvoda ima toliko puno da se kriminalna udruženja, a ponekad i pojedini klanovi, bave samo određenim proizvodima, prenose talijanski mediji .

Agromafijaškim biznisom se bave vodeći klanovi klasičnih mafija: tako klan Piromalli drži razgranatu ilegalnu trgovinu mesom, Mateo Mesina Denaro (trenutni „šef šefova“ Cose Nostre) operira na tržištu maslinovog ulja, kasaleški klan distribuira mozzarelu, porodica Rina (Cosa Nostra iz Corleonea) predvodi zelenu mafiju voća i povrća.

Klanovi, tvrde iz udruženja Coldiretti kontroliraju tržište tako da primjerice utvrđuju cijene otkupa, drže monopol na prijevoz i distribuciji, kontroliraju lance supermarketa, prednjače i u izvozu različitih lažnih talijanskih prehrambenih proizvoda. Najjače uporište su im restorani, pa se procjenjuje kako mafija posjeduje više od 5.000 ugostiteljskih objekata, uglavnom u Rimu i Milanu.
Kradu stoku, falsificiraju proizvode, reketare, kradu traktore i mehanizaciju

Toskana, Italija Thinkstock
Zarađuju i na ilegalnoj ispaši, krađom usjeva, falsificiranjem (klasičan je primjer ubacivanje klorofila u ulje da bi se napravilo „ekstradjevičansko“ ulje), podvaljivanjem nekvalitetnih sastojaka umjesto kvalitetnih (npr. uvoznim maslinama umjesto domaćim), ucjenama i reketom, ali i klasičnim kriminalnim radnjama među kojima prednjače krađe traktora, kombajna i onih poljoprivrednih strojeva, pa i nafte, bakra, kao i gotovih proizvoda (od limuna, lješnika, ulja i vina). Krađe velikih razmjera (cijelih pošiljki ulja ili voća, ili čak cijelih stada goveda) uništavaju konkurenciju, prvo male i srednje proizvođače, a potom i velike.

U izvještaju od prošle godine objavljeno je primjerice kako su organizirane kriminalne grupe iskoristile dugotrajnu ekonomsku krizu da preuzmu kontrolu nad poljoprivrednim zemljištem i kompanijama, objavila je u veljači prošle godine agencija Reuters. Osim što zarađuje ogroman profit, talijanska mafija navodno nanosi i ogromnu štetu imidžu talijanske hrane u svijetu, te dovode u opasnost zdravlje potrošača i životne sredine. Uz to guše poslovanje i tkivo poštenih tvrtki koje su ugrožene kriminalnim radnjama, stoji u studiji.

U lanjskom izvještaj je objavljeno kako samo četiri od 102 talijanske pokrajine nisu pokazale nikakve znake ilegalnih aktivnosti u sektoru poljoprivrede, koja je bila predstavljena na konferenciji za medije, na kojoj su prisustvovali i ministar pravosuđa i jedan broj vodećih državnih tužitelja protiv mafije.

U izveštaju se dodaje da su zbog previranja u bankarskom sektoru i pada prinosa na obveznicama, pojedini investitori sredstva ponudili ilegalnim poljoprivrednim proizvođačima te na taj način "peru" novac od zarade kroz kriminalne aktivnosti. Prema procijeni Svjetske banke poljoprivreda sudjeluje sa oko 2,2 posto u talijanskom bruto društvenom proizvodu, dok ovaj sektor zapošljava oko četri posto radne snage.